Ako izuzmemo teške oblike depresije koje imaju svoju biološku osnovu, možemo reći da je depresija prije svega stečeni, naučeni poremećaj. Ljudi se ne rađaju depresivni već to postaju jer depresija nije prirodno stanje. To je stanje koje nastaje postupno tijekom razvoja ličnosti.
U čemu je razlika između depresije i depresivne epizode?
Depresiju kao poremećaj ne treba miješati s depresivnim epizodama. Svi ljudi su skloni depresivnim epizodama koje se mogu javiti kada se osobi u životu dogodi nešto loše ili još češće kada se osobi iznenada desi zaredom nekoliko loših događaja koji značajno uzdrmaju njenu stabilnost. Smrt bliske osobe, razvod, raskid dugogodišnje veze, gubitak posla, preseljenje u inozemstvo i sl. Sve su to stresni događaji koji mogu prethoditi javljanju prolazne depresivne epizode. Depresivna epizoda je prolazna, osoba spontano izađe iz nje. Za razliku od toga, depresija je stanje koje traje duže (duže od 6 tjedana). To je stanje koje osoba sama nesvjesno održava i javlja se samo kod osoba koje imaju predispoziciju za depresiju.
Intenzitet depresije
Depresija se može javiti kao blaga, umjerena ili teška, sa ili bez psihotičnih simptoma (psihotični simptomi se javljaju kao dio duševnog oboljenja, psihoze i podrazumijevaju gubitak kontakta s realnošću u vidu halucinacija ili sumanutih ideja). U ovom tekstu neću govoriti o depresiji koja se javlja unutar psihotičnog poremećaja, već ću govoriti isključivo o blagim i umjerenim depresijama koje nemaju biološku osnovu, koje se javljaju bez psihotičnih simptoma i koje nisu udružene s nekim drugim poremećajima (kao što su organski poremećaji, ovisnosti, poremećaji ličnosti itd.).
Depresija može trajati u blagom obliku gotovo neprestalno i tada govorimo o distimiji. Distimija je blagi, kroničan oblik depresivnosti koji karakterizira pesimizam, negativna slika o sebi, osjećaj manje vrijednosti. Drugi oblici depresije se mogu javiti i trajati neko vrijeme i zatim spontano nestati (spontana remisija). Ako se osoba ne liječi od depresije, samo je pitanje vremena kada će se depresija ponovno vratiti. U tretmanu depresije koriste se psihofarmaci (antidepresivi) i psihoterapija. Lijekovi sami po sebi ne mogu izliječiti depresiju, ali mogu ublažiti neke njene simptome, kao što su nesanica, pad energije, razdražljivost i sl. Psihoterapija je nužan i sastavni dio tretmana depresije jer bez promjene u načinu razmišljanja, reagiranja, ponašanja i doživljavanja sebe, osoba se ne može trajno riješiti depresije.
Kako se ispoljava depresija?
Depresija se ispoljava na više razina. Na tjelesnoj (somatskoj) razini može se manifestirati kroz poremećaje spavanja (problem sa spavanjem ili pretjerano spavanje), odsustvo seksualne želje (impotencija), promjene u kilaži (značajan gubitak ili dobitak na kilaži u kraćem vremenskom razdoblju), gubitak eneregije i sl. Na misaonoj (kognitivnoj) razini osoba ima pesimističke, crne misli (nekada i suicidalne misli), optužuje sebe, ima problem s koncetracijom, razmišlja crno-bijelo, opsjednuta je prošlošću ili brigom za budućnost koju opaža kao sumornu, prijeteću i sl. Na emocionalnom planu osoba osjeća anksioznost (najčešće generaliziranu anksioznost koja se ispoljava u vidu kronične brige), bijes (najčešće bijes prema sebi), potištenost i očaj, osjećaj krivnje, bespomoćnost.
Što je zapravo depresija?
Najjednostavnije rečeno depresivna osoba je osoba koja ne voli sebe. Koliko depresivna osoba sebe ne voli je stvar intenziteta koji varira od neprihvaćanja, naglašene kritičnosti prema sebi, osjećaja da manje vrijedi, pa sve do osjećaja bezvrijednosti, samooptuživanja i otvorene autoagresije, mržnje prema sebi.
Zašto depresivna osoba ne voli sebe?
Postoje dva razloga za to:
- Zato što je usvojila niz negativnih modela (obrazaca) odnošenja prema sebi
- Zato što se identificirala s tim modelima i negativnim osjećajima koje osjeća prema sebi
Kao što sam rekao, nitko se ne rađa depresivan već se depresija stječe. Depresija je stvar poistovećenja s nizom negativnih identiteta koje je osoba stekla i kreirala tijekom svog odrastanja i razvoja. Tijekom odrastanja osoba je u stalnoj interakciji s drugim važnim osobama kao što su roditelji, braća i sestre, vršnjaci, nastavnici, razni drugi autoriteti i emocionalno bliske osobe. Najvažniju ulogu naravno igraju roditelji jer su oni prvi objekti ljubavi, prvi i najvažniji uzori (modeli).
Djeca su ogledalo svojih roditelja. Ponašanje roditelja prema djeci i prema sebi samima predstavlja modele za dijete. Dijete se nesvjesno i automatski identificira s tim modelima. Dijete se ne identificira samo s onim što roditelji govore, već prije svega s onim kako se oni ponašaju prema djetetu i prema sebi. Na primjer, ako roditelj govori djetetu da ne bude agresivno, a onda ga tuče kada nešto zgriješi, roditelj na taj način uči dijete da bude agresivno, da je agresija prihvatljiv vid ponašanja. Također na taj način šalje djetetu poruku da je dijete loše, da nije voljeno. Ako se to ponavlja, dijete se identificira s tim osjećajima i počinje sebe doživljavati iznutra kao lošu, manje vrijednu, nevoljenu osobu.
Jedan od važnih aspekata tog modeliranja je ljubav prema sebi. Dijete niti voli niti ne voli sebe, dijete uči tretirati sebe na način na koji ga tretira njegova okolina, prije svega roditelji kao najvažniji modeli. Dijete nema izgrađen identitet već ga izgrađuje postupno tijekom razvoja. Dijete koje je prihvaćeno od strane roditelja naučit da samo sebe prihvaća i voli. Zanemareno dijete naučit će da sebe doživljava kao manje vrijedno. Zlostavljano dijete može doživljavati sebe kao loše, prljavo, zlo. Prezaštićeno dijete doživljava sebe kao iskontrolirano, ovisno, nesamostalno, nesposobno, lišeno slobode itd. Sve su to modeli naučeni kroz odnose s roditeljima i drugim važnim osobama tijekom razvoja.
Izloženost lošim modelima nije samo po sebi dovoljno za razvoj strukture ličnosti podložne depresiji. Potrebno je da se osoba identificira s tim modelima i da ih doživljava kao dio svoje osobnosti, sastavni dio svog identiteta. Djeca (pa i odrasli) su skloni da se identificiraju sa svojim osjećajima, iskustvima, naročito onima koja se ponavljaju. Na primjer, ako je netko više puta doživio odbačenost od osoba koje doživljava kao značajne, i to iskustvo se ponavljalo više puta ta osoba će se vjerojatno identificirati s osjećajem odbačenosti i početi sebe doživljavati kao manje vrijednu osobu. Pošto je vjerovanje da je manje vrijedna osoba bolno i stvara patnju, osoba će početi taj dio svog identiteta potiskivati i na sve moguće načine opirati se tome. Na taj način ona nesvjesno održava taj identitet koji zbog potiskivanja ostaje zaglavljen.
Suština bilo kojeg pravog duhovnog razvoja je da osoba shvati da suština njenog ili njegovog bića nije ni u jednom osjećaju, uvjerenju, naučenom obrascu, niti identifikaciji. Ono što stvara patnju su ta uvjerenja o sebi koje je osoba izgradila, usvojila i identificirala se s njima, a sada ih potiskuje. Oslobađanje od okova depresije leži u tome da osoba postupno prihvaća, suočava se i otpušta sva ta negativna uvjerenja, obrasce i negativne osjećaje s kojima se identificirala kako više ne bi ostajala zaglavljena u njima.
Je li depresija iluzija?
Gledano iz najviše točke osobnog razvoja, depresija je posljedica jedne iluzije u koju osoba duboko vjeruje i ne samo da vjeruje već je osjeća kao dio svog identiteta. Ta iluzija je da je ona manje vrijedna, da ne zaslužuje biti voljena, da mora patiti, da mora trpjeti i mučiti se i sl. Patnja je posljedica idetifikacije sa štetnim uvjerenjima, patnja nije nužna i nametnuta realnošću, već je uvijek konstruirana iznutra. Da bi se osoba riješila depresije ona mora ući u sebe, prihvatiti, osvijestiti i otpustiti svoje štetne identifikacije i na taj način im prestati robovati.
Odakle dolazi depresija?
Depresija uvijek dolazi iznutra, a nikada izvana. U vanjskom svijetu se nalaze okidači, događaji koji mogu pokrenuti depresivne reakcije, ali ti događaji nisu uzroci, već samo okidači. Život može pokrenuti u vama samo ono što imate u sebi, a ne ono što nemate. Rješenje za depresiju je da osoba proširi svoju svjesnost, uđe u sebe i napravi distancu prema štetnim identifikacijama kako bi prepoznala svoje istinsko biće kojeg odlikuje ljubav i sloboda. Upravo je to cilj svake dobre psihoterapije.
Dr Vladimir Mišić
psiholog i psihoterapeut
email: [email protected]
Skype: vaspsiholog
www.vaspsiholog.com
