Naši životi su nam dati darovi, no živimo li ih shodno najvrjednijem daru kojeg ćemo ikad dobiti? Dobili smo šansu doći na ovaj Svijet i živjeti sa svrhom, onako kako nam srce kaže da je ispravno. Ali, kako je to ispravno slušati srce?
Često su nam govorili, možda i dalje govore, da srce ne treba slušati, već razum. Zbilja?
Da, da, tako je, zato što razumno je ispravno, svakako ne srce, to će nam krivo savjetovati, odvesti će nas s pravog puta. Eh, da, tu sada nešto ne zvuči u harmoniji s našom prirodom i dušom, ali ipak često dajemo prednost razumu pred srcem. Zašto?
Zato što:
- tako ćemo učiniti pravi korak (za koga)?
- ispuniti nečija očekivanja (čija)?
- nećemo pogriješiti (prema kome)?
- ili najbolje objašnjenje – zato što to tako treba?
- ili možda zato, što želimo učiniti sretne one zbog kojih tako postupamo?
U redu, može se svaki taj razlog uzeti u razmatranje, svakako da, ali…. Zamislimo se na tren i stavimo si ruku na srce, poput prisege. Umirimo disanje. Pomalo, udahnimo, neće nam Svijet pobjeći, ništa nećemo propustiti, možemo samo dobiti.
Probajmo, udahnimo, kao kada želimo zaroniti na dah i otkriti predivan podmorski Svijet, bez buke. Samo ovaj put zaronimo u svoj unutarnji svijet, bez buke misli, bez razuma.
Osjetite li sada ritam vlastitih otkucaja? Ako da, tu ste, na pravom mjestu, stigli ste doma. Ako ne osjetite, pokušajte još jednom, čut ćete ga, sigurno, jer vaše srce itekako kuca za vas.
Samo je možda tiho, ali i dalje je tu, zaglušeno mislima, strahovima, razumom. Ali, ako ga upitate: ” Srce moje, jesi li sretno?”
Tada ćete sigurno čuti jasan i glasan odgovor, bit će vam zahvalno da ga pitate, jer zapravo pitate svoju dušu. I tu nema pogrešnog odgovora, jedini odgovor koji ćete dobiti je poput vrijednog ključa koji čuvate u džepu, onom unutrašnjem, kako ga ne biste izgubili. I to je ključ ka životu u miru, radosti i ljubavi.
Slažem se s citatom P.T. Barnuma: “Jedna od najplemenitijih umjetnosti je usrećiti druge”.
Ali, samo ako pri tome osjetimo istinsku radost i bezuvjetnu ljubav. Tada slušamo svoje srce i živimo svrhu svoje duše.
Tada smo istinski sretni.
Tamara Ružić
