“Sve dok je duhovna duša prekrivena suptilnim tijelom koje se sastoji od uma, inteligencije i lažnog ja, vezana je rezultatima svojih plodonosnih delatnosti. Zbog tog prekrivača, povezana je s materijalnom energijom i mora neprestano ispaštati materijalna stanja i preokrete, život za životom.” Srimad-Bhagavatam 4.2.47

atma.hr – 52




U drevnom vedskom spisu, Srimad Bhagavatamu, zapisanom prije 5000 godina, opisano je kako je živo biće zarobljeno u suptilnom tijelu koje se sastoji od uma, inteligencije i lažnog ja. U trenutku smrti, stanje uma postaje uzrok slijedećeg tijela.

U Bhagavad-giti (8.6) je potvrđeno:

yam yam vapi smaran bhavam tyajaty ante kalevaram

“Kojeg god stanja da se netko sjeća kada napušta tijelo, to stanje će neizostavno dostići.”

U trenutku smrti um postavlja mjerilo po kome se duhovna duša prenosi u drugu vrstu tijela. Um zaokupljen materijalnim željama, vodi živo biće u slijedeće rođenje u kojem će pokušavati ispuniti svoje želje.

atma.hr – 52




Ako živo biće odoli zapovijedima uma i zaokupi ga transcendentalnom svjesnošću u raspoloženju služenja Gospodina s ljubavlju, um ga neće moći degradirati. Stoga je dužnost svih ljudskih bića da drže svoje umove uvijek zaokupljenim služenjem Gospodinovih lotosovih stopala (sa vai manah krsna-padaravindah). Kada je um zaokupljen služenjem Gospodinovih lotosovih stopala, inteligencija biva pročišćena i dobija inspiraciju od Nad-duše (dadami buddhi-yogam tam). Tako živo biće napreduje ka oslobođenju od materijalnog ropstva.

Osobena živa duša podliježe zakonima plodonosnih djelatnosti, ali plodonosne djelatnosti uslovljene duše ne utječu na Nad-dušu, Paramatmu. Kao što je potvrđeno u vedskoj Upanisadi, Paramatma i jivatma su kao dvije ptice koje sjede unutar tijela. Jivatma uživa ili ispašta jedući plodove tjelesnih delatnosti, a Paramatma, slobodna od takvog ropstva, promatra i odobrava njene djelatnosti, u skladu sa željom osobene duše.