Ljubav prema sebi, dakle, nije cilj, nije nešto što treba ostvariti. To je dopuštanje nečega već odavno prisutnog, kao što je prisutna sila koja drži svemir na okupu, a planete u njoj stvaraju život, koji opet stvara život. Ljubav prema sebi je upoznavanje s apstraktnim dijelom sebe, onim koji u snu čudesne svjetove stvara, koji vas obori s nogu kada vas beba u oči pogleda, koji tjera muškarca ili ženu da proputuju pola svijeta da se susretnu.
Mi ne možemo namjerno voljeti sebe. Znači, to nije odjednom vidiš sebe u ogledalu, padne ti vilica i obožavaš sebe od silne divote.
Najčešća definicija voljenja sebe je prihvaćanje sebe kakav jesi. To je OK, ali je zapravo i problematično jer se može pogrešno protumačiti, pa onda ljudi hodaju okolo, vole sebe do prve nevolje. Mi ne znamo što bi trebali prihvatiti jer smo proizvod sjećanja i podataka, cijelog mnoštva implantiranih ideja i slika što sebe jest. Ali je dobro krenuti odatle, no samo neko vrijeme, nikako do u nedogled!
Voljenje sebe je spontanost, a ne intelektualna kalkulacija. Znači, Anita Moorjani je voljela sebe i pazila da ne oboli od raka. A kad je rak došao i ubio ju, onda je u njezin život ušla spontanost, to jest, Ljubav se manifestirala kroz (prisilno) otpuštanje otpora i dominacije njezinog unutarnjeg dijaloga koji, kao – voli sebe.
Voljenje sebe je doista mala smrt. To je pogon života na Nultu energiju, posve neznanu, a opet sve pokreće i drži. Ljubav je uvijek iznutra, nikad izvana, jer voli Jezgra koja je to oduvijek radila, a um za to vrijeme tumači, pojašnjava, kopira, trudi se i gradi.
Znači, zrak u lopti čini njezinu formu s kojom djeca igraju nogomet. I premda ona izvana može izgledati lijepa, očerupana, izlizana ili s divnim Adidas kockicama, ipak je forma i njezina namjera to što oduševljava i pokreće djecu.
No, to ide i dalje, jer i zrak ima svoje unutarnje sitne elemente koja ga stvaraju i daju mu potrebnu energiju da bi mogao imati takav oblik. Nema kraja tom postrojenju svemira koji uvjetuje jedno s drugim, a sve u svrhu namjere za postojanjem.
Uvijek volim reći da je Ljubav prema sebi putovanje: Ljubav u nama voli, a mi putujemo prema tom pozivu, nemajući pojma što se događa, pa se negdje na “sredini” sretnemo, i to je onda osviještena Ljubav. Ona nije ni prema sebi niti od sebe, to je Nulto stanje praznine i vrebanja što će biti dalje.
Dakle, Ljubav prema sebi nije prihvaćanje svoje debljine, svojih “mana”, sve su to programi: čim vi morate prihvaćati svoju pretilost to znači da vjerujete u program koji vas je proglasio takvim, a odbijate istinu užitka u hrani, koji su zapravo stvarni – vi doslovno imate svoj sadašnji trenutak i prisutnost dok jedete ono što volite! “Lijepi” ljudi kažu “ružnima” – prihvati svoju ružnoću, debljinu, ovo, ono…; a sve iz prosudbi i interpretacije zašto su ljudi depresivni.
Ne, Ljubav prema sebi je ono iza toga. Iza čega? Pa iza mene, tebe, sebe, slike u ogledalu. Kada kažete “ja se trudim voljeti sebe, još nisam tu, ali radim na tome“, to vam baš i nije istina. Nećete nikad dostići bezuvjetnost prema sebi ako vam je tomu uvjet pobjeda nad opisima i programima!
Kada se rodi mala beba to je prisilno i neobjašnjivo voljenje, poput onoga od Anite Moorjani kad je umrla. Ne može ona objasniti svoje spoznaje, ne možete ni vi objasniti svoju Ljubav prema vlastitoj bebi!
I baš to, neobjašnjivo, a zarobljavajuće, je to “iza” svega znanog i drži nas u šaci. Odakle ta Ljubav? Što je to? Zašto je tako fascinantna i nepogrješiva? Pa to je ONA – unutarnja svijest, Izvorna sila. To je Ljubav u nama koja zapravo voli. Ne volimo mi ništa! Nemamo pojma, samo prosuđujemo i važemo svoje interese. Sva sreća da ova drma i trese, inače bi nas odnio vrag za čas.
Ljubav prema sebi, dakle, nije cilj, nije nešto što treba ostvariti. To je dopuštanje nečega već odavno prisutnog, kao što je prisutna sila koja drži svemir na okupu, a planete u njoj stvaraju život, koji opet stvara život.
Identična sila stvara i zrak u lopti, a ovaj njegovu formu, ovaj sretnu djecu što igraju nogomet, a ona opet sretne roditelje koji ih neobjašnjivo vole, i tako dalje. Iz Beskonačnosti do u Beskonačnost.
Mi smo u tom vrtlogu i naša Ljubav je energetska činjenica.
Ljubav prema sebi je upoznavanje s apstraktnim dijelom sebe, onim koji u snu čudesne svjetove stvara, koji vas obori s nogu kada vas beba u oči pogleda, koji tjera muškarca ili ženu da proputuju pola svijeta da se susretnu…
Nenad Ljubić, nenadljubic.com
