Zašto toliko njih ne uspije? Što se dogodilo s tom iskrom, vjerom i ambicijom koju su imali sa svojih 25? U što su se pretvorili njihovi snovi, nade i planovi? Odakle toliko velika razlika između onoga što su željeli i onoga što su ostvarili?
Znate li koliko će od 100 mladih, ambicioznih ljudi, koji svoju karijeru započinju u svojoj 25-toj godini života, do svoje 65-te biti uspješni? Samo 5! A zašto je to tako? Zašto tako veliki postotak njih ne uspije? Što se dogodilo s tim mladalačkim optimizmom i leptirićima u stomaku koji su im govorili da će jednog dana biti uspješni i živjeti životom iz svojih snova?
U što su se pretvorili ti snovi, te nade, te planovi i kako je došlo do tog ogromnog jaza između onoga što su ti mladi ljudi željeli postići i onoga što su, zaista, postigli?
Kada su doktoru Schweitzeru, dobitniku Nobelove nagrade, novinari postavili pitanje:”Doktore, što nije u redu s današnjim čovjekom?” Veliki doktor je na trenutak zašutio, a potom progovorio: “Ljudi jednostavno ne razmišljaju”.
Živimo u zlatnom dobu, ovo je doba kojem se čovječanstvo nadalo, o kome je maštalo, sanjalo i vrijedno radilo u tom pravcu tisućama godina unazad. Barem prema pisanoj povijesti, živimo u najbogatijoj i najraskošnijoj eri u povijesti naše planete (nećemo ovdje ulaziti u teorije o Atlantidi i Vedskom dobu).
Ovo je vrijeme bogatih mogućnosti za svakog od nas. Međutim, ako uzmemo 100 mladih ljudi koji će pod jednakim uslovima startati svoju karijeru u 25-toj godini života, možete li pretpostaviti što će se dogoditi s njima kada budu u svojoj 65-toj godini života?
Svih 100 vjeruje da će biti uspješno. Oni imaju ogromnu želju za životom, velika očekivanja, ambicije, postoji onaj sjaj i samopouzdanje u njihovim očima, leđa im stoje pravo, uvjereni su i čvrsto vjeruju da će uspjeti.
Život iz njihove perspektive izgleda kao jedna prelijepa, uzbudljiva avantura. Ali, u vrijeme kada dođu svoju 65-tu godinu života, samo 1 će biti bogat, 4 će biti financijski nezavisno, 5 će još uvijek raditi, a 54 će biti švorc. Bit će ovisni o drugima za osnovne životne potrebe.
Samo 5 od 100 će uspjeti.
Zašto toliko njih ne uspije? Što se dogodilo s tom iskrom, vjerom i ambicijom koju su imali sa svojih 25? U što su se pretvorili njihovi snovi, nade i planovi? Odakle toliko velika razlika između onoga što su željeli i onoga što su ostvarili?
Suprotnost od hrabrosti je udobnost
Uspjeh je školski učitelj koji podučava djecu. Zato što to on ili ona voli raditi. Uspjeh je poduzetnik koji je pokrenuo svoju firmu, zato što je to bio njegov ili njen san. To su oduvijek željeli. Uspjeh je prodavač koji želi postati najbolji prodavač u firmi za koju radi i koji sebe jasno odredi ka tom cilju.
Uspjeh je bilo tko tko uspije realizirati, ostvariti vrijedan, unaprijed određeni ideal, jer je to ono što je želio da postigne i postane. Ali, samo jedan od 20 uspijeva, svi ostali nikada ne uspiju.
Rollo May, istaknuti psihijatar, napisao je jednu prelijepu knjigu pod nazivom “Čovjekova potraga za samim sobom” u kojoj, između ostalog, kaže: “Suprotnost od hrabrosti nije kukavičluk. Suprotnost od hrabrosti je udobnost.” To je razlog zašto toliko njih ne uspije ostvariti ono što želi.
Udobnost!
Ljudi se ponašaju kao svi ostali u njihovom okruženju, ne znajući zašto to rade i gdje su se zaputili. Do 7. godine života mi naučimo čitati, do 30-te naučimo kako zarađivati za život, nerijetko do tih godina izdržavamo i svoju porodicu. Pa, ipak, kada napunimo 65, mi i dalje nismo naučili kako postati financijski nezavisni u vremenu ogromnih mogućnosti, u najraskošnijem dobu od postanka naše planete. Zašto?
Zato što se trenutno osjećamo udobno, zato što ćemo prije izabrati da živimo životom kakvim živimo nego što smo spremni da napravimo promjenu.
Zapamtite ovo, može se cijeli svijet mijenjati, tehnologija, naše okruženje, politički sistem i sve ostalo na ovom svijetu se može mijenjati – i čovjek će to prihvatiti i pozdraviti, jer ga osobno ne dotiče i ne narušava njegovu zonu komfora, zonu u kojoj se on osjeća udobno. Sve dok ta zona udobnosti nije narušena, čovjek će sve prihvaćati.
Ali, pokušajte nečije navike promijeniti, vidjet ćete na kakav tvrd zid ćete naići. Čovjek će prihvatiti okolne promjene, ali će vrlo teško pristati da promjeni sebe.
Kako to da većina ljudi koji naporno i pošteno rade nikada ne uspije postići nešto konkretno u životu?
A oni koji se baš ne trzaju mnogo oko posla sagradiše kule i gradove i maksimalno uživaju u svim blagodatima života? Ovi drugi izgleda imaju jako puno sreće u životu. Mora da su rođeni pod sretnom zvijezdom?
Često čujete kako te ljude komentiraju kao “čega god se dohvati njemu ide od ruke” i “sve u zlato pretvara”. Jeste li primijetili da osoba koja je uspješna iznova biva uspješna i kako vrijeme prolazi biva sve uspješnija.
S druge strane, jeste li primijetili da osoba kojoj ništa ne polazi za rukom, nastavlja biti neuspješna i nesretna i nikada neće uspjeti se ostvariti. Razlika između ove dvije osobe je u CILJEVIMA. Ljudi koji imaju cilj uvijek uspijevaju jer točno znaju gdje su se zaputili. To je jedina razlika! Zaista je toliko jednostavno.
S druge strane, neuspješni ili tzv vječiti gubitnici vjeruju da je njihov život uvjetovan spletom raznih vanjskih okolnosti koje ih okružuju i koje im se svakodnevno događaju.
Zamislite sliku broda koji ima precizno ucrtane koordinate i odredište na koje treba stići. Kapetan i posada broda točno znaju gdje brod ide i kada će tamo gdje je pošao stići, zato što ima jasno određen cilj i u 9999 od 10000 slučajeva brod će stići tamo gdje se zaputio.
Sada zamislite drugi brod, potpuno isti kao i prvi, samo ovaj put nemojte na njega ukrcati kapetana i posadu.
Nemojte mu dati nikakvo odredište i cilj, samo upalite motore i pustite brod na pučinu.
Ako taj brod, uopće, uspije napustiti luku, on će prije ili kasnije potonuti ili će završiti kao kakva olupina na nekoj napuštenoj plaži.
Ovaj brod je unaprijed osuđen na propast jer niti ima cilj, niti ima tko njime upravljati do tog cilja.
Mislite li da se po nečemu razlikujemo od ova dva broda?
ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
