Ovdje ćemo preskočiti raspravu o tome treba li za pojavu života u svemiru proći pola svemirskoga vremena, ili je život prisutan u njemu od samoga početka. Ovdje je u fokusu sama mogućnost postojanja života, barem ovakvog kakvog ga mi poznajemo, uopće i bilo kada u ovome svemiru. Prema Puranama (vedskim knjigama namijenjenim općenitome i životnome razumijevanju vedskih učenja), svemir je namijenjen da se u njemu aktivno živi.
Život živih bića u njemu – to je njegova svrha. Dakle, zakonitosti koje vladaju svemirskim materijalom trebaju biti takve da omogućuju normalan svjesni i razumni život.
Ugođenost
Na primjer, u jezgrama atoma postoji jaka nuklearna sila, koja drži protone zajedno, da se ne raziđu zbog međusobnoga odbijanja uzrokovanog njihovim pozitivnim nabojem. Za to je potrebna određena količina energije, koja se izražava brojem ε – vezujuća energija unutar atomskih jezgri. Jezgre različitih elemenata imaju različite vezujuće energije, ε. Ako bi ona u atomu helija bila za 0.001 manja, dakle ako bi iznosila 0.006 umjesto stvarnih 0.007, danas ne bi postojali drugi elementi u svemiru osim vodika i helija – dakle ni kisik, ni ugljik, ni dušik, koji su glavni sastojci tijela organizama koje poznajemo. Ako bi, međutim, helijeva ε iznosila 0.008 umjesto 0.007, tada u svemiru ne bi postojao vodik, a niti njegovi spojevi. To znači da ne bi mogla postojati voda. Ne bi mogle postojati ni stabilne zvijezde, čije je gorivo vodik.
Tako u svemiru postoje određene esencijalne sile koje prožimaju sve. Zato su njihovi iznosi i međusobni omjeri vrlo važni činioci. Oni određuju prirodu svemirskih pojava i događanja – zakone gibanja, kvalitetu svemirskih tijela, vrstu elemenata koji uopće mogu postojati, način na koji će oni reagirati i međudjelovati, itd. Takvih glavnih jedinstvenih svemirskih konstanti ima veći broj. Na primjer, brzina svjetlosti, naboj elektrona i protona, masa neutrona u mirovanju (isto tako i elektrona i protona), elektronski radijus, gravitacijska konstanta, itd. Astronom Sir Martin Rees smatra da onih najvažnijih ima 6 (jedna od njih je i ova koju smo gore navel. Ono što mnogi od nas ne znaju jest da su iznosi svake od njih super precizno ugođeni da bi se život mogao odvijati: kada bi bilo koji od tih brojeva bio samo malo veći ili manji, u ovome svemiru čin življenja ne bi bio ni najmanje moguć. Barem nikakvi zemaljski organizmi kakve poznajemo, kao ni sam planet (ni ostali planeti), ne bi mogli uopće postojati.
To mnoge znanstvenike potiče na ideju da je naš svemir vrlo poseban, da je namjerno ugođen životu, i da on ima svoju određenu svrhu. Takvo razmišljanje je među znanstvenicima sve više prisutno. Purane idu onaj neizbježni korak dalje. Prema njima, svako inteligentno uravnoteženje nije moguće bez, naravno, inteligencije. Inteligencija zahtijeva svijest, a svijest je isključivo obilježje osobe. Teško da postoji razumno alternativno objašnjenje za takvu namjensku preciznost. Do danas, ne postoji, iako, kao i u svemu, postoje nepotvrdiva nagađanja. Tako postoje i nagađanja o postojanju beskonačnog broja svemira, koji svi nastaju iz prvobinoga mora energije, i od kojih se slučajno dogodio i jedan u kojemu su sve konstante savršeno prilagođene i zbog toga u njemu, opet nevjerojatnom slučajnošću, nastali smo mi koji ga promatramo. Ideja o beskonačnome broju svemira je također vedska ideja i Purane je svakako zastupaju, ali na bitno drugačiji način. Prema njima, beskonačno mnogo svemira zaista i postoji, ali je svaki od njih namjenski ugođen za život, i naseljen je.
Neugodna ugođenost
Ovdje želimo dodati još jedno važno razmatranje u vezi ugođenosti. Već smo spomenuli različite oblike većih uništenja, o kojima Purane govore, kao što su ona na kraju svake manvantare, ili ona na kraju svakoga ciklusa yuga. A između njih se odvijaju bezbrojni ratovi, sukobi, potresi i drugi uzroci vrištanja. Suvišno je nabrajati sve moguće izvore patnje kojoj svatko od nas svjedoči svakodnevno, a uništenje je svakako glavna i najveća od njih. Tako, iako je istina da je svemir savršeno ugođen za to da bi život kakav mi poznajemo mogao u njemu postojati, istina je, nažalost, i to da svemir nije baš ugodno mjesto, čak ni za one najposrećenije.
No to je, barem prema Vedskoj književnosti, dio njegove svrhe. Naime, ovi tekstovi identificiraju svemir kao popravnu ustanovu za superteške slučajeve. Prema njima, ovaj svemir je namijenjen – 1) ispoljavanju duboke sebičnosti, onih bića koja su nju odabrala za svoju korijensku svjesnu postavku (u njih spadamo, nažalost, i vi i ja), 2) postepenome ispravljanju te samoubilačke tendencije. Dakle, popravna ustanova. Teško je očekivati da će nam u popravnoj ustanovi samo teći med i mlijeko i cvjetati ruže. Dapače, možemo očekivati neke neugodne popravne mjere namijenjene samootrežnjenju, i višem propitivanju. One dakle trebaju biti prisutne, no isto tako i treba ih pratiti i mogućnost edukacije, za one slučajeve koji su razvili određeni nivo prijemčivosti. Ta edukacija će se nuditi u skladu s različitim mentalitetima različitih slučajeva. Nju će sačinjavati razna izvorna duhovna učenja i sistemi ovoga svijeta (izvorna znači – ne sva koja postoje, ali mnoga da).
No dok biće ne razvije prijemčivost za te glavne, pozitivne vidove edukacije, njemu ostaju samo oni sporedni, negativni vidovi. To su one spomenute negativne popravne mjere, koje nam neće biti ugodne, ali su u konačnici namijenjene dugotajnom i postupnome procesu preliminarnoga otriježnjenja, nakon kojeg može uslijediti i aktivno ispravljanje tvrdoglave egocentrične tendencije, koju Purane izjednačavaju s ludošću. Postati normalan je velika promjena, predivan događaj, ali i zahtjevan proces. No događaj dostojan slavlja.
Ista je situacija, prema Puranama, i sa svim ostalim svemirima, kojih ima beskonačan broj. Svi su oni ugođeni za život, naseljeni, ali su i neugodna mjesta, koja ne predstavljaju krajnju svrhu sama za sebe, već predstavljaju poticaj određenim svjesnim bićima, njihovim stanovnicima, da rade na sebi.
Autor: Yamuna Jivana das
