U vedskim spisima možemo pronaći stihove koji nam govore o tome kako je sve ono što se događa unutar vremena, koje se sastoji od prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, samo san. Međutim, pitanje koje sasvim razumljivo proizlazi iz ovakve konstatacije glasi: Što je onda stvarnost?
Upravo je to pitanje koje je prije dugo vremena postavio drevni vedski kralj Janaka (vladao je prije više od 6.000 godina) nakon iskustva koje je trajno promijenilo njegov život. Janaka je sjedio u svojoj kraljevski ukrašenoj prijestolnici, u kojoj su se okupili najbolji glazbenici tadašnjeg vremena kako bi priredili svečani koncert, njemu u čast. Pored njega je sjedila njegova prekrasna žena – kraljica i njihova djeca. Prihvativši poziv, sakupio se i čitav dvor.
Umoran od svojih upravničkih poslova, Janaka je pak, naočigled svih, zaspao. Kraljica, znajući za naporne dužnosti svoga muža, poslala je glazbenike, plemstvo i dvorjane u susjednu prostoriju. Željela je da se njezin muž može odmoriti koliko mu je god potrebno, a da se koncert održi kasnije. Ona se sama poželjela vratila u sada još samo prigušeno osvijetljenu prijestolnu dvoranu.
U tom trenutku, sasvim neočekivano, kraljica, glazbenici i gosti začuli su snažan krik. Nahrupivši u salu, ugledali su izbezumljenog Janaku, očigledno sasvim smetenog. Zurio je u njih postavivši samo jedno pitanje: “Što je stvarnost – ovo ili ono?” Nitko ga nije shvaćao. Svi su se nadali da će se Janaka uskoro pribrati i opet vratiti u normalan život. No, kada ni nakon tri dana nije nastupilo poboljšanje, na dvor je pozvan mudrac Vishvamitra kako bi pomogao kralju vratiti se njegovim vladarskim dužnostima. Kada ga je ugledao, kralj je kratko pozdravio mudraca, da bi tada rastrojenom oštrinom ponovio svoje pitanje: “Što je stvarnost – ovo ili ono?” Vishvamitra nije odmah odgovorio na njegovo pitanje. Upitao ga je što se to zapravo dogodilo za vrijeme njegova sna. Kralj mu je tada ispričao sljedeću priču.
San kralja Janake
“Iznenada sam”, rekao je, “ugledao kralja susjedne države kako sa svojom nepobjedivom, čudovišnom vojskom upada u moje kraljevstvo. Do tada je pobio gotovo sve građane moga kraljevstva i nitko mu nije mogao stati na put. I sama moja moćna vojska je zakazala i sramotno je natjerana u bijeg. Kada mu se koji od mojih hrabrijih ratnika našao na putu, bio je okrutno ubijen. Konačno se okrutni tiranin dočepao moje palače i pred mojim očima ubio moju ženu i djecu. Ja sam već prije toga bio uhvaćen i sve sam to morao gledati. Tada mi je nekim čudnim, mističnim načinom, ipak uspjelo pobjeći.
Četiri sam dana lutao šumom kao luđak. Tada sam došao do jedne čistine na kojoj je neki lovac upravo dovršavao svoj obrok. Uzeo je svoj tanjur na kojem je bilo još ostataka hrane i krenuo prema rijeci kako bi ga oprao. Izmučen od patnje i gladi povikao sam tom lovcu: “Stani! Molim te, daj mi to što ti je preostalo, gladan sam!” Lovac me kratko promotrio. Shvativši moj položaj, pružio mi je, ne prepoznavši me, svoj tanjur. U tom se trenutku jedna crna vrana sručila s neba i prije negoli sam uspio progutati ostatke hrane, istrgnula mi tanjur. Izvan sebe od očaja, zavikao sam i našao se iznenada u prijestolnici. Veliki mudrače, reci mi je li ono stvarnost – ili ovo?”
Definiranje stvarnosti
U taoizmu postoji jedan stih analogan pitanju koje nam se nametnulo iz ove kraljeve priče: “Wung Li je jednom sanjao da je leptir; ili je možda Wung Li leptir, koji je sanjao da je Wung Li?”
Što je dakle stvarnost? Većina osoba iz današenjeg vremena odgovorila bi da je stvarnost ono što posjeduje kontinuitet. San je stoga nestvaran, jer to ne posjeduje. Jasnije izraženo, uvijek kada čovjek zaspi i sanja, snovi se razlikuju jedan od drugog, dok se sanjar, budeći se, uvijek ponovno vraća u istu stvarnost. No, možemo se ipak zapitati, je li u kreiranju definicije stvarnosti sve tako uistinu jednostavno?
Vede nam daju zanimljivu analizu materijalne stvarnosti. One opisuju stvarnost u dvadeset i pet kategorija:
- pet osjetilnih objekata – pancha bhuta (eter, zrak, voda, vatra i zemlja)
- pet osjetilnih organa za djelovanje (govor, djelovanje, kretanje, razmnožavanje, pražnjenje crijeva)
- pet osjetila – dashabhi (sluh, okus, dodir, vid i miris)
- pet stečenih osjetila – panchabhi (zvuk, miris, boja, dodir i okus)
- um (manah)
- inteligencija (buddhi)
- ego (ahankara)
- skup materijalnih elemenata u svom neočitovanom stanju (mahat-tattva)
- duša (jiva-atma)
Od toga su prvih dvadeset kategorija načinjene iz grube materije, četiri naredne iz fine (suptilne) materije, a posljednja nije materijalna komponenta, nego proizlazi iz duhovne prirode. Stvarnost je uvijek pitanje opažanja. Žaba koja je sastavljena od određenog sklopa osjetila i određenog mehanizma za percipiranje živi u drugačijoj stvarnosti od čovjeka. Ona je sposobna za samo tri vrste opažanja: može razlikovati svjetlo od tame, može prepoznati grube obrise oblika i može opaziti kretanje. Za nju ne postoji razlika između, na primjer, punašnog trgovca i mršavog profesora.
