Suosjećanje je oblik povezanosti koji nadilazi misao i jezik. Ono je spontano. Suosjećanje je oblik povezanosti, jer nastaje kad osjećamo suosjećajnu istovjetnost s nekim. Drugim riječima, doživljavamo zajedničko iskustvo dijeljenja osjećaja boli. Postoji sklad koji je svojstven dijeljenju zajedničkih osjećaja, kao i zajedničkom razumijevanju. Kada osjećamo suosjećanje, osjećamo tugu, razumijevanje i brigu za nečiju patnju. U dijeljenju te zajedničke boli, a time i žalosti i zabrinutosti za osobe koje pate, mi smo prisiljeni da mijenjamo svoje postupke prema njima. Pokazujemo milost i ljubav prema osobama koje pate umjesto okrutnosti i odvajanja od njih.

Sjetite se vremena kada ste gledali film ili emisiju u kojoj je lik doživio nešto strašno i veoma bolno i vi ste automatski imali fiziološku senzaciju povezanosti sa tim likom. Odmah ste se povezali sa tom osobom i razumjeli ih, kao i ono što im je potrebno. TO je suosjećanje. Sućut dolazi automatski kada netko doživi bol sa kojom smo povezani i koju razumijemo.

Kada se ne povezujemo sa nečim / nekim, jer se osjećamo odvojeno i različito od njih, mi ne osjećamo suosjećanje.

To je razlog uspjeha naše mesne industrije. Odrasli smo sa našim obiteljskim psom i zato što imamo vezu s njime, mi smo povezani sa njegovim iskustvima. Ideja da pojedemo psa nas užasava jer za njega osjećamo suosjećanje. Međutim, osjećamo se odvojeno od krave i nemamo vezu s njom. Ne povezujemo se sa njom, pa nas ideja da pojedemo hamburger ne užasava. Nemamo suosjećanje za kravu.

Osoba koja doživi zajedničku bol sa nekim / nečim i toga je svjesna, nesposobna je nanijeti istu bol toj osobi / životinji . To je i jedan od razloga zbog kojeg osobe koje su preživjele teška zlostavljanja često prestanu jesti meso.

Kada nemamo suosjećanje mi propagiramo okrutnost prema stvarima / živim bićima sa kojima ne osjećamo da dijelimo išta zajedničko.

Ako sebe vidimo kao potpuno zdrave, nećemo imati suosjećanja sa ljudima koji su psihički bolesni.

Mi ćemo ih tretirati kao da su opasni za društvo i ljutiti se na njih, jer se oni ne mogu ‘preko noci promijeniti i ozdraviti’, i izbaciti ih iz društva, nerazumijevajući njihove potrebe ( jer se ne uspijevamo povezati sa njima), i na taj način još više povećati njihovu patnju i odmoci im, umjesto da im pomognemo da se bolje osjećaju.

Ne osjećamo suosjećanje prema paukovima. Namjerno ćemo stati na njih da ih zgazimo i uvjereni smo kako je to dobar čin. Mnogi bogati ljudi nemaju suosjećanja za siromašne, ne osjećaju se povezani sa njima i smatraju ih lijenima. Kod osobe koja pati ne može doći do stvarne pozitivne i učinkovite promjene u odnosu sa osobom koja se ne osjeća dovoljno duboko povezana sa njom, ne razumije njen model svijeta niti njene potrebe.

Suosjećanje se pojavljuje kao prirodan rezultat povezivanja s nečijim patnjama. Stoga, sve što trebamo kako bismo razvili suosjećanje je da SVJESNO TRAŽIMO NAČINE KAKO DA SE POVEŽEMO SA NEČIJOM BOLI.  Ako smo prestravljeni sa tom idejom, trebamo se upitati ZAŠTO nas to toliko plaši? Što mislim da će se loše dogoditi ako se povežem, ili osjećam blisko toj osobi ili sam ista kao ona?  Potrebno je da sa suosjećanjem filtriramo misli koje su rezultat postavljanja ovog pitanja.

Trebamo pronaći taj dio nas ( iza naših misli )koji se plaši  i imati suosjećanje za taj dio sebe.

Do pravog suosjećanja može doći jedino kada više ne hranimo ideju različitosti već istovjetnosti i zajedničkosti, kada svjesno počinjemo tražiti po čemu smo mi to ISTI kao i netko drugi. Pokušajmo svjesno ići u pravcu potpuno suprotnom od onog koji je prirodan našem egu, a to je da tražimo po čemu se mi razlikujemo drugih.

Dakle, ako nam je teško razviti suosjećanje prema nekoj osobi, posvetimo toj osobi nase vrijeme i pažnju, da budemo sa njom, da učimo od nje i da je razumijemo. Nakon toga ( ako se to već prirodno nije desilo ), svjesno potražimo sve što nas čini istim sa tom osobom. Iz tog mjesta potražimo načine kako da se povežemo sa njihovom boli.

Kako je vaša bol ista kao i njihova bol? Možete li identificirati njihovu bol? Pogedajte svoj život unatrag. Kada ste doživjeli takvu bol? Sjetite se kako ste se osjećali. Sjetite se što sto mislili. Što vam je zaista bilo potrebno tada, kada ste bili u toj boli?

Povezanost i suosjećanje proizlaze iz prirodne pretpostake ove perspective, umjesto perspektive gdje smo odvojeni i različiti od drugih.




Kao ljudi, nemamo suosjećanja sami za sebe, a razlog za to je fragmentacija. Ako nemamo načina da iscijelimo i integriramo traumu iz djetinjstva mi se moramo disocirati od nje. Kada dodje do toga, radi samoodržanja, naša se svijest dijeli. U tom trenutku mi od sebe guramo taj aspekt sebe koji proživljava bol, odbacujemo ga i poričemo, i identificiramo se sa aspektom sebe koji ne osjeća tu ranjivost. Ali zato što u tom trenutku nemamo načina da postanemo dva različita čovjeka umjesto toga, osjećaj Nas postaje fragmentiran. Pa iako imamo jedno tijelo, unutar tog tijela, počinjemo baratati sa više unutarnjih ja. Neke zakopamo duboko u podsvijest i nikada više im ne dopustimo da vide svjetlo dana.

Disocijacijom, razdvajanjem i odvajanjem od aspekta nas koji osjeća ranjivost i patnju u tom trenutku ( u korist identifikacije s aspektom koji to ne osjeća ), mi se smatramo “različitim” od tog aspekta. Više se ne povezujemo sa njime. Zato smo sposobni propagirati ista zlostavljanja kroz koja smo sami prošli kao djeca. To je isto razlog zbog kojeg su nas naši roditelji mogli prisiliti da napustimo svoje snove kako bi se bavili nečim racionalnim i praktičnim po njihovom izboru, pa to mi sami onda opet ponavljamo sa našom djecom, ne povezujući se sa mukom, boli i patnjom kroz koju smo sami prošli, pa tako ni sa mukom, boli i patnjom naše djece.

Da bismo se oslobodili patnje, moramo ponovno integrirati one aspekte unutar nas koje smo se odgurnuli od sebe ( tako što smo se odvojili i disocirali od njih ).

Moramo ih ponovno uključiti kao dio nas i  tako razviti suosjećanje prema “drugom dijelu nas”, koji je zapravo uvijek bio dio nas.

Unutarnje dijete je samo jedan od primjera mnogih takvih dijelova Sebe ( dijelova svijesti ) koji postoje. I baš zbog toga najlakše razvijamo vlastito samosuosjećanje kada smo prisutni s unutarnjim djetetom u nama, kada učimo o njemu i kada ga pokušamo razumijeti.

Sljedeći koraci su vrlo jednostavni jer ćete se lako povezati sa svojim unutarnjim djetetom koje je već dio vas… A onda ( ako to već nije prirodno dogodilo), počnite sami svjesno tražiti sve ono po čemu ste isti kao vaše unutarnje dijete. Nakon toga, pokušajte se povezati sa boli vašeg unutarnjeg djeteta.

Po čemu je vaša bol ista kao i njihova bol? Možete li identificirati njihovu bol? Neka vam vaše unutarnje dijete pokaže vašu prošlost. Sjetite se kada ste doživjeli tu bol. Sjetite se kako ste se osjećali. Sjetite se što ste mislili. Što vam je zaista bilo potrebno tada kada ste bili u toj boli?

Kako to sada možete dati sebi i drugima? Do povezanosti sažaljenja i suosjećanja s ovim dijelom sebe prirodno dolazi kada pretpostavimo OVU perspektivu umjesto perspektive gdje smo odvojeni od našeg unutarnjeg djeteta i gdje smo različiti od njega, i još gore, kada pretpostavimo da smo odrasli i da dijete u nama i ne postoji.

Potrebno je proći kroz taj proces sa SVIM dijelovima unutar nas (sa svim aspektima sebe).

Kada to učinimo, svjetlo suosjećanja pridonijeti će integraciji naših fragmentiranih aspekata. Osjećat ćemo se više cjeloviti. Naš sram će ispariti u svjetlu našeg suosjećanja, kao što sunčevo svjetlo topi led. Mi ćemo poduzeti korake prema sebi koji su usklađeni sa suosjećanjem.

Dati ću vam primjer: Zamislite da imamo političara koji je okrutni diktator. Zamislite da je on u djetinjstvu imao je oca koji ga je kažnjavao, sramio i odbacivao svaki puta kada nije bio najbolji u nečem . Možda ga je otac prozivao gubitnikom. Pošto nije znao kako da razriješi bol tog iskustva, a isto tako, da bi zadržao ljubav svog oca, on se morao odsijeći od aspekta sebe koji se osjećao kao neuspjeh, kao gubitnik i od boli vlastitih osjećaja da možda nije dovoljno dobar.

300×600 desni




Morao se poistovjetiti sa stranom sebe koja je pobjednik. Morao je prikriti stranu sebe koja se nikada nije osjećala dovoljno dobra sa dostignućima, tako da je vise ne vidi. Morao je odbaciti svaki osjećaj, misao, postupak ili osobu koju je njegov otac povezivao sa gubitnikom. Morao je sebe vidjeti potpuno drugačije od njih. I pošto ih odgurnuo tako daleko od sebe, aspekat sebe sa kojim se poistovjetio se sada više ne može povezati sa njima. Sada je on taj koji ih sve zove gubitnicima. On je sada taj koji svojim postupcima povećava njihovu patnju misleći da to zaslužuju.

I sve dok se ne vrati strani sebe koja se osjeća da nije dovoljno dobra, kako bi mogao osjećati suosjećanje za nju (strana koja je pretrpjela bol odbacivanja i sramljenja od strane njegova oca), on se neće uspjeti povezati sa ljudima koje je svrstao u kategoriju “različiti od mene jer su gubitnici”.On će nastaviti propagirati odvajanje i okrutnost prema ljudima, bez namjere da im pomogne i zadovolji njihove potrebe.

Naš svijet funkcionira poput zrcala. Fragmentacija u svijetu koja se očituje kroz ratove, predrasude i klaonice, samo je odraz našeg unutarnjeg stanja fragmentacije.

Kada suosjećanje postane stanje našeg unutarnjeg Ja – to će biti stanje našeg vanjskog svijeta.

I tada će spontano moći doći do integracije svijeta.

Često je mnogo lakše osjetiti osjećaj povezanosti sa nekim tko pati, nego sa osobom koja je radosna. Naša vlastita patnja ima ogroman utjecaj na naše biće. Kada vidimo da netko pati na isti način kao i mi, mi automatski osjećamo zajedništvo i povezanost sa tom osobom.

Ali nije radost na ovoj planeti ta, koja treba naše suosjećanje, jer nije radost ta koja stvara probleme izmedju nas na ovoj zemlji. Nego naš nedostatak suosjećanja. Naše nedonošenje odluke da se duboko povežemo jedni sa drugima i da se vidimo kao isti.

Suosjećanje je najkritičnija stvar za razvoj ljudske rase. Preživljavanje naše vrste ovisi o suosjećanju. I vise nemamo vremena za čekanje da se suosjećanje samo i spontano desi.

Mi SADA moramo poduzeti korake kako bismo pomogli da se ono probudi.

AUTOR: Teal Swan  ( Kipar na nebu, Sjene prije svitanja, Proces Kompletiranja )

Sa engleskog jezika prevela i prilagodila Angelica Horvatic ( www.angelicahorvatic.com )


O ANGELICI:

Angelica Horvatic (www.angelicahorvatic.com) je prakticarka iscijeljivanja trauma, prakticarka Procesa Kompletiranja, Rada sa Sjenom, Iscijeljenja Unutrasnjeg Djeteta, hipnoterapeutica i coacherica. Rodjena je i odrasla u Hrvatskoj. u posljednjih 18 godina, za vrijeme studija i rada u Velikoj Britaniji i na Bliskom Istoku, radila sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta.

Pošto su gotovo sva prva iskustva u njenom životu bila vrlo traumatična, Angelica je, kroz svoju “borbu za život”, rano shvatila da nije svim dušama data takva brzina, snaga i radost za ŽIVOT i da je njoj to upravo dato u tolikoj mjeri da bi mogla pomoći drugima.

Sa studija prava ona se baca na učenje engleskog, pa zatim na nutricionizam, fitnes, a onda na poslovni i korporativni coaching, da bi najzad došla i do NLP metode i hipnoze koje su je potpuno oduševile.

Početkom svibnja 2016. svjetski poznata američka spiritualna učiteljica, spisateljica i pokretacica Procesa Kompletiranja – Teal Swan – osobno je odabrala i istrenirala Angelicu za svoju prvu ambasadoricu i prakticarku iscijeljenja trauma za Balkan i Bliski Istok kako bi na tim domaćim prostorima, ona mogla “pomoći ljudima da razbiju stare paradigme i da se – ‘oslobode’ ”.

Gladna za dubljim znanjem o ljudskim interakcijama i našim bolnim obrascima, za svim zasto i kako pitanjima, kako bismo se mogli iscijeliti, Angelica je godinama prikupljala mnostvo informacija, studije i prakse, istovremeno prolazeci kroz intenzivnu terapiju kognitivnog ponašanja (CBT) sa svojim kliničkim psihologom i terapeutom.

Njena MISIJA je pomoci ljudima da se ‘podignu’ i pokrenu u smjeru kojim zele ici u zivotu, osjecajuci se manje osamljeni, izolirani i sami, a vise u Obilju, Voljeni, Mirni, Sretni, Zdravi, Iscijeljeni i Duboko Povezani sa sobom i ljudima oko sebe, gradeci jake, zdrave i dugotrajne odnose.

“Osvoji svoju planinu” je njen moto – Budite, Posjedujte i Napravite SVE ono što želite u životu!

Angelica dolazi u Rijeku sa vikend radionicom ‘Dopusti svom unutarnjem djetetu da te vodi’ 21.04-22.4. :http://angelicahorvatic.com/events/dopusti-svom-unutarnjem-djetetu-da-te-vodi-vikend-radionica-u-rijeci-21-22-4-2018/

i u svibnju na Brač sa cjelotjednom radionicom ‘ Souči se sa svojom sjenom i uzmi obilje koje ti pripada’: http://angelicahorvatic.com/events/suoci-se-sa-svojom-sjenom-uzmi-obilje-koje-ti-pripada-retreat-na-otoku-bracu17-05-23-05-2018/

Prethodna objavaProricanje po magičnom krugu Nostradamusa: Postavi pitanje – dobij odgovor!
Slijedeća objava8 stvari koje se događaju s ljudima koji često plaču
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

1 KOMENTAR

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.