Svatko od nas posjeduje ili ne posjeduje duhovni imunitet. To je ona naša unutarnja snaga koja na pomaže da se zaštitimo i obranimo od vrlo moćnog i svugdje prisutnog ”nevidljivog neprijatelja” koji potkopava ono naše božansko, našu dušu putem koje komuniciramo s našim Stvoriteljem. Kao što nas fiziološki imunitet brani od raznih mikroorganizama, tako nas i duhovni imunitet brani od loših sila, koje vrebaju 24/7 i na svakom koraku.
Društvo zombija i duhovnih mrtvaca
Mnogim se roditeljima ne sviđa kada kažem da je današnja mladež totalno ”zombirana” – alkoholom, drogama, društvenim mrežama, pametnim uređajima, virtualnim igrama i općenito lažnim virtualnim svijetom, lošim navikama, lošom prehranom, toksičnim sadržajem i ljudima, itd. Neki roditelji to ne vole čuti za svoju djecu, jer su djeca prije svega ipak zrcalo svojih roditelja.
Potpuno razumijem da je doista teško prihvatiti takvu surovu realnost zato što bi baš mladež trebala biti najzdraviji dio našega društva. Sjećate se one ”na mladima svijet ostaje”! Svi mi ostali ljudi srednje dobi ucijenjeni smo da tako kažem i uvjetovani drugim obvezama – poslom, brigom o djeci, roditeljima, kućnim ljubimcima, itd., dok je mladež ipak rasterećena tih obveza.
Stoga je za očekivati da upravo oni budu pokretač velikih promjena. A što oni rade? Bulje pognute glave dolje 24/7 u ekrane uređaja koji su postali pametniji od njih, praznog pogleda, isprazne duše željne pažnje i ljubavi. Sistem to zna, ali iz nekog razloga ne želi da se čuje ta istina.
Fiziološki vs duhovni imunitet
Problem današnjeg društva je neosviještenost i vođenje samo onog tjelesnog života na autopilotu. Nitko nas nije učio u školi kako koristiti sve naše umne resurse, kako funkcionira naš mozak, što je EQ kao i da pored fiziološkog postoji i psihički, ali i duhovni imunitet. Kao što nas fiziološki imunitet brani od raznih mikroorganizama, tako nas i duhovni imunitet brani od loših (demonskih) sila, koje vrebaju 24/7 i na svakom koraku.
Kada je u pitanju naš fiziološki imunitet, znamo da su antitijela najvažnije obrambeno oružje imunosnog sustava. Na svom putu kroz organizam ona prepoznaju uljeze (antigene), povezuju se s njima te ih uspješno uništavaju.
Kada nam oslabi imunitet, neki od znakova mogu biti loše raspoloženje, umor, iscrpljenost, poremećen san, itd. A od simptoma se mogu javiti česte infekcije, prehlade, alergije, kožni problemi, probavni problemi, itd. Imunitet slabi od stresa, brige, osjećaja straha, tuge, itd.
Fiziološko-psihološki imunitet, bildamo zdravim stilom života koji uključuje ne samo zdravu prehranu, tjelesnu aktivnost, nego prije svega i ono naše unutrašnje emocionalno stanje osobe ali i ono koje je još iznad toga a to je ono neopipljivo, duhovno.
Svatko od nas posjeduje ili ne posjeduje taj duhovni imunitet. To je ona naša unutarnja snaga koja na pomaže da se zaštitimo i obranimo od vrlo moćnog i svugdje prisutnog ”nevidljivog neprijatelja” koji potkopava ono naše božansko, našu dušu putem koje komuniciramo s našim Stvoriteljem.
Zli entiteti vrebaju odasvud
Čovjek nije samo tijelo ili materijalno propadljivo biće koje umire. Čovjek je prije svega duhovno biće koje ima moć razmišljanja, koje se izražava jezikom/govorom kao ni jedno drugo biće na planeti, da donosi odluku, moć slobodne volje. Ima sposobnost izvršiti slobodan izbor, moral, savjest, tako da naš izbor ispada dobar ili loš. Sve su to odlike duha ili duhovne duše.
Bog je čovjeku kao duhovnom biću, namijenio cjeloživotnu zadaću da se kroz čitav život u procesu rasta i razvoja usavršava i kreće prema svojemu punomu ostvarenju. Da bi se ostvario i pronašao smisao života, potrebno je da se ravnomjerno razvija na sva tri područja – na tjelesnom, psihičkom i duhovnom.
Nažalost, čovjekova duhovna dimenzija ostaje zapostavljena i zakržljala jer se izdvojila iz cjeline tijela i duše tj. ne ide ukorak s tjelesnim i duševnim (afektivnim) razvojem.
Moralni relativizam kao novi stil života
”Ne živi samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta”, kaže Sveto pismo. To znači da bi čovjek uistinu mogao živjeti, razvijati se i biti čovjek, a ne impulzivna i neosviještena zvijer, svakom od nas su potrebna ne samo ona materijalna dobra nego i duhovna. Iako moderni čovjek znanstveno-tehničke civilizacije ne želi to priznati, on itekako žudi za nečim višim. Nečim što je cjeloviti dio njegova bića.
Žudi nesvjesno za Bogom, iako ga nažalost traži na potpuno krivim mjestima. Na tim pogrešnim mjestima ili pogrešnim radnjama i ponašanjima koja se pretvaraju u različite ovisnosti, susreće se s duhovnim bićima, zle i izopačene inteligencije, koji djeluju na čovjeka najlakše preko duhovnih procesa – moralnog relativizma, totalno izvrnutih vrijednosti, utopističke logike, izvitoperene mašte, oholosti da je sam sebi dovoljan, agresivnosti, tuge, depresije, mišlju da je Bog nepotreban, slijepo vjerujući samo u znanost, itd.
I tako, živeći u neznanju, svakim danom dublje upada u grijeh i sve dublje tone prema svojoj provaliji koja se može manifestirati u oslabljenom fiziološkom imunitetu (bolesti) ili psihološkom imunitetu (psihičkim smetnjama ili bolesti).
Kako se manifestira nepostojanje duhovnog imuniteta?
Bildanje naših duhovnih mišića nezaobilazni dio proces našeg duhovnog ”odrastanja”. Kako kada imamo jak fiziološki imunitet, nismo bolesni, ne obolijevamo od kroničnih i malignih oboljenja. Ako ne živimo kako treba, tj. ako kršimo prirodne i fiziološke zakone koji se tiču našega tijela – lošom prehranom, sjedilačkim načinom života, pušenjem, opijanjem, prekomjernim trošenjem lijekova, živciranjem, ljubomorom, zavisti na druge, ogovaranjem, podmetanjem, nastojanjem da se svidimo svima, itd. naš imunosni sistem slabi sve dok prije ili kasnije totalno ne kolabira.
Trebate razumjeti da kao što čovjek ima viruse, bakterije i ostale mikroorganizme koji neprestano pokušavaju živjeti od nas tj. napadaju naše tijelo, tako postoje i vrlo toksični i još puno opasniji duhovni virusi. To su ti nevidljivi demoni koji nas napadaju. Nazovite ih kako hoćete. Oni poput dementora izazivaju našu mentalnu patnju, koja se kroz neko vrijeme počinje manifestirati kroz naša duševna oboljenja od kojih danas jako puno ljudi stradava.
Drugim riječima, kada Duh Sveti nadahne ljudski duh duhovnim zdravljem, onda to itekako jača i osnažuje dušu, mi smo stabilni, emocionalno-mentalno uravnoteženi, ne obolijevamo, ne zapadamo u anksiozna i depresivna stanja, nemamo potrebu za agresijom (da pretučemo svoju ženu npr.), da se opijamo i drogiramo, provodimo satima u lažnom virtualnom svijetu, da smo na antidepresivima, anksioliticima, da ne možemo zaspati bez sedativa-hipnotika.
Ne, ničega od toga nema i ne postoji. Mogu se javiti povremene epizode da malo potonemo, ali se jako brzo ustanemo i krenemo dalje.
Kako ojačati svoj duhovni imunitet ?
1. Prije svega tako da osvijestite pogrešne obrasce mišljenja. Da uđete u dubinu svoje duše i da malo porazgovarate s njom. Da se postavi dijagnoza i prepiše recept za duhovne lijekove. Naravno da se čovjek treba baviti ne samo duhovnim, nego i fizičkim i intelektualnim radom.
2. Duhovni rad je molitva i liturgija. Intelektualni rad je naše obrazovanje, a također i cjeloživotno usavršavanje vještina. Fizički i psihički rad je briga o našem domu, o našem tijelu i psihi. Kada se objedine sve ove tri aktivnosti i permanentno i paralelno i sistematski radi na njima, onda nema mjesta ni neurozama, nervozama, bolestima, izjedanju iznutra, itd. Zato je to vrlo ponekad mukotrpan posao koji zahtjeva dosta rada, odricanja, ali donosi ukusne plodove.
3. Duhovne mišiće jačamo i tako da živimo autentično u vjeri i ljubavi, te da ljubimo Boga iznad svega, a bližnjega svoga kao samoga sebe. Da iz ljubavi služimo Bogu i ljudima. Naravno i svakodnevnom molitvom, prihvaćanjem volje Božje, kao i čitanjem Svetoga pisma. Sakramentalnim životom.
4. Uz sve to, u ”paketu” naravno ide i zdrav životni stil koji uključuje zdrave navike, ispravan način kritičkog razmišljanja, vještinama da znamo upravljati svojim emocijama, asertivnošću u odnosima s drugim ljudima.
Sve ovo zahtjeva konstantni i sistematski rad na sebi kako bismo se što bolje upoznali, kako bismo naučili zavoljeti sebe i prihvatiti druge sa svim njihovim vrlinama i manama, jer potraga sa savršenstvom je besmislena i gubitak resursa.
Taj ”veliki posao” svakako treba započeti prije nego li zaglavimo nekad u životu kako bismo sebi i drugima olakšali muke i patnju.
Želite li razvijati i ojačati svoj duhovni imunitet koji daje smisao našem postojanju i životu, onda na putu tog cjeloživotnog ”velikog posla” usavršavanja sebe, nema pauze i opravdanja da je teško. Težak je uostalom i život jer da nije tako ne bi sve skupa imalo smisla.
piše: Mirella RASIC PAOLINI, holistički psihoterapeut/focusin-holisticlifestyle
