Ono što nam pruža neposredan trag o tome što se skriva u nesvjesnom su bolesti. Kao da nam svaki simptom priča priču koje negativne misli treba rasvijetliti.
Prvi trag se nalazi na mjestu problema – dio tijela pod utjecajem bolesti može se čitati kao metafora: Koja je uloga općenito u životu tog dijela tijela, organa, tkiva, žlijezde ili tekućine? Što više ne funkcionira onako kako je prije? Ponekad glavni uzrok bolesti uzrokuje kod osobe zastoj cijelog života. To može značiti da je potrebna totalna promjena u smjeru kretanja kako bi se osoba vratila u usklađenje s unutarnjom istinom.
Vrlo kratak primjer tumačenja takvih tjelesnih tragova dati ćemo kroz primjer žene koja je upravo prošla kroz težak razvod, a kojoj je dijagnosticiran rak debelog crijeva. Budući da nije mogla otpustiti svoje žaljenje, gubitak i bijes zbog razvoda, cijeli taj doživljaj iskušavan je kao nešto poprilično neprobavljivo. Inače, funkcija debelog crijeva je resorpcija (vraćanje) vode iz otpadnih produkata probave. No, ona nije mogla povratiti svoj osjećaj nevinosti. Njezine ponavljajuće negativne misli množile su se poput stanica raka i ometale njezinu sposobnost otpuštanja i vraćanja osjećaja samopoštovanja. Tumačenje tjelesne poruke joj je pomoglo da shvati vezu između njenih misli i bolesti. I tada je došla u mogućnost usredotočiti se preciznije na to koje unutarnje promjene treba napraviti kako bi se iscijelila.
Iscjeljivanje se može dogoditi kada osoba pronađe svoje svoje odgovore iznutra. Duboki unutarnji pomak događa se kada je rješenje u potpunosti vlasništvo te osobe. I to je istinsko iscjeljenje. Fizički aspekti na kraju slijede i odražavaju novo unutarnje stanje ukoliko misli ostanu dosljedne. Da se to dogodi bitna je suosjećajna svjesnost koja stvara energiju kroz bivanje u sadašnjem trenutku, otvorenost, svjesnost, slušanje s prihvaćanjem i ljubavlju.
Svjesna pozornost počinje sa sviješću – to znači biti u potpunosti prisutni. Potrebno je uložiti vrijeme da bismo uskladili sva naša osjetila, fokusirali se na ono što se događa ovdje i sada. Vrlo je lako skliznuti u projiciranje svojih stavova, percepcija, sudova, ideja, mišljenja, uvjerenja i zaključaka, umjesto održavanja čistih, jasnih, otvorenih, senzorskih kanala. Potrebno je malo vježbe kako bi naučili činiti to kvalitetno. Većina spiritualnih puteva zahtijeva mnogo godina posvećenosti toj praksi.
Želimo li iscijeliti, bitna je svjesnost, znači davanje pozornosti na ono što se događa u svakom trenutku. Možete li sebe držati neutralno, izvan slike, imati povjerenje u proces i biti bez namjere i očekivanja vezanih za rezultat? Ili ćete pasti u zamku razmišljanja da morate napraviti neku akciju kako biste pomogli ili donijeti neku konkretnu odluku?
Widget not in any sidebars
Magija iscjeljivanja nastaje kada postoji osjećaj postojanja: biti upravo ovdje, upravo sada i upravo u ovome trenutku. Činjenje je manje učinkovito od bivanja. Proces onoga što radite ima manji utjecaj od energije vaše prisutnosti.
Biti 100% prisutan i pozoran omogućuje našoj intuiciji i iscjeljujućoj energiji da teče kroz nas. Što je čišći naš kanal, to je efikasnije iscjeljivanje. I naravno, misao je ta koja se broji. Ono što funkcionira je ostati fokusiran na prostor iscjeljenja generiran unutar vlastite interakcije. Postoji određena ironija u tome – što više energije ulažemo u pokušaj iscjeljivanja ili pokušavamo bilo što promijeniti, to samo više pojačavamo vrijednost ili realnost problema. Čini se kao paradoks. Željeti iscjeliti, ali u isto vrijeme otpustiti želju za iscjeljenjem? Kako prihvatiti ono čega se najviše želimo riješiti i osloboditi?
Vrlo je važno povjerenje u proces. Prvo trebamo razumjeti svrhu problema, interpretirati poruke podsvjesnog uma i biti sigurni da iz toga trebamo naučiti životnu lekciju. Ovo pruža pravi temelj za povjerenje kada postoji kompletno razumijevanje. Pravi pomak može se čak dogoditi kada osoba pronađe svoje unutrašnje odgovore. Unutarnji osjećaj mira koji proizlazi iz toga jednostavno pretvara stres (bolest) u iscjeljujuću energiju.
Međutim, zapamtite, jedan pomak možda neće biti dovoljan. Treba biti dosljedan i svjestan prekinuti bilo kakvu tendenciju vraćanja natrag starim načinima razmišljanja.
Ako su uobičajene misli putovale istim putem dugi niz godina, to zahtijeva uložiti trud kako bi preusmjerili razmišljanje i ojačali nove staze. Prirodna nuspojava tada postaje nevezanost za bilo koji ishod.
Tada je lako otpustiti, prihvatiti i iscijeliti.