Neke riječi… Jednostavno trebaju biti izrečene.
Izreći ih u trenutku kada je to potrebno, čin je junaštva.
Takve riječi, mogle bi biti i ove..
Koliko su vam puta rekli da niste dovoljno lijepi, da niste dovoljno uspješni, da niste dovoljno bogati, da ste mogli i trebali postići više? Koliko puta su vam rekli da takvi, kakvi ste sada, jednostavno niste dovoljno dobri? I ono najvažnije, koliko ste im puta povjerovali?
Što je to što uopće određuje koliko smo dobri, uspješni, vrijedni (ljubavi, pohvale, priznanja)?
Što određuje našu vrijednost i čime ju mjerimo?
Kada postajemo dostojni ljubavi? Kada smo dovoljno dobri?
Koja je to granica, u kojoj ono što dajemo postaje dostatno?
Widget not in any sidebars
Postoji li jedinica za ljubav?!
U ovom poludjelom svijetu…
Našu vrijedost prečesto određuju naši izvanjski uspjesi.
Broj naših diploma, nagrada, pohvalnica ili medalji…
Broj klijenata s kojima radimo…
Broj ljudi koji čitaju, prate ili odobravaju ono o čemu pišemo…
Broj zadivljenih usta koja su pohvalila onu predstavu koju smo odigrali ili pak broj onih koju su kupili neki naš proizvod…
Cijena automobila koji vozimo, veličina i raskoš zidova unutar kojih svoju predstavu igramo, skupocjena odjeća koju nosimo…
Iznos pohranjen na našem bankovnom računu ili količina novca što stanuje u našem novčaniku.
Poludjeli ego, u želji da dokaže svoju veličinu i grandioznost, kiti se numeričkim pokazateljima, skupljajući silne iznose, pohvale ili nagrade. Bez osjećaja veličine, on ne postiže ni osjećaj značajnosti, kojemu toliko teži. Osoba koja je njime vođena, tragajući za potvrdom željenog osjećaja vlastite vrijednosti, nikada ne staje, nerijetko gazeći preko vlastitog bića. Gazeći preko drugih, što prividno stoje na njezinom putu ka zvijezdama, halapljivo pokušavajući zaraditi i priskrbiti više… Više… I više. Kada zakorači na stepenicu o kojoj je sanjala, dobiva kratkoročnu injekciju zanosa i zadovoljstva. Ogorčena činjenicom da navedeno ne može potrajati, ponovno grčevito počinje tražiti u čemu bi se to još mogla dokazati… Misli kako će upravo ta, iduća stepenica, biti ona ključna. Kada dostigne još samo to i to, postat će dovoljno dobra, zaslužiti vlastito i tuđe odobravanje, osjetiti radost što izranja iz osjećaja vlastite vrijednosti…
U stvari, vrti se u začaranom krugu.
Egu nikada ne može biti dovoljno… Osoba čije je djelovanje njime ovladano ne pronalazi dubinski ili dugotrajniji osjećaj zadovoljstva ili postignuća jer ga traži na krivim mjestima. Traži ga van svoje unutrašnjosti, jedinog carstva u kojem ga može pronaći. Nesvjesna svoje univerzalne vrijednosti i božanske prirode, ona ostaje nepotpuna i necjelovita.
Prava istina je…
Vrijednost i uspjeh nikada se ne mogu svesti na isto. Naša istinska vrijednost odvojena je od bilo kakvog postizanja uspjeha, kako god ga mi definirali. Ista se ne mjeri nikakvim numeričkim ili inim pokazateljima. Božanska smo bića, divna takva, kakva su sazdana… Bez obzira na sve… Mi naprosto vrijedimo!
Dosta je krivnje, kritiziranja, života u prošlosti… Neka vas ona ne određuje… Zaboravite ono “Mogao/la sam bolje…” Da si mogao/la, to bi i učinio/la! Nisi mogao/la bolje, ali ti sada možeš bolje! Ti zaslužuješ bolje! Zavolite ono što danas jeste, grleći se suosjećanjem i apsolutnim uvažavanjem. Ne hodajte maleni ispod zvijezda… Osvijestite vrijednost koja ne proizlazi iz ovog materijalnog svijeta ni ičega što isti čini. Takvi kakvi jeste, vi već zaslužujete najbolje! Pa dozvolite si onda, da to i dobijete. S vašom dozvolom, i energija stvaranja će poteći, a ruže u vašem vrtu života počet će cvasti… Onaj koji ne vjeruje, taj ne može ni manifestirati…
Izvanjske potvrde nisu (jedino) mjerilo našeg uspjeha. Naš trud i predanost su! Ako smo predani onome što radimo, ako iz našeg djelovanja izranjaju radost i kreacija, ako dajemo ono najbolje što možemo (koliko god nam se to nekada malo činilo), slobodni od očekivanja… Mi smo već uspješni! Nisu nagrade ono što nas čini velikim, naš duh jest!
Zajedno s godinama, prolazi i naša mogućnost djelovanja i neprekidnog zgrtanja materijalnih ostvarenja i priznanja… Naše vrijeme ovdje privodi se svome kraju. Vanjska svrha prestaje biti važna, fokus se seli na umirovljenje, prebivanje, uživanje u plodovima rada i truda. Ego se smanjuje, a duhovno neprobuđena osoba postaje sve mrzovoljnija, nerijetko živeći u prošlosti. Nesvjesna duha što u njoj stanuje, oživjeti “staru slavu” ili postići konačnu realizaciju, može pokušati i kroz život svoga djeteta ili unučeta, a privremeno zadovoljstvo može joj pružiti i omalovažavanje drugih. Upravo takva osoba, u svojoj nemoći da uvidi duh što u njoj spava, pokušat će slomiti vaš!
Widget not in any sidebars
Što god vam ona govorila, kako god vas umanjivala.. Nemojte dozvoliti da vas uvjeri u to da ste mali i bespomoćni… Vi imate mogućnost činiti čuda, snaga Svemira je u vama! Bez obzira na sve vaše sitne ili ono malo veće “mane” ili “nedostatke”, bez obzira na sve što vas tišti i guši… U inat njoj, u inat sebi, proglasite se kraljem/ kraljicom dana!
Svatko od nas, nevjerojatno je značajan. Svatko od nas, ima svrhu i ulogu na ovoj planeti. Svatko od nas, u nečemu je dobar, svatko od nas može doprinjeti!
Zaboravite one koji vam govore drugačije, one koji neprestano umanjuju vašu vrijednost, nesvjesni uvidjeti svoju. Ne treba vam njihova”ljubav”, koja dolazi upakirana s 1000 uvjeta. Ne treba vam podrška, koja vam izaziva krivnju i sram pa djeluje kao milostinja. Ne treba vam odnos, koji egzistira u okovima straha i strepnje, neprekidnih očekivanja, trebanja i moranja. Navedeno onemogućava vaš rast, a ne obrnuto… Okrenite leđa i hrabro otiđite, kako biste ih obasjali svjetlošću pa svojim primjerom pokazali da se može drugačije. Tako ćete im pomoći… Nemojte potvrđivati njihovu realnost pa se i sami u njoj utopiti… Nemojte im dozvoliti da vas povuku na dno, već se hrabro, odlučno i nježno otrgnite… Pogled na visini jasniji je i ljepši! Oni imaju potpuno pravo svjedočiti svojoj realnosti. Vi imate pravo svjedočiti vašoj.
Činjenica je… Nekima ni naše najbolje i najviše nije dovoljno… Oni drugi, grle nas, vole i podržavaju i kada egzistiramo u apsolutno ludim okolnostima, nudeći im najgore i najmanje svjesne verzije svoga bića… To su oni koji zajedno s nama dijele zasluge za naše uspjehe, oni koji zaslužuju naše najbolje, oni koji će svjedočiti našim transformacijama!
Osobe, koje vas vole dok nemate ništa… I dok ste daleko od idealne verzije sebe..
One, koje vas grle kad vam je najgore… One, koje vam govore da ćete uspjeti, bez obzira na okolnosti! One koji vjeruju u vas… Takve osobe, vrijedne su čuvanja. Vrijedne su vas. Njima poklonite svoje vrijeme i pažnju! Njima vjerujte, u njih se uzdajte… Ako vam u životu manjka takvih ljudi i ako vas napuštanje negativnih osoba i disfunkcionalnih odnosa u nekoj mjeri ostavlja osamljenima, tada je vrijeme da se okrenete sami sebi. Sebe uvijek imate! Uvijek možete vjerovati u sebe… U svoju mogućnost da prebrodite sve što nalazite. U svoju mogućnost da doprinesete. Kao i u to, da će se Svemir pobrinuti za ostalo!
Hodite hrabro svojim putem, svjesni svoje vrijednosti i božanske prirode… Čuvajte sebe i one, koje čuvat treba…
Voli vas,
Ana
Ana Matorić, mag.paed.soc
https://anamatoric.wixsite.com/givingisreceiving
