Ako savladate Saturna onda ste savladali većinu onog što zovemo tamnim. Njegova najveća moć je DISCIPLINA, a ono s čime tako suvereno vlada jest strah, odnosno zbog straha i njegovog paralizirajućeg djelovanja odustajemo od drugih ljudi, odnosa i čovječnosti.
S disciplinom ustvari mijenjamo svoj život, tako postajemo hrabri i odvažni. Najveća moć yoge je disciplina, ali ona ne može polučiti rezultate ako ne postoji svjesnost. Aspirant mora biti spreman za takvo djelo transformacije. Yogom vlada Saturn i zbog toga jer je to najednostavnija metoda, ona je i najteža jer traži ogromnu disciplinu i nepokolebljivost. Također, smatra se da vlada jamom, prvim pravilom yoge koje od aspiranta traži moral i samodisciplinu. Zbog težine ovoga puta u Indiji se samo jedan posto ljudi bavi ozbiljno yogom.
Alkemičar isto tako transformira vlastitu prirodu i pomaže materijalnoj Prirodi u njenoj evoluciji. Naime, Priroda je cijela i postupno evoluira. Da bismo u tome uspjeli potreban nam je Saturn koji rastaljuje elemente kako bi ih kasnije mogli spojiti u jednu cjelinu.
Putem namjerne akcije ili alkemije, čovjek ubrzava proces duhovne evolucije gdje pomaže i evoluciji Zemlje – pretvarajući olovo u zlato, transformirajući vlastito olovo ili nesvjesno (Saturna) u svijest (Sunce).
Saturna zovu na Zapadu palim anđelom Luciferom – onaj koji donosi uvijek loše, ali ustvari donosi dobro. Mitologija Saturna na Zapadu simbolizira kao zlo, on kastrira svog oca. Psihološki rečeno, on oduzima moć ocu koju onda transformira na način da osoba uči razlikovati dobro i zlo i tako se oslobađa okova od roditelja i društva. Način kako to postiže jest odricanje od poistovjećivanja s bilo kojom ulogom u ovom svijetu kako bi mogli uvidjeti iluziju želje za moći.
Saturn služi u alkemiji kao sredstvo rastvaranja. U odnosu on donosi gubitke, a tek u gubicima možemo vidjeti one djelove odnosa koji su bili iluzorni i postavljeni na krivim odnosima.
Kada to osvjestimo, čovjek postaje svjestan onoga od čega smo satkani. Taj čin u mistici znači odlučujući korak, ne samo za čovjeka, već isto tako i za Boga – jer isto tako kroz čovjeka spoznaje svoju polarnu prirodu. Čovjek služi Bogu kako bi i čovjek i Bog shvatili tamu ili Saturna i na taj način rađa se bogočovjek kojeg Indija zove prosvijetljen čovjek.
Ovoj mit nepobitno je zadržao svoju životnost čitav jedan milenij – sve dok se u 11. stoljeću nisu počeli javljati prvi znaci daljeg preobražaja svijesti. To je prekretnica koju simbolizira znak Ribe koji se simbolički prikazuje kao dvije povezane ribe. Prva Riba je prvih tisuću godina kojim je vladao Isus, dok, drugih tisuću godina vlada Lucifer ili Saturn. To je doba u kojem će zavladati znanost kao i njene zablude na samom kraju.
Jung je smatrao da je ovo česti simbol u snovima odnosno ovaj polaritet predstavlja svu problematiku zaljubljivanja. Mi vidimo svjetlo, a na kraju veze vidimo svu tamu.
Od 11. st., simptomi nesigurnosti, intelektualizma, znanosti i napuhanog ega u zadnjem stoljeću doživljavaju kulminaciju. Ova opasnost ogleda se u gigantizmu – drugim riječima, u obijesti svijesti – u uvjerenju da ništa nije veće od čovjeka i njegovih djela. Dakle, sada smo upravo pred opasnostima onog tamnog gdje je rastvaranje svega što smo smatrali svetim sada poptuno rastvoreno, ali to je mogućnost spajanja samo onoga što je zdravo.
Kada rastvorimo laži ega i kada nas odvede do Jastva ili našeg pravog ja, nismo više u vlasti depresije i pesimizma kojom vlada Saturn. Promjeniti se i naučiti što je Saturn znači prihvatiti u svojem životu disciplinu i zauzimanje za sebe.
U snovima i životu upoznajemo Saturna kroz emociju straha, ali ona je skrivena u mnogim detaljima našeg života od: straha posla, veza, roditelja, egzistencije ili države. Svim tim relacijama straha vlada Saturn. Možemo to zvati jednostavnom emocijom, ali ona je osnovna emocija na koju se nadograđuju sve ostale loše emocije.
U egipatskoj mitologiji postoji devet imena za bogove straha, a Spartanci su govorili: ne otvaraj vrata straha ili podsvijesti. Satrun predstavlja vrata straha, ali i transformacije i upoznavanja da ono čega se bojimo zapravo je obmana. On pokazuje da ego nije nešto samostalno već daje on fikcija. Pošto se bojimo spoznati tu činjenicu, većina bježi od sebe sama, većina bježi u odnosu od intimnosti jer to znači susret s odgovornošću ili Saturnom.
Kao vladar vremena on nas upućuje na važnost da donesemo odluku koja je usmjerena prema smislu života. Jedna budistička meditacija upućuje nas na važnost vremena. To je meditacija na smrt u kojoj shvaćamo kratkoću života upućujući nas na važnost spomenutog smisla. Saturnova oštrina je trežnjenje, on stavlja naglasak na tome čemu služi vrijeme. To znači život koji dobivamo ne služi za razonodu već za spoznaju.
Kada napravimo taj prvi korak onda nam razotkriva sve ono čega se bojimo, ali tako stvara integritet upravo kroz ono čega smo se najviše bojali. Jedan stari alkmijski mit kaže: Saturn je ogledalo duše.
Nikola Žuvela, vedski-jyotish.net