Ovdje ćemo nešto više reći o važnosti simbola i o njihovom ispravnom tumačenju. No, na početku valja naglasiti da je cijela vedska astrologija ispisana upravo jezikom simbola i zbog toga se na njih moramo posebno osvrnuti. Riječ simbol dolazi od grčke riječi symbolos koja znači okupiti ili povezati. To znači da nas simbol povezuje s određenom idejom, ili prema C.G. Jungu s određenim arhetipom.
Simbol u engleskom jeziku označava element zadržavanja i čuvanja, tj. čuvanja ideja koje ne smiju biti zaboravljene za buduće generacije. Općenito govoreći, simbol je sve ono što odražava određenu ideju.
Kako nastaju i odakle potječu simboli?
Stare nam tradicije govore da simboli potječu iz duhovnog svijeta gdje borave u obliku ideja ili arhetipova. Kada ljudska svijest uhvati određenu ideju iz duhovnog svijeta, tada ona postaje simbol. Npr. ideja ili arhetip stalne promjene kao i načelo dualnosti materijalnog svijeta u taoizmu je predstavljen s nama poznatim simbolom Jina i Janga, tj. krugom koji u sebi objedinjuje bijelu i crnu boju u kretanju. Crna boja simbolizira Jin čija su obilježja zemaljsko, negativno, žensko, pasivno, itd., dok bijela boja simbolizira Jang čije su osobine nebesko, pozitivno, muško, aktivno.
Nadalje, u crnom polju prisutna je bijela točka, a u bijelom polju crna točka. To znači da u zemaljskom stanju postoji sjeme buduće promjene u nebesko stanje, u negativnom sjeme buduće promjene u pozitivno i obrnuto. Tako ovaj simbol predstavlja cjelinu prirodnih zakona i vječite promjene. Kaže se da je simbole potrebno sagledavati s više uglova i strana te da oni u sebi čuvaju više svetih istina. Zbog toga simbole možemo tumačiti pomoću sedam ključeva, a to su: povijesni, matematički, alkemijski, astrološki, psihološki, moralni i religijski. Za nas je, naravno, najvažniji astrološki ključ putem kojega možemo otključati simbolična vrata koja nas vode u prošlost, sadašnjost i budućnost. Sada razmotrimo načelo tumačenja prethodnog simbola pomoću astrološkog ključa. Simbol Jina i Janga povezujemo s komplementarnim parovima planeta Mjesec-Sunce, Saturn-Jupiter i Mars-Venera. Oni predstavljaju načelo dualnosti i suprotnosti.
Na primjer, Mjesec označava um, a Sunce dušu; Saturn označava sažimanje, a Jupiter širenje; Mars razdvajanje, a Venera jedinstvo. (c)to se tiče arhetipa stalne promjene, poznato je da poslije lošeg razdoblja u našem životu dolazi pozitivno i obrnuto. U tumačenju simbola izuzetno je važna razina svijesti osobe koja te simbole tumači. Kaže se da što je svijest veća, time je veće i znanje koje nam simboli otkrivaju. Naime, simboli su poput maski koje skrivaju određene ideje i istine, a o razini naše svijesti ovisi hoćemo li uspjeti ukloniti ove maske. U drevno doba simboli su se koristili za prijenos znanja tj. za upoznavanje s idejama iz duhovnog svijeta. Služili su da se od zaborava sačuvaju određene istine, ali i da bi se to znanje sačuvalo od zlouporabe nemoralnih osoba.
Kako izgledaju simboli?
Prema C.G. Jungu simbol je riječ ili slika koja sadrži nešto više od samog vanjskog sadržaja; ona sadrži duhovni vid koji nije točno razjašnjen. Kroz proučavanje i duhovni rad na sebi postupno dolazimo do razumijevanja simbola, a posebno onih simbola čije pojmove ne možemo shvatiti ili riječima opisati, kao što su pojam Boga, ljubavi ili duše. Posebno moramo naglasiti da trebamo razlikovati simbole od logotipa. Logotipovi su oznake koje predstavljaju određenu firmu, proizvod, klub, organizaciju i u potpunosti su materijalne dimenzije, dok nam simboli otkrivaju svoj dublji smisao, kao što su recimo križ, kotač, lotosov cvijet, mjesec, sunce, zvijezda i sl.
Jung kaže da je cijela priroda simbolična, a oblici iz prirode služe čovjeku za prikazivanje određenih arhetipova ili ideja. Zanimljivo je da su drevni Egipćani riječ simbol prikazivali hijeroglifom ljudskih ruku u konkavnom položaju okrenutih prema gore, što predstavlja primanje i prihvaćanje božanskih ideja i utjecaja. Kao što vidimo, egipatsko ili hijeroglifsko pismo bilo je simboličko, pa je jedan hijeroglif poput simbola imao više značenja i podznačenja, tj. bilo je bliže svijetu ideja ili duhovnom svijetu. Predaja kaže da je hijeroglife čovječanstvu dao bog Toth (u đjotišu simboliziran planetom Budhom ili Merkurom) kada je čovječanstvo počelo gubiti sposobnost čitanja iz svemira. Slična je situacija i sa sanskrtom koji se zove Devanagari ili božanski jezik, a koji je božica Sarasvati (božica znanja i mudrosti) dala čovječanstvu.
Simbolički život
Dakle, stare su kulture koristile simbole kako bi spasile svoje istine od zaborava. I premda su različite kulture istu ideju prikazivali različitim vanjskim formama, bit je ostala ista. Zato se kaže da simboli jedne kulture pomažu u objašnjenju simbola druge kulture. Na kraju se moramo zapitati obraćamo li u svojim životima pažnju na simbole, i živimo li simboličkim životom? Evo što o tome kaže Jung: “Mi nemamo simbolički život. Gdje bismo mogli živjeti simbolički? Nigdje, osim kroz sudjelovanje u životnim obredima.
Ali od mnogih ljudi, tko doista sudjeluje u životnim obredima? Samo nekolicina… Imate li u svojoj kući kutak u kojem obavljate obrede, poput onih u Indiji? Čak i najskromnija kuća ima dio odijeljen bar zavjesom, gdje članovi kućanstva mogu voditi simbolički život, gdje mogu položiti svoje zavjete ili meditirati. Mi to nemamo. Mi nemamo takav kutak. Samo simbolički život može izraziti potrebe duše – pazite, dnevne potrebe duše! I zato što nemaju takvu stvar, ljudi ne mogu nikada iskoračiti iz ovoga žrvnja – tog groznog banalnog života koji melje i u kojem nisu “ništa više od…” I to je razlog zašto su ljudi neurotični… Život je previše racionalan, nema simboličkog postojanja u kojem sam nešto drugo, u kojem ispunjavam svoju ulogu, kao glumac u božanskoj drami života.”
Mario Piškur, đjotiši
www.vedskijyotish.com
