Šri Išopanišada je jedna od 108 upanišada, izvornih vedskih tekstova za koje se, prema tradiciji, smatra da su zapisani prije 5000 godina. Zapisana na sanskrtu, jeziku starodrevne Indije, pruža nam znanje o prirodi vrhovne inteligencije koja upravlja svemirom. Za izvorne tekstove Veda se vjeruje da dolaze od samog Boga, da su apaurušeja, tj da ih nije izgovorio čovjek. One su poput uputstva za korištenje materijalnog svijeta…

Bez tog znanja čovječanstvo ne može pronaći izlaz iz slijepe ulice u koju su ga navela materijalistička shvaćanja.

Šri Išopanišada – Trinaesta mantra

anyad evahuh sambhavad
anyad ahur asambhavat
iti šušruma dhiranam
ye nas tad vićaćakšire

anyat – drukčiji; eva – zacijelo; ahuh – rečeno je; sambhavat – obožavanjem Svevišnjega Gospodina, uzroka svih uzroka; anyat – drukčiji; ahuh – rečeno je; asambhavat – obožavanjem onoga tko nije Svevišnji; iti – tako; šušruma – čuo sam; dhiranam – od neuznemirenih autoriteta; ye – koji; nah – nama; tat – to; vićaćašsire – savršeno su objasnili.

Rečeno je da se obožavanjem vrhovnoga uzroka svih uzroka stječe jedan rezultat, a obožavanjem onoga što nije vrhovno – drugi. Sve se to saznaje od neuznemirenih autoriteta, koji su to savršeno objasnili.

U ovoj mantri odobrava se proces slušanja neuznemirenih autoriteta. Ako ne slušamo riječi vjerodostojnoga aćarye (duhovnog učitelja), koji nikada nije uznemiren promjenama materijalnoga svijeta, nećemo pravilno shvatiti transcendentalno znanje. Vjerodostojni duhovni učitelj, koji je također čuo šruti-mantre, ili vedsko znanje, od svoga duhovnog učitelja, nikada ne predstavlja ono što nije spomenuto u vedskim spisima. U Bhagavad-giti (9.25) jasno je rečeno da obožavatelji predaka, dostižu planete predaka, grubi materijalisti koji žele ostati ovdje, nastavljaju život u ovom svijetu, a oni koji obožavaju samo Gospodina, vrhovni uzrok svih uzroka, odlaze k Njemu u duhovni svijet. Ova strofa Šri Išopanišade potvrđuje da se različitim oblicima obožavanja stječu različiti rezultati. Ako obožavamo Svevišnjega Gospodina, sigurno ćemo otići k Njemu u Njegovo vječno prebivalište, a ako obožavamo polubogove, poput boga sunca ili boga mjeseca, nedvojbeno ćemo dostići njihove planete. Ali ako želimo ostati na ovome jadnom planetu, zacijelo možemo i to učiniti.

U izvornim spisima nigdje nije rečeno da ćemo isti cilj postići neovisno o tome što radimo i koga obožavamo. Takve budalaste teorije postavljaju samozvani „duhovni učitelji” koji nemaju nikakve veze s vjerodostojnim sustavom učeničkoga slijeda, zvanim parampara. Vjerodostojni učitelj ne može reći da svi putevi vode istom cilju i da svatko može postići taj cilj vlastitim načinom obožavanja polubogova, Svevišnjega ili nekoga drugog bića. Svaki razuman čovjek lako će shvatiti da može stići na svoje odredište samo ako kupi kartu za to odredište. Čovjek koji je kupio kartu za Calcuttu stići će u Calcuttu, a ne u Bombay, ali tobožnji duhovni učitelji kažu da će svi putevi dovesti osobu do vrhovnoga cilja. Takve svjetovne, kompromisne ponude privlače brojna budalasta stvorenja, koja postaju ponosna na svoje izmišljene metode duhovne spoznaje. Međutim, vedski spisi ih ne odobravaju. Ako osoba ne primi znanje od vjerodostojna duhovnog učitelja, koji pripada priznatome učeničkom slijedu, ne može postići pravi rezultat.

Krišna kaže Arjuni u Bhagavad-giti: (4.2):

evam parampara praptam
imam rajaršayo viduh
sa kaleneha mahata
yogo naštah parantapa

„Tako se ovaj najuzvišeniji nauk prenosio lancem učeničkoga slijeda i sveti su ga kraljevi shvatili na taj način. No s vremenom je učenički slijed bio prekinut i zato se čini da je znanje u svom izvornom obliku izgubljeno.”

Dok je Gospodin Šri Krišna boravio na Zemlji, uvidio je da su se iskrivila načela bhakti-yoge kakva su izložena u Bhagavad-giti, pa je morao ponovno uspostaviti učenički slijed počevši od Arjune, koji je bio Njegov najpovjerljiviji prijatelj i bhakta. Gospodin je jasno rekao Arjuni (Bg. 4.3) da će shvatiti načela Bhagavad-gite jer je Njegov prijatelj i bhakta. Drugim riječima, nitko ne može shvatiti Gitu ako nije Gospodinov prijatelj i bhakta. To znači da samo onaj tko ide Arjuninim stopama može shvatiti Bhagavad-gitu.

U današnje vrijeme ovaj uzvišeni razgovor prevode i tumače brojne osobe koje uopće ne mare za Gospodina Krišnu ili Arjunu. Takvi tumači na vlastiti način objašnjavaju stihove Bhagavad-gite i u ime Gite izlažu raznovrsne besmislice. Oni ne vjeruju ni u Šri Krišnu ni u Njegovo vječno prebivalište. Kako onda mogu objašnjavati Bhagavad-gitu?

U Bhagavad-giti (7.20, 7.23) je jasno rečeno da samo osobe koje su izgubile razum obožavaju polubogove radi ništavne nagrade. Na kraju nam savjetuje da odbacimo sve druge oblike obožavanja i potpuno se predamo samo Bogu (Bg. 18.66). Samo oni koji su se pročistili od svih posljedica grijeha mogu imati takvu nepokolebljivu vjeru u Svevišnjega Gospodina. Ostali će i dalje lebdjeti na materijalnoj razini, sa svojim bezvrijednim načinima obožavanja, udaljujući se tako od pravog puta, pod lažnim dojmom da svi putevi vode istom cilju.

U ovoj mantri Šri Išopanišade vrlo je značajna riječ sambhavat, „obožavanjem vrhovnoga uzroka”. Sve što postoji Božje je očitovanje. On je uzrok svih uzroka. U Brahma-samhiti (5.1) je rečeno da je Svevišnji Gospodin Govinda, koji pruža zadovoljstvo svim živim bićima i koji je prvobitni uzrok svih uzroka. Istinski učene osobe to znaju na temelju svjedočanstava velikih mudraca i Veda te je za njih Bog jedinstveni, savršeni predmet obožavanja. Takve osobe, zvane budhe, ili istinski učene, obožavaju samo Boga.

Slušajući s vjerom i ljubavlju transcendentalnu poruku odvjerodostojnog duhovnog učitelja, pojedinac postaje uvjeren da je Bog sve u svemu. Onaj tko nema vjeru u Boga ni ljubav prema Njemu, ne može biti uvjeren u ovu jednostavnu istinu. U Bhagavad-giti (9.11), nevjernici su opisani kao mudhe: budale i magarci. Rečeno je da mudhe ismijavaju Božansku Osobu, jer nisu primili potpuno znanje od vjerodostojnog duhovnog učitelja. Onaj koga uznemirava vrtlog materijalne energije nije kvalificiran za položaj aćarye.

Prema Vedanta-sutri, sambhuta je izvor rođenja i održavanja, koji opstaje nakon uništenja. Šrimad-Bhagavatam, prirodno tumačenje Vedanta-sutre istog pisca, izjavljuje da izvor svih emanacija nije mrtav poput kamena, već je potpuno svjestan. Prvobitni Gospodin, također kaže u Bhagavad-giti (7.26) da je potpuno svjestan prošlosti, sadašnjosti i budućnosti te da Ga nitko, čak ni polubogovi poput gospodara Šive i gospodara Brahme, u potpunosti ne poznaje. Poluobrazovani „duhovni učitelji”, uznemireni promjenama materijalnoga postojanja, zacijelo Ga ne mogu u potpunosti spoznati. Oni pokušavaju sklopiti kompromis, proglašavajući čovječanstvo predmetom obožavanja, ali ne znaju da je takvo obožavanje samo mit, jer su ljudi nesavršeni. Nastojanja takvih tobožnjih duhovnih vođa nalik su zalijevanju lišća umjesto korijena stabla. Prirodni proces je zalijevanje korijena, ali današnji uznemireni vođe više vole lišće. Iako neprestano zalijevaju lišće, sve se suši zbog nedostatka hrane.

Šri Išopanišada nam savjetuje da zalijevamo korijen, izvor svega klijanja. Obožavanje čovječanstva kroz služenje tijela, koje nikada ne može biti savršeno, manje je važno od služenja duše. Duša je korijen, koji uzrokuje različite vrste tijela, po zakonu karme. Ako pružanjem medicinske pomoći, socijalne potpore i mogućnosti za obrazovanje služimo ljudskim bićima, dok istodobno režemo vratove jadnim životinjama u klaonicama, ne činimo nikakvu službu za dušu, živo biće.

Živa bića u različitim vrstama tijela neprestano ispaštaju materijalne bijede rođenja, starosti, bolesti i smrti. Ljudski oblik života nudi živom biću priliku da se oslobodi te zapletenosti tako što će ponovno uspostaviti svoj izgubljeni odnos sa Svevišnjim Gospodinom. Gospodin se osobno pojavljuje kako bi naučavao tu filozofiju predavanja Svevišnjem, sambhuti. Onaj tko naučava predavanje Svevišnjemu Gospodinu i obožavanje Svevišnjega Gospodina sa svom ljubavlju i energijom, istinski služi čovječanstvo. To je poruka ove mantre Šri Išopanišade.

Jednostavan način da se u ovom dobu uznemirenosti obožava Svevišnji Gospodin jest slušanje i pjevanje o Njegovim uzvišenim djelima. Međutim, umni spekulanti misle da su Gospodinova djela nestvarna. Zato ne slušaju o njima, već izmišljenom igrom riječi odvraćaju pažnju prostodušnih ljudi. Umjesto da slušaju o djelima Gospodina, takvi lažni duhovni učitelji veličaju sebe, navodeći svoje sljedbenike da pjevaju o njima. U današnje vrijeme broj takvih prevaranata znatno se povećao i Gospodinovim čistim bhaktama je spašavanje ljudi od bezbožne promidžbe tih prevaranata i lažnih inkarnacija postalo težak zadatak.

Upanišade posredno usmjeravaju našu pažnju na prvobitnoga Gospodina, ali Bhagavad-gita, koja predstavlja sažetak svih Upanišada, neposredno govori o Šri Krišni. Zato trebamo slušati Bhagavad-gitu ili Šrimad-Bhagavatam koji opisuju Boga kakav jest. Na taj će se način naš um postupno pročistiti od sve prljavštine. U Šrimad-Bhagavatamu (1.2.17) je rečeno: „Slušajući o Gospodinovim djelatnostima, bhakta privlači Gospodinovu pažnju. Budući da se nalazi u srcu svakoga živog bića, Gospodin pomaže bhakti, dajući mu ispravne upute.”

Upute koje Gospodin u srcu daje bhakti pročišćavaju njegovo srce od svih nečistoća koje su stvorili materijalne odlike strasti i neznanja.Nevjernici su pod utjecajem strasti i neznanja. Pojedinac pod utjecajem strasti ne može se odreći materijalne žudnje, a onaj pod utjecajem neznanja ne može znati tko je on ni tko je Gospodin. Kad je netko pod utjecajem strasti ili neznanja, ne može dostići samospoznaju, čak ni ako glumi pobožnu osobu. Gospodin Svojom milošću oslobađa bhakte od odlika strasti i neznanja. Na taj se način bhakta utemeljuje u odlici vrline, što je pokazatelj savršenoga brahmane. Svatko može steći odlike brahmane, ako slijedi put predanog služenja pod vodstvom vjerodostojna duhovnog učitelja. Svako živo biće niska roda može se pročistiti pod vodstvom Gospodinovog čistog bhakte, jer Gospodin posjeduje čudesnu moć.

Kada pojedinac razvije odlike brahmane, postaje sretan i s poletom predano služi Gospodina. Tako mu se samim tim razotkriva znanost o Bogu. Spoznajući znanost o Bogu, postupno se oslobađa materijalne vezanosti, a njegov sumnjičavi um Gospodinovom milošću postaje kristalno jasan. Onaj tko dostigne tu razinu oslobođena je duša i vidi Gospodina na svakom koraku.

Prethodna objavaDnevni Jyotish Horoskop za 15.04.2014.
Slijedeća objavaKako pobijediti alergije bez lijekova
A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada
Učenjaci i duhovni vođe diljem svijeta cijene ga kao jednog od najistaknutijih učitelja indijske kulture i filozofije suvremenog doba. 1965-te godine, u svojoj 70-toj godini života, putuje na zapad kako bi proširio poruku Bhagavad Gite i Srimad Bhagavatama. Za samo 12 godina, usprkos svojoj poodmakloj dobi, proputovao je svijet četrnaest puta, održavajući predavanja na šest kontinenata. Usprkos tako intenzivnom programu, nastavlja s plodonosnim spisateljskim radom. Njegova djela sačinjavaju pravu biblioteku vedske filozofije, mudrosti, književnosti i kulture.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.