Šri Išopanišada je jedna od 108 upanišada, izvornih vedskih tekstova za koje se, prema tradiciji, smatra da su zapisani prije 5000 godina. Zapisana na sanskrtu, jeziku starodrevne Indije, pruža nam znanje o prirodi vrhovne inteligencije koja upravlja svemirom. Za izvorne tekstove Veda se vjeruje da dolaze od samog Boga, da su apaurušeja, tj da ih nije izgovorio čovjek. One su poput uputstva za korištenje materijalnog svijeta…

Bez tog znanja čovječanstvo ne može pronaći izlaz iz slijepe ulice u koju su ga navela materijalistička shvaćanja.

Šri Išopanišada – Sedma mantra

yasmin sarvani bhutany
atmaivabhud vijanatah
tatra ko mohah kah šoka
ekatvam anupašyatah

yasmin – u situaciji; sarvani – sva; bhutani – živa bića; atma – citkanaili duhovna iskra; eva – samo; abhut – postoji kao; vijanatah – onoga tko zna; tatra – u tome; kah – kakva; mohah – iluzija; kah – kakva;šokah – tjeskoba; ekatvam – iste prirode; anupašyatah – onaj čije se viđenje temelji na mišljenju autoriteta ili tko uvijek gleda na taj način.

“Onaj tko uvijek vidi sva živa bića kao duhovne iskre, kvalitativno jednake Gospodinu, postaje istinski poznavatelj stvarnosti. Zar onda za njega postoje iluzija ili tjeskoba?”

Nitko osim madhyama-adhikarija i uttama-adhikarija, koje smo već opisali, ne može pravilno shvatiti duhovni položaj živoga bića. Živa bića se kvalitativno ne razlikuju od Svevišnjega Gospodina, kao što se iskre vatre kvalitativno ne razlikuju od vatre. Ali, kvantitativno gledano, iskre nisu vatra, jer nemaju istu količinu topline i svjetlosti kao vatra. Maha-bhagavata, veliki bhakta, vidi jedinstvo u svemu, jer sve vidi kao energiju Svevišnjega Gospodina. Budući da nema razlike između energije i energetika, to jedinstvo doista postoji. Premda se s analitičke točke gledišta toplina i svjetlost razlikuju od vatre, riječ „vatra” bez topline i svjetlosti nema značenja. Stoga su, u sintezi, toplina, svjetlost i vatra istovjetni.

U ovoj mantri, sanskrtske riječi ekatvam anupašyatah ukazuju da jedinstvo živih bića trebamo vidjeti očima razotkrivenih spisa. Pojedinačne iskre Vrhovne Cjeline (Gospodina) posjeduju gotovo osamdeset posto poznatih odlika cjeline, ali kvantitativno nisu jednake Svevišnjemu Gospodinu. Te odlike posjeduju u maloj količini, jer je živo biće samo sastavni djelić Vrhovne Cjeline. Možemo navesti drugi primjer. Količina soli u kapi morske vode nikad se ne može usporediti s količinom soli u cijelom moru, ali sol u kapi je po svom kemijskom sastavu iste prirode kao sol u moru. Kad bi živo biće bilo kvalitativno i kvantitativno istovjetno sa Svevišnjim Gospodinom, ne bi moglo biti pod utjecajem materijalne energije. U prethodnim mantrama je objašnjeno da nijedno živo biće, pa čak ni moćni polubogovi, ni u kom pogledu ne mogu nadmašiti Vrhovno Biće. Zato riječ ekatvam ne znači da je živo biće u svakom pogledu ravno Svevišnjemu Gospodinu. Međutim, ona u širem smislu ukazuje na jedinstveni interes, kao što svi članovi obitelji imaju zajednički interes ili kao što pripadnici jednoga naroda imaju zajednički nacionalni interes, iako se međusobno mogu razlikovati. Budući da su sva živa bića sastavni djelići vrhovne obitelji, njihovi se interesi ne razlikuju od interesa Vrhovnoga Bića. Svako živo biće dijete je Vrhovnog Bića. Kao što je rečeno u Bhagavad-giti (7.5), sva živa stvorenja u svemiru – uključujući ptice, gmazove, mrave, vodene životinje, drveće i druga bića – emanacije su granične moći Svevišnjega Gospodina. Zato pripadaju obitelji Vrhovnoga Bića. Ne postoji sukob interesa.

Duhovna bića stvorena su za uživanje, kao što je rečeno u Vedanta-sutri (1.1.12): ananda-mayo ‘bhyasat. Po svojoj prirodi, sva su živa bića – uključujući Svevišnjega Gospodina i sve Njegove sastavne djeliće – stvorena za vječno uživanje. Živa bića zatočena u materijalnome tijelu neprekidno tragaju za užicima, ali ih traže na pogrešnoj razini. Uz materijalnu razinu postojanja, postoji i duhovna razina na kojoj Vrhovno Biće uživa sa Svojim bezbrojnim pratiocima. Na toj razini nema traga materijalnim odlikama i zato se taj nivo naziva nirguna. Na njemu nikada ne dolazi do sukoba oko predmeta uživanja. U materijalnom svijetu uvijek postoji sukob između različitih bića, jer nedostaje pravo središte uživanja, a to je Svevišnji Gospodin. Svi smo mi stvoreni za druženje s Njim i za uživanje u životu sa zajedničkim duhovnim interesom, bez ikakvih sukoba. Čim spoznamo taj savršeni oblik jedinstva, nema više govora o iluziji (mohi) ili jadikovanju (šoki).

Bezbožna civilizacija nastaje iz iluzije i donosi jadikovanje. Takva civilizacija, kakvu promiču suvremeni političari, uvijek je puna briga, jer u svakom trenutku može propasti. To je zakon prirode. U Bhagavad-giti (7.14) rečeno je da stroge zakone prirode mogu nadići samo i jedino oni koji su se predali Svevišnjem Gospodinu. Ako se želimo osloboditi svih vrsta iluzije i tjeskobe i ujediniti sve različite interese, tada sve svoje djelatnosti moramo posvetiti Bogu.

Vrhovna atma, odnosno Paramatma, sama održava sva sićušna bića, jer Svevišnji Gospodin želi uživati u njihovoj ljubavi. Otac stvara djecu i uzdržava ih da bi stekao zadovoljstvo. Ako se djeca pokoravaju očevoj volji, obiteljski život teći će mirno, sa zajedničkim interesom, u ugodnom raspoloženju. Po transcendentalnom uređenju, ista situacija vlada u apsolutnoj obitelji Vrhovnog Stvoritelja.

Kao i živa bića, i Bog je osoba. Ni Gospodin ni živa bića nisu neosobni. Takve transcendentalne osobe pune su transcendentalnoga blaženstva, znanja i vječnoga života. To je prava razina duhovnoga postojanja. Čim netko postane potpuno svjestan toga transcendentalnog položaja, predaje se Vrhovnom Biću. Takva velika duša, mahatma, veoma rijetko se viđa, jer se transcendentalna spoznaja dostiže tek nakon mnogih života. Međutim, kad živo biće jednom dostigne tu spoznaju, u potpunosti se oslobađa iluzije, jadikovanja, bijeda materijalnoga postojanja ili rođenja i umiranja, koje doživljava u sadašnjem životu. To je poruka ove mantre Šri Išopanišade.

Prethodna objavaDnevni Jyotish Horoskop za 04.11.2013.
Slijedeća objavaIndija je postala žarište farmaceutskog terora
Krunoslav Đurđević
Krunoslav Đurđević (1962-2007) bio je propovjednik, predavač vedskoga znanja, urednik nekoliko časopisa iz područja alternative, Jyotish astrolog, kolumnist, glazbenik, pisac, scenarist… Napisao je nekoliko izrazito zapaženih knjiga: “Karma – univerzalni zakon pravde” (1997), “Reinkarnacija” (1997), “Vedska kozmologija” (1998), “Misterija stvarnosti i vremena” (1999), i “Reinkarnacija – mit ili zbilja” (2001). Bio je predsjednik i voditelj “Bhaktivedanta – Udruga za znanost i religiju”. Gostovao je u TV-emisijama poput “Latinice” i “Na rubu znanosti”.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.