Šri Išopanišada je jedna od 108 upanišada, izvornih vedskih tekstova za koje se, prema tradiciji, smatra da su zapisani prije 5000 godina. Zapisana na sanskrtu, jeziku starodrevne Indije, pruža nam znanje o prirodi vrhovne inteligencije koja upravlja svemirom. Za izvorne tekstove Veda se vjeruje da dolaze od samog Boga, da su apaurušeja, tj da ih nije izgovorio čovjek. One su poput uputstva za korištenje materijalnog svijeta…

Bez tog znanja čovječanstvo ne može pronaći izlaz iz slijepe ulice u koju su ga navela materijalistička shvaćanja.

Šri Išopanišada – Osma mantra

sa paryagac chukram akayam avranam
asnaviram šuddham apapa-viddham
kavir manisi paribhuh svayambhur
yathatathyato ‘rthan vyadadhac chasvatibhyah samabhyah

sah – ta osoba; paryagat – mora istinski spoznati; šukram – svemogućeg; akayam – neutjelovljenog; avranam – besprijekornog;asnaviram – bez vena; šuddham – antiseptičnog; apapa-viddham – profilaktičnog; kavih – sveznajućeg; manisi – filozofa; paribhuh – najveće biće; svayambhuh – samodostatnog; yathatathyatah – u traganju za; arthan – poželjnim stvarima; vyadadhat – nagrađuje;šasvatibhyah – od pamtivijeka; samabhyah – vrijeme.

Takva osoba mora istinski spoznati najveće biće, Božansku Osobu, neutjelovljenoga, sveznajućega, besprijekornoga, samodostatnoga filozofa, bez vena, čistoga i neokaljanoga, koji od pamtivijeka ispunjava sve želje.

U ovoj strofi opisan je transcendentalni, vječni oblik Apsolutne Božanske Osobe. Svevišnji Gospodin nije bezobličan. On ima vlastiti transcendentalni oblik koji nimalo ne nalikuje oblicima materijalnoga svijeta. Tijela živih bića u ovom svijetu načinjena su od materijalne prirode i djeluju poput bilo kojeg materijalnoga stroja. Materijalno tijelo mora biti građeno kao stroj, s venama i drugim organima, ali transcendentalno tijelo Svevišnjega Gospodina nema vena. Ovdje je jasno rečeno da Gospodin nije utjelovljen, što znači da nema razlike između Njegova tijela i Njegove duše. On ne mora, kao mi, prihvatiti tijelo prema zakonima prirode. U materijalno uvjetovanom životu, duša se razlikuje od gruboga tijela i suptilna uma. Međutim, takva razlika ne postoji između Svevišnjega Gospodina i Njegova tijela i uma. On je Potpuna Cjelina, a Njegov um, tijelo i On sam su istovjetni.

Brahma-samhiti (5.1) nalazimo sličan opis Svevišnjega Gospodina. Tamo je opisan kao sać-ćid-ananda-vigraha, što znači da je vječni oblik, koji u potpunosti predstavlja transcendentalno postojanje, znanje i blaženstvo. Stoga Mu odvojeno tijelo ili um nisu potrebni kao nama u materijalnom postojanju. Vedski spisi jasno izjavljuju da se Gospodinovo transcendentalno tijelo u potpunosti razlikuje od našega. Zato Ga ponekad opisuju kao bezobličnoga. To znači da Njegov oblik niti je nalik našemu niti ga možemo pojmiti. Brahma-samhita (5.32). U šruti-mantrama je također rečeno da Gospodin, iako nema ruke i noge kao mi, ima drugačije ruke i noge, kojima može prihvatiti sve što Mu ponudimo i trčati brže od bilo koga. To je potvrđeno u ovoj mantri rječju šukram („svemoguć”).

Gospodinov obožavani oblik u vidu božanstva (pogledaj na kraju teksta), koji u hramu ustoliče ovlašteni vaišnave koji su spoznali Gospodina u skladu s opisom sedme mantre, također se ne razlikuje od izvornoga Gospodinovog oblika. Gospodinov izvorni oblik je oblik Šri Krišne, koji se ekspandira u neograničeni broj oblika, kao što su Baladeva, Rama, Nrsimha i Varaha. Svi su ti oblici jedna Božanska Osoba. Slično tomu, božanstva koja se obožavaju u hramovima također su Gospodinovi ekspandirani oblici. Obožavanjem božanstava, pojedinac može odmah prići Gospodinu, koji Svojom svemoćnom energijom prihvaća bhaktino služenje. Budalasti ljudi koji ne poznaju Šri Išopanisadu, kao ni druge šruti-mantre, smatraju da su božanstva, koje bhakte obožavaju, načinjena od materijalnih elemenata. Kaništha-adhikariji, odnosno budalasti ljudi, svojim će nesavršenim očima vidjeti da je taj oblik materijalan, ali oni ne znaju da svemogući, sveznajući Gospodin može po Svojoj želji preobraziti materiju u duh i duh u materiju.

Bhagavad-giti (9.11-12) Gospodin žali zbog paloga stanja ljudi s malo znanja koji Ga ismijavaju samo zato što se pojavljuje u ovome svijetu kao čovjek. Takve slabo obaviještene osobe nisu svjesne Gospodinove svemoći. Zato se Gospodin ne razotkriva u potpunosti umnim spekulantima. Osoba Ga može spoznati samo razmjerno svojemu predavanju. Živa bića nalaze se u palom stanju samo zato što su zaboravila svoj odnos s Bogom.

U ovoj mantri, kao i u mnogim drugim vedskim mantrama, jasno se kaže da Gospodin od pamtivijeka opskrbljuje živa bića. Živo biće nešto želi, a Gospodin mu željeni predmet daje u skladu s njegovim kvalifikacijama. Ako netko želi postati sudac vrhovnoga suda, osim potrebnih kvalifikacija mora imati i odobrenje autoriteta koji će mu dodijeliti titulu suca vrhovnoga suda. Same kvalifikacije nisu dovoljne da se dođe na taj položaj, nego ga na njega mora postaviti viši autoritet. Slično tomu, Gospodin dodjeljuje užitke živim bićima razmjerno njihovim kvalifikacijama, ali dobre kvalifikacije same po sebi nisu im dovoljne za nagradu. Potrebna je i Gospodinova milost.

Živo biće obično ne zna za što se treba moliti Gospodinu, niti kojem položaju treba težiti. Međutim, kad spozna svoj prirodni položaj, moli se Gospodinu da ga primi u Svoje transcendentalno društvo kako bi Ga moglo transcendentalno služiti s ljubavlju. Na žalost, pod utjecajem materijalne prirode živa bića traže razne druge stvari, a u Bhagavad-giti(2.41) je opisano da posjeduju podijeljenu ili raspršenu inteligenciju. Duhovna inteligencija je jedna, ali svjetovna inteligencija je raznovrsna. U Šrimad-Bhagavatamu (7.5.30-31) rečeno je da osobe opčinjene prolaznom ljepotom vanjske energije zaboravljaju pravi cilj života, povratak Bogu. Zaboravivši taj cilj, pokušavaju raznim planovima i programima poboljšati svoj život, ali to je kao žvakanje prožvakanoga. Unatoč tomu, Gospodin milostivo, bez uplitanja, dopušta zaboravnom živom biću da nastavi s takvim životom. U ovoj mantri Šri Išopanišadeupotrijebljena je vrlo prikladna riječ yathatathyatah, koja ukazuje da Gospodin nagrađuje živa bića u skladu s njihovim željama. Ako živo biće želi otići u pakao, Gospodin mu to dopušta bez uplitanja, a ako se želi vratiti kući Bogu, Gospodin mu pomaže.

Bog je ovdje opisan kao paribhuh, najveće biće. Nitko Mu nije ravan, niti je itko veći od Njega. Ostala živa bića su opisana kao prosjaci koji traže dobra od Gospodina. Gospodin opskrbljuje živa bića željenim stvarima. Kad bi živa bića imala istu moć kao Gospodin – kad bi bila svemoguća i sveznajuća – ne bi prosila od Gospodina, čak ni takozvano oslobođenje. Pravo oslobođenje predstavlja povratak Bogu. Oslobođenje kakvo zamišljaju impersonalisti je mit, a prošenje osjetilne ugode mora se unedogled nastaviti, sve dok se prosjak duhovno ne osvijesti i ne spozna svoj prirodni položaj.

Samo je Svevišnji Gospodin samodostatan. Kad se Gospodin Krišna pojavio na Zemlji prije pet tisuća godina, u potpunosti se očitovao kao Svevišnji Gospodin kroz Svoje raznovrsne djelatnosti. Budući da je u svim okolnostima šuddham, najpročišćeniji, često se uspoređuje sa suncem. Sunce isparava vodu s mnogih nedodirljivih mjesta na Zemlji, ali ipak ostaje čisto. Ustvari, svojim sterilizirajućim moćima pročišćava prljave stvari. Ako materijalni predmet poput sunca može posjedovati takvu moć, teško možemo zamisliti pročišćavajuću moć svemoćnoga Gospodina.

Razumijevanje obožavanja Božanstava

Budući da Boga i Njegove vjerne pratioce iz duhovnog svijeta, ne možemo vidjeti svojim ograničenim, materijalnim osjetilom vida; Oni se pristaju pojaviti u oblicima sačinjenim od materijalnih elemenata (metal, mramor, drvo, itd.) Takvi oblici Boga i Njegovih bliskih pratilaca nazivaju se Božanstva. Obožavanje Božanstava je jedan od najistaknutijih aspekata vedske/vaišnavske duhovne tradicije.

Za razliku od Božanstva, idol je izmišljeni oblik neke nadnaravne sile iliosobe, koji ima za cilj da obožavateljima podari određene materijalne blagoslove. U vedskoj kulturi i vaišnavskoj tradiciji nema mjesta za idolopoklonstvo; čak naprotiv – gotovo kroz cijelu vaišnavsku povijest (što uključuje i današnjicu), veliki vaišnavski sveci su bili i ostali žestoki protivnici idolopoklonstva koje je temeljeno na ljudskom neznanju. Iako za neupućenog čovjeka ne postoji izvanjska razlika između Božanstva i idola, razlika je ipak ogromna. Evo detaljnijeg objašnjenja.

Vrlo je važno razumjeti da su Božanstva Krišne i Njegovih avatara (inkarnacija), kao i Njegovih vječnih pratilaca, koja se tradicionalno već milijunima godina obožavaju kao dio vedske duhovne tradicije – napravljena po striktnim pravilima i parametrima koji se nalaze u vedskom tekstu šilpa–šastra. Ta pravila određuju tjelesnu pozu Božanstava, položaj Njihovih ruku, materijal za izradu, boje, itd. Zbog toga se Božanstva ne mogu izrađivati po vlastitom nahođenju obožavalaca, već isključivo po smjernicama koje su opisane u vedskoj literaturi, tj. onako kako sam Gospodin Krišna zahtijeva. Dovršena Božanstva se zatim oblače u striktno propisanu odjeću i nakon toga instaliraju (ustoličuju) na oltaru prilično živopisnom prana–pratištaceremonijom. Tom prilikom se Božanske osobe (koje obitavaju u duhovnom svijetu) prizivaju da se službeno pojave u obliku Božanstava.

Nekim ljudima je teško prihvatiti da Bog ima svoj osobni oblik. Međutim, mnogi stihovi iz purana, a naročito iz brahma–samhite govore upravo o tome kako Bog ima svoj specifični duhovni oblik, tj. oblike, sve u zavisnosti od toga u obliku kojeg avatara se želi pojaviti. Mnogi vedski tekstovi opisuju Krišnine različite karakteristike, odlike, ljepotu, snagu, inteligenciju, aktivnosti, itd.  Vedski spisi opisuju kako Bog ima svoj tzv.sat–cit–ananda oblik, tj. oblik koji je duhovno potpun u svojoj vječnosti (sat), neograničenom znanju (cit) i duhovnom blaženstvu (ananda), i da ni u kojem slučaju Njegov oblik nije materijalan – iako izvanjski tako može izgledati kada se pojavi u obliku određenog Božanstva. Njegovo tijelo, oblik, odlike, imena, zabave, itd. – su svi potpuno duhovni i ne razlikuju se od Njega samoga budući posjeduju iste duhovne kvalitete. Zbog toga Božji oblik u vidu Božanstva nije neki idol ili totem (kip) napravljen po nečijoj imaginaciji, već je pravi oblik Boga kojega On poprima kada se želi pojaviti u materijalnom svijetu pred onima koji još nisu dovoljno kvalificirani da vide Njegovo izvorno duhovno tijelo.

Netko se može zapitati: “Ako je Božanstvo napravljeno od materijalnih elemenata (metal, mramor, drvo. itd.) – kako to može biti duhovni oblik Boga?” Odgovor leži u tome da je Bog vrhovni izvor energije, tj. izvor duhovne i materijalne energije. On zbog toga može po svojoj vlastitoj želji transformirati materijalnu energiju u duhovnu i obrnuto. Ovo može zvučati zaista fantastično i misteriozno, ali mnoštvo slučajeva iz davne i bliske prošlosti, kao i današnjice – samo potvrđuju istinitost ovog fenomena.

Prethodna objavaDnevni Jyotish Horoskop za 24.11.2013.
Slijedeća objavaMože li um izliječiti tijelo?
A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada
Učenjaci i duhovni vođe diljem svijeta cijene ga kao jednog od najistaknutijih učitelja indijske kulture i filozofije suvremenog doba. 1965-te godine, u svojoj 70-toj godini života, putuje na zapad kako bi proširio poruku Bhagavad Gite i Srimad Bhagavatama. Za samo 12 godina, usprkos svojoj poodmakloj dobi, proputovao je svijet četrnaest puta, održavajući predavanja na šest kontinenata. Usprkos tako intenzivnom programu, nastavlja s plodonosnim spisateljskim radom. Njegova djela sačinjavaju pravu biblioteku vedske filozofije, mudrosti, književnosti i kulture.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.