
Nijedna osoba unutar odnosa ne može si priuštiti da bude nemarna, lijena, preopuštena ili samozadovoljna u mikro-trenutcima interakcija s drugom osobom.
Većina nas razumije da su veliki trenuci važni za odnose. Je li vam je partner ili prijatelj tu za vas kada ste u životnoj krizi. Sjedi li vaš tata u publici kada diplomirate na fakultetu. Dolazi li vaša sestra na sprovod. Ostaje li s vama važna osoba kada ste u bolnici. Donosi li vam poklon na vjenčanje. Jeste li vi tu za njih kada ste njima potrebni. Svi ovi veliki trenuci, su, naravno, jako važni u vezi. Ali ono što većina nas ne shvaća je da se dobar ili loš odnos gradi i definira svim mikro trenucima unutar tog odnosa.
U našim svakodnevnim interakcijama, čak i unutar velikih događaja, imamo mikro trenutke tih interakcija. Na primjer, provodimo sat vremena zajedno, prije nego što ujutro krenemo na posao. Tijekom tih sat vremena s drugom osobom dijelimo mikro trenutke interakcije. Buđenje u istom krevetu. Razgovore. Pranje zuba u istoj kupaonici. Oblačenje. Pripremu doručka. Spremanje djece u školu. Rastanka do popodneva.
Svi ovi mikro trenutci, poput građevinskih blokova, stvaraju širu sliku naše veze.
Ovi mikro trenuci nas uče jedno o drugome, što onda određuje kako će se svatko od nas osjećati u tom odnosu. Ti mikro trenuci utječu na naša ponašanja i naše odluke unutar odnosa. Oni će odrediti ishod same veze.
Kada se npr. probudimo zajedno, hoće li se partner(ica) okrenuti da me poljubi i da se zbližimo ili će odmah ustati iz kreveta i krenuti u svoj dan?
Ako se okrenem da ga/je poljubim, hoće li me odgurnuti ili neće?
Kad razgovaramo, sluša li nas on/ona stvarno, kako se osjećam? Reagira li na moju bol ili se samo brani od mene? Razgovaraju li sa mnom ili ušute i ostave me da čekam na njihov odgovor? Kada se zajedno oblačimo za posao, hvale li me ili kritiziraju?
Rade li neke sitnice iz ljubavi, poput toga da primijete da mi treba ručnik i daju mi ga?
Kada treba pripremiti obroke, ostave li me da to sam(a) obavim ili mi pomažu u pripremi? Ili barem pitaju trebam li pomoć? Kada se s njima želim povezati, prihvaćaju li to ili me ignoriraju? Kada ujutro spremamo djecu za školu, postavljaju li im nerealna očekivanja, mikromenadžiraju li ih i ljute li se na njih? Ili s ljubavlju dopuste djeci da se sama spreme, koliko to mogu, s obzirom na njihovu dob? Ostavljaju li me da ujutro s djecom sve radim sam(a), unatoč činjenici da i ja moram ići na posao?
Kada se ujutro rastajemo, jesu li već mentalno i emocionalno na poslu i stoga nisu prisutni kada se opraštamo, ili su stvarno prisutni kada me grle i ljube? Ako smo se posvađali i nismo se stigli pomiriti prije odlaska na posao, odlaze li bez riječi ili ne? Daju li mi utješne riječi, vremena i prostora da nastavimo razgovor kako bismo se mogli pomiriti?
Ovo su neki mikro trenuci naših svakodnevnih života, koji čine velike životne trenutke i uče nas prepoznati: Je li ova osoba tu za mene ili će me ostaviti kada ih najviše trebam? Je li ova osoba pouzdana? Mogu li joj vjerovati? Hoće li preuzeti stres i odgovornost ili je sav pritisak i odgovornost samo na meni? Cijene li moju prisutnost?
Hoće li prihvatiti i primiti ono što nudim ili ću biti odbijen/a? Hoće li moja iskrenost biti dobrodošla ili neće? Hoće li raditi na svojim ponašanja koja mi uzrokuju bol ili će očekivati da ću trpjeti bol? Ima li ova osoba empatije? Mogu li s njom biti ranjiv/a ili moram biti na oprezu? Hoće li biti intimni sa mnom ili ne?
Vole li me?
Mikro trenuci su u načinu na koji nekome dodaješ šalicu kave. U tonu glasa kada se javiš na telefon. Koliko ti treba da odgovoriš na poruku. U načinu na koji odgovaraš na nečiju ponudu.
U svim tim mikro trenucima pojavljuju se obrasci koji naš mozak uče očekivanjima.
Naš mozak obrađuje informacije koje dobivamo o drugoj osobi, o našem odnosu i o tome kako se osjećamo s tom osobom. Iz svake male interakcije, u svakom mikro trenutku, izvlačimo značenje. I reagiramo u skladu s njime. Način na koji se ponašamo u odnosu izravna je reakcija na informacije koje dobivamo iz tih mikro trenutaka. Sudbina odnosa određena je upravo tim mikro trenucima.
Što to znači? To znači da je svaki mali trenutak unutar odnosa prilika da pošaljete pravu poruku o sebi, o tome što druga osoba može od vas očekivati i kakav odnos želite.
Svaki mali trenutak prilika je za jačanje ili slabljenje veze. Da biste imali dobru vezu, morate biti svjesni načina na koji se ponašate u tim malim trenucima. Kada ovo učinite, s vremenom će svjesnost u tim mikro trenucima postati navika.
Svaki mikro trenutak prilika je da vezu učinite boljom, jačom, čvršćom, sigurnijom, toplijom, s više ljubavi, itd. Dakle, u odnosu je svaki mikro trenutak važan.
Odlučite kako želite da se druga osoba s vama osjeća. Odlučite kakvo iskustvo želite da druga osoba ima s vama u odnosu. Odlučite koju poruku želite poslati o sebi.
Odlučite koju poruku želite poslati o tome što se od vas može i treba očekivati. Odlučite se za viziju odnosa za koju ćete biti odgovorni. Nastojte da su vaše riječi, odluke, ponašanja i postupci u skladu s time u svakom malom trenutku – da služe jačanju odnosa.
Nijedna osoba unutar odnosa ne može si priuštiti da bude nemarna, lijena, preopuštena ili samozadovoljna u mikro-trenutcima interakcija s drugom osobom.
Jer svaki mali mikro-trenutak je element koji gradi cjelokupnu sliku samog odnosa.
AUTOR: Teal Swan
Prevela i prilagodila: Angelica Horvatić / www.angelicahorvatic.com
https://www.facebook.com/profile.php?id=61584949619452
Angelica Horvatić je iskusni intuitivni medij, praktičarka iscjeljenja unutarnjeg djeteta, praktičarka iscjeljivanja trauma, savjetnica za partnerske odnose, hipnoterapeutica, praktičarka rada sa sjenom, rada sa dijelovima sebe, praktičarka Procesa Kompletiranja po Teal Swan, u završnoj fazi edukacije za praktičarku obiteljskih konstelacija.
Rođena i odrasla u Hrvatskoj, u posljednjih 25 godina, za vrijeme studija i rada u Velikoj Britaniji, na Bliskom Istoku, po Europi i onda Australiji, Angelica je radila sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta, individualno i kroz svoje grupne radionice.
Pošto su gotovo sva prva iskustva u njenom životu bila vrlo traumatična, Angelica je, kroz svoju “borbu za život”, rano shvatila da nije svim dušama data takva brzina, snaga i radost za ŽIVOT i da je njoj to dato u tolikoj mjeri upravo zato da bi mogla pomoći drugima.
Njena misija je pomoći ljudima da se ‘podignu’ i pokrenu u smjeru kojim žele ići, povezani sa sobom i drugima.
“Oslobodi svoju sjenu. ŽIVI svoju Istinu.” je njen moto.







