Želim tako skromnu, moćnu, a jednostavnu stvar – kada me čovjek vidi da postane sretan.
Marina Cvetajeva (Tsvetaeva) bila je ruska pjesnikinja i najčešće je pisala o emocijama, ljubavi i ženskoj seksualnosti.
Pisala je pjesme u trenucima pojačanih osjećaja, ljubavne čežnje i romantičnog sanjarenja. Zato se u svakom njenom stihu osjećaju duboke emocije ljubavi, usamljenosti i iskrene želje za voljenjem.
Izdvojili smo najljepše i najinspirativnije citate Marine Cvetajeve – o ljubavi, ljudskoj duši i usamljenosti:
1. Hvala onima koji su me voljeli, jer su me naučili da volim druge. Zahvalna sam i onima koji me nisu voljeli, jer su me naučili da volim sebe.
2. Sada kada si mi najbliži, možeš me najviše povrijediti.
3. Svatko tko se smije tuđoj nesreći nije budala i nitkov, već i jedno i drugo.
4. “Voljet ću te cijelo ljeto” – zvuči uvjerljivije od “cijeli život” – i što je najvažnije – mnogo duže!
5. Što me sada boli? – Nije zub, ni glava, ni trbuh. To mora da je duša.
6. Sanjajte zajedno, spavajte zajedno, ali plačite uvijek sami.
7. Grijeh se ne rađa u tami, već u nespremnosti svjetla.
8. Ljubav znači voljeti osobu onakvu kakvu je Bog stvorio, a ne kako su je roditelji oblikovali.
9. Želim tako skromnu, moćnu, a jednostavnu stvar – kada me čovjek vidi da postane sretan.
10. Muškarci se nisu navikli na bol, kao životinje. Kada ih boli, odmah su im ovolike oči. Spremni su da učine sve, samo da bi bol prestala.
11. Ako volim čovjeka, želim da mu od mene bude bolje – barem od prišivenog dugmeta. Od prišivenog dugmeta – od cijele moje duše.
12. Jedino što ljudi ne opraštaju je činjenica da ste ipak bez njih uspjeli.