Kuća srca, u koju zrake božanskoga sunca ne dopiru, tamna je i samotna, sumorna je i zapuštena, vrata zatvorenih. Ona je poput groba. Dođi! Ustani iz groba svojega srca!
Dželaludin Muhamed Rumi poznat i kao Mevlana je bio perzijski mistik koji je živio u 13. stoljeću, učenjak, pjesnik, teolog i sufijski učitelj. Sufizam je jedan od duhovnih puteva koji naglašava mističnu stranu islamskog učenja. Rumijeva pjesnička djela označavaju vrhunac perzijskoga mističkog pjesništva.
Neiscrpnom snagom svoje poetske misli, Rumi poziva čovjeka na otkrivanje bitnog iza krinke materijalnog. Posebno ističe Ljubav prema Bogu. Ljubav potiče na davanje, žrtvovanje i usavršavanje ljudskog bića. Božanska ljubav postoji unutar čovjekove bîti, ali zbog zaokupljenosti mnogim stvarima ne možemo tu Ljubav ni čuti ni osjetiti. Jednom kad je čuje ili osjeti poput bljeska, čovjek nastoji tu Ljubav ponovno čuti i pojačati.
Rumi je inspirirao stvaranje nezavisnog sufijskog bratstva mevlevija, nazvanih prema počasnoj tituli koju su učenici dodjeljivali svom učitelju (mevlana − naš učitelj). Ovaj red je postao poznat u Europi kao »vrteći derviši« prema važnoj ulozi ritualnog plesa u duhovnim obredima. Put kojim se približavamo Bogu, prema Rumiju uključuje glazbu, poeziju i ples. Glazba pomaže posvećenicima da se čitavim svojim bićem usredotoče na božansko, a obredni ples sema, koji je osmislio Rumi, vodi nutarnjoj sabranosti.
Neprekidnom vrtnjom oko svoje osi, s rukama uzdignutim prema nebu, posvećenik se oslobađa vezanosti za ovozemaljsko, simbolički kreće prema istini, raste kroz ljubav, stišava svoj ego, nalazi istinu i dolazi do Savršenog. S tog duhovnog putovanja vraća se zreliji za pružanje ljubavi i služenje svima, bez obzira na uvjerenje, rasu, klasu ili narod kojem pripada.
• Zaljubljeni nikad ne traga, a da za njim ne traga i njegov Ljubljeni. Kad munja ljubavi prostrijeli ovo srce, zasigurno znaj da je ljubav i u onomu srcu. Kad u tvojemu srcu narasta ljubav za Boga, nema sumnje da te Bog ljubi.
• Naša želja za Bogom razgorijeva se Njegovom ljubavlju: svi putnici svoj put prevaljuju zahvaljujući sili Njegove privlačnosti. Uzlijeće li prah bez vjetra? Plovi li lađa bez mora?
• O srce, ako imalo razlikuješ radost od tuge, bit ćeš razdrto i podvojeno. Premda je sladak okus onoga za čim žudiš, zar tvoj Ljubljeni ne želi da budeš bez želja? Oh, u smrti je život onih što vole: nećeš osvojiti srce Ljubljenoga dok svoje srce ne izgubiš.
• Netko je upitao: “Što je to ljubav?” Bog je odgovorio: “Saznat ćeš, kad sebe u meni izgubiš.”
• Kad se od bola ljubavi razbukta tvoja duhovna radost, ruže i ljiljani obuzet će vrt tvoje duše.
• Religija Ljubavi nadilazi sve druge religije; onima koji vole, Bog je jedina vjera, jedina vjeroispovijest.
• Ti si moje nebo, a ja sam zemlja što se čudi Tvojemu neumornom naviru iz mojega srca! Ja sam tlo sasušenih usana! Dobrostivo me napoji – to će ovaj prah pretvoriti u nasade ruža! Kako li zna zemlja što si posijao u njezinu srcu? Ti si je Sobom prožeo, i Ti znaš njezin teret!
• Reče voda nečistomu: “Dođi!” Reče nečisti vodi: “Stid je moj prevelik.” Odgovori mu voda: “Kako će se bez mene oprati tvoj stid?
• Ljubavi za Boga korijen je u našemu znanju o Bogu. Je li neznanje ikada dovelo do prave ljubavi? Takvo je neznanje uzrok našemu progonstvu, i priječi nas da Mu se približimo.
• Svi su kraljevi robovi svojih robova, svi su ljudi spremni umrijeti za onoga tko za njih umire. Srca zaljubljenih zarobljena su onima, koji su im srce poklonili. Koga god smatraš zaljubljenim, znaj, on je i ljubljen. I mi, koji smo Bogom voljeni, moramo postati Božji ljubavnici.
• Taj glas, iskon svakoga krika i zvuka, zbilja je jedini Glas; sve je ostalo jeka.
• Kuća srca, u koju zrake božanskoga sunca ne dopiru, tamna je i samotna, sumorna je i zapuštena, vrata zatvorenih. Ona je poput groba. Dođi! Ustani iz groba svojega srca!
• Oh, daj mi žeđu, i ne daj mi vode! Daj mi da se u Tebe zaljubim! Odagnaj mi san!
• Bili mi zdravi ili bolesni, nas opija Peharnik i pehar. Obaramo čela, ponikli pred Njegovom riječju i zakonima, i dragovoljno polažemo život u Njegove ruke. Sve dok je Prijatelj u našemu srcu, jedina nam je želja životom Mu svojim služiti.
• Nisam li ti rekao: “Ne odlazi, jer Ja sam ti prijatelj?” U ovomu priviđenju ništavila, Ja sam praizvor Života! Čak i ako Me gnjevan napustiš za narednih stotinu tisuća godina, na kraju ćeš se vratiti, jer Ja sam tvoj istinski Cilj!
Nisam li ti rekao: “Ne zadovoljavaj se svjetovnim stvarima?” Jer Ja oblikujem svetište tvojega zadovoljstva! Nisam li ti rekao: “Ja sam More, a ti si riba?” Ne zamamljuj se obalom, jer Ja sam tvoje Kristalno More!
Nisam li ti rekao: ” Ne ulijeći u zamku poput ptice?” Dođi k meni, jer Ja sam Sila tvojega leta! Nisam li ti rekao: “Oni će te opljačkati i ostaviti te smrznuta?”
A ja sam Vatra, Toplina, i Žar tvoje želje!
Nisam li ti rekao: “Umrljat će ti karakter, sve do zaborava da sam Ja Izvor tvoje čistoće?”
Nisam li ti rekao: “Ne pitaj kako ravnam tvojim životom?” Jer Ja sam Tvorac, a nisam ravnatelj.
Ako ti je srce svjetiljka, daj joj da te odvede na tvoj pravi put. A ako si pobožan, znaj da sam Ja tvoj Bog!”
• Zaljubljenima u Boga, Bog je izvor svekolike radosti i žalosti. Jedini je On pravi predmet njihove želje; svaka druga vrst ljubavi pusta je zaluđenost. Ljubav za Boga onaj je plamen koji, kad gori, spaljuje sve osim Boga. Ljubav za Boga je mač, koji presijeca sve što nije od Boga. Vječan je samo Bog, sve će ostalo netragom minuti.
• Ma što bio predmet tvoje želje, hajde stopi se s onim što voliš, uzmi na se njegov lik i svojstva. Ako si željan svjetla, budi ga spreman primiti; želiš li se od Boga udaljiti, produbi svoju samoživost, i otjeraj sebe od Njega. A ako poželiš izaći iz ove ruševne tamnice, ne okreći glave od Voljenoga; prigni se s naklonom, i priđi bliže.
• Ljubavlju gorko postaje slatko; ljubavlju bakar postaje zlato; ljubavlju talog postaje bistar; ljubavlju bol postaje melem; ljubavlju mrtvo postaje živo, ljubavlju kralj postaje rob.
• O Utočište svih onih, koji utočište traže, vodi nas pravim putem! Ne daj zastraniti nijednomu srcu, kojega si Svojom milošću vodio. Ne rastani nas od onih, koji su s Tobom sretni i zadovoljni. Nema stvari gorče od rastanka s Tobom. Bez Tvoje zaštite, sve je zbrka i rasap.
Svijet tvari siše nam duhovnu snagu. Naša tijela svlače odjeću duha s naše duše. Bez Tvoje pomoći, kako spasiti dušu? Nesjedinjena sa svojim Ljubljenim, duša je zauvijek u čemeru izgubljena. Ako ne pripustiš dušu u Svoju blizinu, ona, iako živa, može se smatrati mrtvom!
Prigovoriš li Svojim robovima, tako i valja, Gospode. A kažeš li da su sunce i mjesec nečisti, i uspravni čempres nazoveš li pognutim, nebesa nad nama proglasiš li vrijednima prezira, a mora i rudnike praznima, Ti govoriš istinu, jer Ti si izvor svekolikoga savršenstva, i jedino je u Tebe moć da usavršiš nesavršeno.
Svet si Ti i netaknut nepostojanjem; onima koji ne postoje Ti daruješ postojanje, i život im daješ!
