Toliko često dodajemo drugima šanse. Rasipni smo, zaista. Što mislite koliko puta je previše? Vjerujući u promjenu možda, jer, oni su vama zaista i rekli da žele promjenu. Slušajte me sada dobro, željeti i napraviti su dvije različite stvari. Ako netko ništa ne radi po pitanju promjene, prije svega, ako sebi ne može priznati sve svoje, staviti karte na stol sa samim sobom, nema tu promjene.
Čovjek se mijenja kada to zaista i želi, trudom i radom na sebi. Uviđajući stvari koje je mogao napraviti bolje pa ih više i ne radi. Shvaćajući postupke svoje koji su drugima nanijeli štetu. Evo vam banalni primjer: Želim otputovati negdje, ali sjedim doma u krevetu i apsolutno se ne mičem. Neće doći neka sila, uzeti me iz kreveta i iznenada baciti na Havaje. Dakle, bitno je da se mi pokrenemo. Prihvatimo odgovornost za zbivanja prošla i odgovornost u budućim trenucima. Znam da i mi sami ponekad tom drugom toliko želimo promjenu i da mu je bolje, no, kao što je jednom meni netko rekao: ”Marina, nije važno što si se ti promijenila, tamo je još uvijek isto drvo.” I to je upravo tako. Tamo je isto drvo. Ako dobro obratite pozornost uočiti ćete da vam je to “drvo” već i ranije pričalo kako želi promjenu, zar ne? Sjetite se. Toliko je vremena prošlo i u tom vremenu vi ste ulagali u sebe, propitkivali se. Promatrali, korigirali, odbacivali što niste smatrali korisnim. Uložili ste puno truda i muke da biste bili ono što danas jeste, znate zašto? Jer se VI jeste pokrenuli, a niste samo govorili o tome. Vidite, od toga nekako kreće sve. Ljudi koji žele promjenu će i napraviti promjenu ili barem prvi korak, pa drugi pa treći. Za ove druge postoje samo puste izlike i obećanja. Zar vam nije toga dosta?
Marina Knüsel, https://www.facebook.com/groups/658367227966079
92 OBILJE
