Ono što je mene uništavalo bile su impulzivne kupovine. Vidim nešto što mi se svidi i moram to imati, odmah. Naročito ako je na popustu.
“Već deseti put sam molila majku da mi posudi novac kako bih mogla popraviti auto. Dala mi ga je, naravno, ali uz tako razočaran izraz lica da sam konačno shvatila da ne mogu živjeti u stalnim dugovima do guše.
Kreditna kartica i minusi na računu su me svakodnevno opsjedali, ja sam stalno nekome bila dužna, a auto je stalno “kašljucao”. A ja nikako nikada nisam imala ni kune u novčaniku.
Stalno sam sebi govorila da ću biti ozbiljnija s novcem kad nađem bolje plaćen posao. I našla sam ga, i opet bila u dugovima do guše. Došlo je dotle da su mi roditelji počeli prijetiti da će mi ukinuti te posudbe, i to s punim pravom.
Ono što je mene uništavalo bile su impulzivne kupovine. Vidim nešto što mi se svidi i moram to imati, odmah. Naročito ako je na popustu.
I tako sam jedne noći, kao i mnogih drugih, ležala u krevetu pokušavajući zaspati dok su mi se glavom rojile misli o tome kome sve dugujem i kako da to poplaćam.
A onda sam se sjetila majčine rečenice na koju sam uvijek prevrtala očima: “Ako ti se nešto svidi, ne kupuj odmah. Pričekaj da vidiš hoćeš li to željeti i sutra.”
Odlučila sam da je konačno poslušam i da tog mjeseca novac koristim isključivo za nužne stvari. Prvih par tjedana bilo je užasno – odbijala sam pozive na kave, vozila pored restorana brze hrane što brže da se ne bih prevarila i ušla. I ne samo da sam štedjela novac, već sam gubila i kilograme.
Pravilo koje sam sebi postavila bilo je jasno – ako zaista želim taj predmet i tri dana kasnije, uzet ću ga.
Sljedećeg mjeseca, nakon tog udarnički štedljivog života, plaća je legla. Nisam toga ni bila svjesna jer sam na računu imala pozamašnu sumu od prošle plaće. Tada, kad sam vidjela prve rezultate, shvatila sam da je štednja ne samo moguća, već i sjajna.
Widget not in any sidebars
Naravno, taj prvi mjesec bio je strogo asketski i neodrživ, pa sam sebi postavila nova pravila. Odlučila sam da ne kupujem stvari koje mogu koristiti samo jednom (recimo – kavu, sendvič, pogačice iz pekare, pivo u kafiću). S druge strane, ako nešto jako želim i tri dana kasnije, pa i tu kavu, kupit ću je.
Ne mogu ni opisati koliko je impulzivnih kupovina sprječeno ovim jednostavnim pravilom. Sjećam se samo da sam jednom poklekla i kupila sendvič i toliko se razočarala u sebe jer sam mogla napraviti jeftiniji i bolji kod kuće pa sam odlučila da više nikada ne pokleknem.
Kavu sam spremala kod kuće i hranu nosila od kuće. Štedjela sam, a višak kilograma se topio. I na sve to, topio se i moj svakodnevni stres. I zato svima preporučujem svoje pravilo od tri dana i jedne upotrebe. Vjerujte, promijenit će vam život.”
