Televizija ima ogroman utjecaj na razvoj seksualnosti kod mladih. Ona moćno utječe na oponašanje zamršenih “ljubavnih” veza kakvim obiluju TV-serije, i modela vanbračnih, površnih, nasilnih seksualnih odnosa bez imalo bliskosti i topline.
Na kongresu adolescentne ginekologije održanom u Italiji, sa zabrinutošću je naglašeno da prerana seksualnost dobiva vrlo zabrinjavajuće razmjere. Podsjećajući da je do prije pedesetak godina pubertet u prosjeku nastupao oko 13. godine, profesor Dr. Jean-Baptiste Massi kaže da se taj prosjek sada spustio na osam ili devet godina. Jedna od posljedica je niži rast djevojčica jer, zbog prerane menstruacije, nastaju poremećaji u razvoju kostiju.
“Koliko trebam imati godina da bi se prvi put udala?”
Profesor Massi smatra da televizija, kao i film, novine i drugi mediji, prenose poruke pred kojima su djeca bespomoćna pa su tako i mališani od šest ili sedam godina bukvalno bombardirani slikama i poticajima koji su u vezi sa seksom. Dovoljno je podsjetiti se samo pojedinih reklamnih spotova.
Na primjer, da bi se prodao automobil pokazuju se dijelovi ženskog tijela, a na kraju kao dominantna poruka ostaje seks. To, prije svega, djeluje na najmlađe, a kod djevojčica, zbog pretjeranog seksualnog stimulansa, pojačava se rad hipofize što potiče lučenje hormona koji ubrzavaju pojavu prve menstruacije.
Naravno, na raniji ulazak u pubertet utječe i obilnija hrana, jako osiromašena zbog tehnološke obrade i puna je hormona, što doprinosi bržem biološkom razvoju.
Nema više sumnje da televizija ima ogroman utjecaj na razvoj mladih. Engleski istraživači Jane Brown i Daniel Orr su čak dokazali da što se više vremena provodi pred televizorom to se i ranije stupa u seksualne odnose i sve je više neželjenih trudnoća.
Također, što se više gleda televizija, sve je i veća sklonost da se normalnim smatraju komplicirane “ljubavne” veze kakvima obiluju „sapunice“, modeli vanbračnih, površnih, nasilnih seksualnih odnosa bez imalo bliskosti i topline. Ako tu nema roditelja koji je spreman i sposoban pomoći djetetu da razlikuje stvarnost od fikcije, neminovno je da će shvaćanje seksualnosti kod mladih biti duboko poremećeno.
Prijevremeni fizički razvoj vrlo ozbiljno brine stručnjake, jer na primjer, desetogodišnjak koji je već obuzet željama i poticajima kakvi su primjereni odraslom čovjeku, skoro neminovno će postati žrtva psihičkih trauma. I ne samo to. Taj razvoj ne proizlazi iz stvarne zrelosti, već je izazvan televizijskim modelima. Zbog toga su najmlađi uskraćeni za sve one važne stvari koje bi im period djetinjstva mogao pružiti, da bi spremni mogli stupiti u doba adolescencije.
U mnogim emisijama vidimo djevojčice u “seksi izdanju” koje su već predmet želje. Kao da su već prave žene. A one to nisu. Po fizičkom izgledu, doduše, one jesu procvjetale, ali u odnosu na svoje vršnjakinje iz ranijih vremena, u stvarnosti su još nezrele.
Nekada, u sedamnaestoj godini, posebno su djevojke sa sela bile spremne postati majke, jer su iskustvo stjecale brinući se o mlađoj braći i sestrama, znale su kako se vodi domaćinstvo. Danas je zrelost, na žalost, samo prividna. I što je još gore, mnogima nije ni stalo da se ta djeca pravilno razvijaju, bez žurbe i u skladu sa svojom stvarnom dobi.
Televizija ne poštuje postepenost dječjeg razvoja, već neoformljene dječje umove prerano dovodi u dodir sa svijetom odraslih, tako da djeca gledaju nešto što ni u kojem slučaju nije za njihov uzrast – činjenice i proturječnosti života kao što su: preljub, promiskuitet, razvod, homoseksualnost, incest, nasilje, sadizam…
Istinama i činjenicama koje su i odraslima teško podnošljive bombardiraju se adolescenti i djeca koja su potpuno nespremna rukovati tako “zapaljivim materijalom”. Rezultat toga je “kratki spoj” centara za unutrašnju moralnu i duhovnu kontrolu tko zna koliko milijuna djece pod utjecajem preuranjenog sučeljavanja sa stvarnošću u kojoj odrasli žive – nakon čega slijedi bježanje od ovih neizbrisivih aveti slijepim ulicama alkoholizma, narkomanije, nastranog seksa i samoubojstva.
Tako TV i drugi moderni mediji često stvaraju ciničnu, od svega već umornu, bezvoljnu, senzualnu, izopačenu djecu, kojoj su oduzeti neophodni djetinji i mladalački snovi nametanjem “stvarnosti” televizijskog iskustva, te su “katapultirani” u vizualno odraslo doba mnogo godina prije nego što mogu podnijeti “preopterećenje mreže”.
Industrijalce ne zanimaju ničija djeca. Njih zanima samo jedno – potrošnja robe. Nije potrebno biti stručnjak da bi se primijetilo da TV-industrija, na putu do profita, eksploatira i raspaljuje ljudsku požudu, taštinu i pohlepu. Ako roditelji ne zaštite svoju djecu od neprestanog emocionalnog napada televizije, tko će to učiniti?
54 VEDSKA MATEMATIKA
