Sreća je naše urođeno pravo
Danas je vrlo popularna tema kako ostvariti sreću. Velik broj ljudi cijeni različite vrste hedonističke sreće – iskušavanje užitka i često gomilanje materijalnih dobara i bogatstva. No, postoji još jedna vrsta sreće, pod nazivom eudaimonia, koja počiva na ostvarivanju životnih ciljeva i razvoju osobnih potencijala, a koja je poznata još iz doba Aristotela. Budizam kaže da je trajna sreća pravo koje stječemo rođenjem.
Sreća ne dolazi od imanja raznih stvari, već dolazi onda kada se oslobodimo mentalnog slijepila i bolnih emocija, jer tek tada možemo vidjeti svijet onakav kakav jest. To je radost kretanja prema unutarnjoj slobodi i dobroti koja zrači prema drugima, kaže Matthieu Ricard, budistički redovnik.
Mi smo ti koji generiramo vlastitu patnju i to raznim identifikacijama. Svaki trenutak između rođenja i smrti, naše tijelo prolazi i iskušava bezbrojne transformacije sukladno našim mentalnim, emocionalnim i konceptualnim iskustvima. U osnovi sva iskustva su jednostavno sadržaj mentalnog toka. No, mi smo ti koji im dodijeljujemo trajnost, jedinstvenost i autonomiju te takvo pridavanje važnosti formira bazu za iskušavanje patnje.
Budistički praktikanti meditacije smatraju da kad prestanemo uzimati svoje emocije tako ozbiljno, naš ego gubi moć nad nama. Naš um postaje kao orkestar bez dirigenta. Naime, dopustimo li vanjskim okolnostima da utječu na našu sreću, vrlo je vjerojatno da nikada nećemo biti sretni, jer je materijalna realnost život pun problema. Na uvjetovanom nivou realnosti, život je patnja, a biti poput spužve koja okolo upija emocije nije put do sreće.
No činjenica je da živimo u materijalnoj realnosti i nema ništa loše u tome, ali zbog raznih utjecaja izvana da bismo bili zaista sretni, trebamo raditi na sebi. Nažalost, većina ljudi stalno razmišlja što im je potrebno za sreću, no ne vide da već sve imaju u svojim rukama, da sreća neće doći sutra ili jednoga dana niti onda ako budu u budućnosti bogatiji ili uspješniji ili ako se promijene neke vanjske okolnosti na koje oni smatraju da ne mogu utjecati.
Sreća je naš izbor. Svi ljudi imaju predispozicije za sreću. Sreća je rezultat iskustva, do nje se dolazi kad uvježbate vještine upravljanja umom. Sreća dođe kad kroz vježbe razvijemo suosjećanje, duboki mir, unutarnju slobodu i mudrost. – rekao je Matthieu Ricard.
Nažalost, od malena naša pozornost se usmjerava na sve i svašta, ali ne i na stjecanje vještina upravljanja umom. Upravo iz tog razloga većini ljudi je normalno biti nesretan, mrzovoljan, ljut ili depresivan, jer smo isprogramirani za ta stanja. No svi mi imamo potencijal biti sretni, samo je potrebno trenirati vlastiti um odnosno reprogramirati ga kako bi došli do duboke smirenosti, svjesnog suosjećanja za druge i altruističnog osjećaja ljubavi. To jesu prirodne emocije, ali zahtjevaju trud i vježbu.
Svijesnost nas vraća u život. Tek tada možemo odlučiti što ćemo učiniti sa životom. (Jon Kabat-Zinn)
