Kapila Muni, čuveni mudrac iz drevnih vremena, tvorac je filozofskog sustava poznatog kao sankhya, koji čini značajan dio filozofskog naslijeđa stare Indije. Sankhya je također sustav metafizike koji se bavi elementarnim principima fizičkog svemira te sustav duhovnog znanja, sa svojom vlastitom metodologijom, koji kulminira u potpunoj svjesnosti Vrhovnog Apsoluta.
Ali Kapila nije obični filozof ili mudrac. Prema vedskoj tradiciji, tradiciji indijskih starih svetih spisa, On je avatara (inkarnacija) Vrhovne Apsolutne Istine.
Kapilino je učenje izvorno zapisano u Srimad-Bhagavatamu ili Bhagavata purani, jednoj od najznačajnijih svetih knjiga vedskog teizma. U Bhagavatamu se Kapilino učenje proteže od dvadeset petog do trideset trećeg poglavlja Trećeg pjevanja. Postoji knjiga “Učenja Gospodina Kapile, sina Devahuti”, koja se temelji se na jedinstvenom nizu lekcija koje je u proljeće 1974. u Bombaju, Indija, održao A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada. U tom nizu lekcija Srila Prabhupada je govorio iz dvadeset petog poglavlja koje sadrži početak učenja Gospodina Kapile. Srila Prabhupada je autor glasovitog prijevoda i tumačenja cjelokupnog Bhagavatama, kojeg tvori veliki broj knjiga, i u trenutku lekcija o Kapili već je bio završio svoja pisana tumačenja dijela Bhagavatama koji govori o Kapiladevinom učenju.
Međutim, na ovim posebnim lekcijama Srila Prabhupada je, prilikom objašnjenja stihova, dao mnogo više pojedinosti i još dublje rasvijetlio ovo fascinantno učenje.
Pojava Kapile
Tekst počinje riječima Saunake, najistaknutijeg od mudraca iz Naimisaranye, jako učenih mudraca kojima je Srimad-Bhagavatam izvorno saopćen prije nekoliko tisuća godina. Mudraci su o Gospodinu Kapiladevi već čuli od Sute Gosvamija, uzvišenog duhovnog učitelja, i iz Saunakinih je riječi jasno da su Kapilu Munija prihvatili kao samog Gospodina te stoga kao najviši autoritet u yogi i transcendentalnom znanju. U skladu sa vedskim principima predočavanja duhovnog znanja, Šuta Gosvami tijekom iznošenja povijesti o Gospodinu Kapili ukazuje na razgovor velikih duhovnih učitelja koji su prethodno raspravljali o tom istom predmetu. U ovom slučaju, Suta Gosvami ukazuje na razgovor između Vidure i velikog sveca Maitreye koji je bio prijatelj Vyasadeve, izvornog sastavljača vedske književnosti.
Kao što je Suta Gosvami već opisao, Gospodin Kapila se na ovom svijetu pojavio kao sin Kardame Munija, majstora mistične yoge, i njegove žene Devahuti. I Kardama Muni i Devahuti bili su svjesni božanstvenosti njihovog sina. Ustvari, čak i prije Kapilinog rođenja, sam Gospodin Brahma, glavna od stvorenih osoba u ovom svemiru, pojavio se pred Devahuti i otkrio joj da će njezin sin biti inkarnacija Svevišnjeg Gospodina i da će je prosvijetliti duhovnim znanjem.
Prema vedskom društvenom sustavu, muškarac, koji ima odraslog sina, može prihvatiti red sannyase, odričući se tako svih veza sa obitelji i svjetovnim životom, i povjeriti svoju ženu brizi svog sina. Naravno, Kardama Muni je znao da je njegov sin bio inkarnacija Svevišnjeg Gospodina, ali je ipak, da bi ovom vedskom sustavu iskazao poštovanje i naglasio njegovu važnost, na kraju prihvatio sannyasu, povjerivši svoju ženu Devahuti brizi svog božanskog sina Kapiladeve. Prema tome, dok Suta Gosvami počinje odgovarati na Saunakinu molbu da dalje čuje o Gospodinu Kapiladevi, mudraci su već obaviješteni da je Kardama Muni otišao u šumu ostavivši Kapiladevu sa Devahuti.
Sjećajući se proročanskih riječi Gospodina Brahme, Devahuti nakon odlaska Kardame Munija prilazi svom božanskom sinu i ponizno izražava želju za duhovnim prosvjetljenjem: “Gospodaru moj, upala sam u provaliju neznanja. Jedino me Tvoje Gospodstvo može izvući iz najmračnijeg predjela neznanja jer Ti si transcendentalno oko koje sam jedino Tvojom milošću dobila nakon mnogo, mnogo života… O, Gospodaru moj, molim Te, sad rasprši moju veliku iluziju… Ti si sjekira koja može sasjeći drvo materijalnog postojanja. Zato odajem svoje poštovanje Tebi koji si najveći od svih transcendentalista, i molim Te da mi objasniš odnos između muškarca i žene i duha i materije.” (Srimad-Bhagavatam 3.25.7-11).
Zadovoljan čistom željom svoje majke za duhovnim prosvjetljenjem i osjećajući duboku samilost prema njoj, Kapila počinje govoriti o sankhya filozofiji.
Što je sankhya?
U onom omjeru koliko se sankhya bavi elementarnim kategorijama ili principima fizičkog svemira, ona je ono što zapadni učenjaci općenito nazivaju “metafizikom”. Doslovno značenje riječi sankhya jest “brojati”. Ovaj se naziv koristi zato što sankhya putem racionalne analize pobrojava principe kozmičke evolucije. Etimološko značenje riječi sankhya jest “ono što putem analize materijalnih elemenata daje vrlo lucidno objašnjenje”. Filozofski, ovaj se pojam koristi zato što sustav sankhye širi analitičko znanje koje nam omogućuje da uočimo razliku između materije i duha. Ovo razumijevanje kulminira u bhakti, devociji prema Svevišnjem i u Njegovom služenju. Stoga se može reći da sankhya i bhakti tvore dva vida istog procesa, s time što je bhakti krajnji cilj ili krajnji vid sankhye.
Na ovom je mjestu zanimljivo spomenuti da se dugo nakon silaska Gospodina Kapile na indijskom potkontinentu pojavio lažni Kapila, koji je iznio ateističku sankhyu. Sankhya filozofija kakvu je iznio prvobitni Kapila, na zapadu je praktično nepoznata. “Učenje Gospodina Kapile, sina Devahuti” (zajedno sa Srila Prabhupadinim potpunim tumačenjem Kapiline sankhye u njegovom izdanju Srimad-Bhagavatama) vjerojatno je prvo značajnije objašnjenje izvorne, teističke sankhye na engleskom jeziku. Zato bi trebalo izazvati veliko zanimanje učenjaka iz ove oblasti.
Budući da je bhakti osnovni princip i krajnji cilj sankhya filozofije Gospodina Kapiladeve, On njome počinje svoje poučavanje Devahuti. Shodno tome, budući da je ova knjiga, Učenje Gospodina Kapile, sina Devahuti, Srila Prabhupadino tumačenje početka učenja Gospodina Kapile, uglavnom se bavi znanošću bhakti yoge – procesa povezivanja s Bogom (yoga znači “povezivanje”) putem bhakti (devocije). Prava pripovijest počinje s Devahutinim pristupanjem njezinom sinu Kapili i sa duboko poniznim iskazivanjem iskrene želje za duhovnim prosvjetljenjem. Odgovarajući joj, Gospodin Kapila opisuje “stazu transcendentalista zainteresiranih za samospoznaju”.
Ukratko iznoseći stvarni proces samospoznaje, Kapila definira svjesnost i u uvjetovanom i u oslobođenom stanju. Opisuje psihologiju čiste svjesnosti, navodi simptome i karakteristike sadhua, svete osobe i naglašava važnost sadhu-sange, druženja s onima koji su sveti. Kapiladeva zatim objašnjava da je oslobođenje samo stanje koje prethodi dostizanju bhakti i da onaj tko dostigne bhakti, automatski dostiže oslobođenje. Onaj tko se zaokupi s bhakti, yogom predanosti, automatski transcendira materijalne želje i na kraju prelazi s onu stranu rađanja i umiranja.
Prema kasnijim opisima u Šrimad-Bhagavatamu, Devahuti, slušajući i razumijevajući uzvišeno filozofsko učenje svog slavnog sina, dostiže potpuno prosvjetljenje u transcendentalnom znanju.
Nadilaženje materijalne sreće i nesreće
Prenosimo vam odlomak iz knjige…
STIH 16 aham-mamabhimanotthaih kama-lobhadibhir malaih vitam yada manah šuddham aduhkham asukham samam
“Kad se osoba potpuno očisti od nečistoća požude i pohlepe, nastalih uslijed pogrešnog poistovjećivanja s “moje”, njezin um postaje pročišćen. U tom čistom stanju nadilazi stadij materijalne sreće i nesreće.”
Kama i lobha su simptomi materijalnog postojanja. Svi uvijek žele nešto posjedovati. Ovdje se kaže da su želja i pohlepa proizvodi pogrešnog poistovjećivanja jastva s tijelom. Kad se osoba oslobodi ove zagađenosti, tada se njezin um i svjesnost također oslobađaju i dostižu svoje prvobitno stanje. Um, svjesnost i živo biće postoje. Kad govorimo o živom biću, to uključuje um i svjesnost. Pročišenjem uma i svjesnosti javlja se razlika između uvjetovanog i oslobođenog života. Kad se oni pročiste, osoba postaje transcendentalna prema materijalnoj sreći i nesreći.
Gospodin Kapila je na početku rekao da savršena yoga omogućuje osobi da nadiđe razinu materijalne sreće i nesreće. Ovdje se objašnjava kako se to može učiniti: moraju se pročistiti um i svjesnost, i to sustavom bhakti-yoge. Kao što je objašnjeno u Narada-pancaratri, osoba mora pročistiti svoj um i osjetila (tat-paratvena nirmalam). Osjetila moraju biti zaokupljena predanim služenjem Gospodina. To je proces.
Um mora biti nečim zaokupljen
Um mora biti nečim zaokupljen. Ne može biti prazan. Naravno, ima nekakvih budalastih pokušaja da se um učini praznim, bez misli, ali to nije moguće. Jedini proces kojim će se um pročistiti jest zaokupiti ga duhovnim aktivnostima. Nečim mora biti zaokupljen. Ako ga zaokupimo razmišljanjem o smislu života i duhovnim znanjem i praksom, naša će se svjesnost prirodno potpuno pročistiti i materijalne želje i pohlepa neće dobiti priliku ući. Um je naš prijatelj, a također i naš neprijatelj. Ako je pročišćen, prijatelj je, a ako je uprljan, zaraženi smo materijalnim bolestima. Ako pazimo na svoju čistoću, nećemo biti zaraženi.
Prema vedskoj civilizaciji, osoba se kupa tripu na dan – ujutro, u podne i uvečer. Oni koji se strogo drže brahmanskih pravila i propisa slijede ovaj proces. Čistoća je odmah do pobožnosti. Uvjetovani život znači da je um prekriven prljavim stvarima i to je naša bolest. Kad smo u nižim gunama, u tamo-guni i rajo-guni, te su prljave stvari jako istaknute. Trebamo se uzdići do sattva-gune (vrline).
Pogrešno mislimo da smo sluge obitelji ili nacije, što trebamo pripisati neznanju, tamo-guni. Međutim, razinu sattva-gune možemo dostići ako slijedimo upute Bhagavad-gite. Slušanje krsna-kathe, tema o Krišni, čisti svu nečistoću iz uma. Te će prljave stvari također biti odstranjene ako budemo pjevali i plesali. Um je uzrok i ropstva i oslobođenja. Kad je prljav, uzrok je ropstva. U uvjetovanom se životu rađamo, ostajemo izvjesno vrijeme i uživamo ili ispaštamo. Ali, zapravo, nema ni govora o uživanju. Postoji samo patnja. Kad umremo, moramo napustiti tijelo, a potom uzeti drugo. Odmah ulazimo u maternicu druge majke, ostajemo u njoj oko devet mjeseci, a onda izlazimo. Tako započinje novo poglavlje života. To je uvjetovani život i on se stalno, iznova i iznova, odvija.
Tako smo izloženi patnjama rađanja, starosti, bolesti i smrti. Psi i mačke ne mogu shvatiti ovaj proces, ali mi, u ljudskom obliku života možemo ga shvatiti putem vedskih spisa. Ako ne iskoristimo prednost koju nam pružaju ovi spisi, svo je naše obrazovanje uzaludno. Ljudi trate svoje vrijeme razgovarajući o politici, sociologiji, antropologiji, itd.
U šastrama su preporučene mnoge pobožne aktivnosti i procesi za postizanje pobožnosti. Međutim, ljudi su u kali-yugi izgubili svu svoju ustrajnost. Toliko su grešni da nema ni govora o postajanju pobožnim putem svih tih propisanih metoda. Ljudski je život namijenjen pročišćenju. Nažalost, ljudi se u ovom dobu ne zanimaju za Krišnu i ispaštaju u materijalnom postojanju život za životom.
U jednom od njih mogu biti jako bogati pa tako ne mare za sljedeći. Misle: “Daj da jedem, pijem i budem veseo.” Tako je to diljem cijelog svijeta, ali šastre kažu da ljudi, djelujući na taj način, griješe. Nunam pramattah kurute vikarmah (Bhag. 5.5.4): ljudi su poludjeli za osjetilnim uživanjem pa se stoga upuštaju u sve vrste zabranjenih stvari. Karma znači regulirani rad, a vikarma upravo suprotno – nedopuštene, zabranjene aktivnosti. Riječ akarma znači da osoba nije izložena utjecaju posljedica rada.
Djelovanje u neznanju
Kad su ljudi u gunama strasti i neznanja, vrše vikarmu. Ne mare za svoje buduće živote i običavaju jesti sve i svašta, baš poput svinja. Ne obaziru se na naredbe šastra i krajnje su neodgovorni. Nalik su dječacima sa ulice koji nemaju nikakvo obrazovanje i ne mare ni za šta. Takvi uličari rade što god žele jer njihovi očevi i majke ne brinu o njima. Djelujući u neznanju, u tamo-guni, žive nemarnim životom. Ljudi jednostavno djeluju na nedopušten način, ne razmišljajući o posljedicama svojih djela. Djeluju da bi zadovoljili osjetila i zapravo uživaju počiniti grijeh. U Calcutti sam vidio ljude koji su uživali pilićima rezati grkljane smijući se kad su oni skakali uokolo i udarali krilima.
U zemljama Zapada ponekad vode studente u klaonice, samo da bi vidjeli kako kolju krave. Ljudi u ovom dobu uživaju vršiti sve vrste grešnih djela. Nisu dovoljno pametni da vide kako je ovo tijelo privremeno i puno patnje. Potpuno su u guni tame, baš poput životinja koje ubijaju. Na pašnjaku može biti mnogo životinja i ako netko jednu odvede u stranu i prereže joj grlo, ostale će životinje jednostavno stajati, pogledati i nastaviti pasti. Ne shvaćaju da sljedeći put neka od njih može biti ubijena. Ljudi u kali-yugi se nalaze u istoj situaciji. Kažemo im: “Nemojte ostati životinje. Postanite ljudska bića.” Caitanya Mahaprabhu kaže: krsna bhuli’ sei jiva anadi-bahirmukha ataeva maya tare deya samsara-duhkha “Zaboravivši Krišnu, živo je biće od pamtivijeka privučeno vanjskim obilježjem.
Možemo živjeti stotinu godina, ali nijedan trenutak od tih stotinu godina ne može se vratiti, čak ni u slučaju da smo spremni platiti milijune dolara. Ne možemo ni dodati trenutak, niti ga vratiti. Ako je vrijeme novac, trebamo samo razmotriti koliko smo novca izgubili. Međutim, vrijeme je još dragocjenije jer se ne može vratiti. Zato se ne smije izgubiti ni jedan jedini trenutak. Ljudski se život treba iskoristiti samo za mantranje i čitanje vedskih spisa.
