pexels.com

Velike su religije uglavnom bez želje da čovjeku otvore oči i ukažu na put duhovnosti, put ka Gospodinu. Religije počivaju na svojim spisima. Put izučavanja spisa jest i put spoznaje. Proučavanjem tražimo izvorno učenje, jer kasnija prepisivanja vode k iskrivljivanju istine. Predstavljeno znanje ne možemo prihvatiti kao jedinu istinu; u konačnici, nametnuto je tuđe, nije naša vlastita spoznaja. U nama uvijek postoji radoznalost i nepovjerenje, što nekad i nije loše.

Uključivanjem više inteligencije moći ćemo prosuditi što je ispravno i koje učenje možemo prihvatiti i, ako imamo sreću, odnosno zasluge, dobit ćemo i učitelja koji će nas uputiti na put spoznaje konačne istine. Taj je put duhovni put, put ka Gospodinu. Religije nameću svoje klišeje, iz tog razloga pojedinci su odlazili u osamu, krenuli putem odricanja i strogostima i uz kontemplaciju došli do spoznaje, transcendentalnog znanja. Okolina je to prepoznala kroz moći koje su dobili ti sveci, koje oni niti ne koriste za sebe, a ono najvrjednije, njihov primjer puta i svrhe spoznaje najčešće previđaju tražeći samo materijalne komponente. Njihov put okrenut je k unutarnjim spoznajama, traženju duha – konačne istine.

U Bhagavad-giti (13.34) slikovito je rečeno: „O, sine Bharate, kao što sunce obasjava ovaj svemir, tako živo biće i Nad-duša obasjava čitavo tijelo svjesnošću.“

U komentaru Šrila Prabhupada kaže: „Drugim riječima, svjesnost je duše i Nad-duše sveprožimajuća; ograničena svjesnost živog bića prožima čitavo materijalno tijelo, a Gospodinova vrhovna svjesnost prožima čitav svemir.“ Mi smo u potrazi za tom spoznajom. Nju je izrekao Vrhovni Autoritet i nema razloga sumnjati, već i iskustveno to spoznati. Postoji priča o učeniku koji je živio na pustome mjestu i nije imao iskustvenih spoznaja već samo ono što mu je guru pričao. Tako mu je objasnio i što je krava te da upravo ona daje mlijeko koje je bijelo i dobro za piti, a dobiva se mužnjom iz vimena koje je na trbuhu. Nakon nekog vremena učenik se uputio u svijet. Lutajući, naišao je na jedno selo. Vrućina je bila velika, nigdje žive duše. Našao se nasred sela gdje je bio spomenik u obliku krave koji su seljani štovali. Pokraj krave našla se i kanta s vapnom kojim su ličili kuće u selu, pa su ostavili kantu. Učenik je zavirio u kantu, vidio da je bijelo i tekuće, da je pokraj krave; bez puno razmišljanja pomislio je: to je sigurno mlijeko. Ne sumnjajući, popio je vapna tako da su ga jedva spasili.

Naš put ne mora biti i nečiji drugi put, ali principi spoznaje uglavnom su isti kod svih učenika u svim religijama. Duhovni napredak nespojiv je s materijalnim željama. Vede govore o četiri načela materijalnog napretka koji su prepreke na putu duhovnog napretka: 1. visoko podrijetlo, 2. dobro zdravlje, 3. visoko obrazovanje i 4. privlačna ljepota. U Bhagavad-giti Šri Krsna kaže: „Četiri vrste pobožnih ljudi počinju Me služiti: nesretni, željni bogatstva, znatiželjni i oni koji tragaju za Bogom.“

Cilj je duhovnog napretka shvaćanje da smrt nije kraj, već, kao što je već objašnjeno, nastavak života, ovisno o karmičkim zaslugama. Nužno je živjeti primjereno, znači bez povređivanja okoline i u skladu s Božjim zakonima. Vede kažu da ih ima 108. Neki govore i o kozmičkim, koji su ipak izvedenica Božjih zakona. Prelaskom na drugu stranu, ovisno o zaslugama, znanju i milosti Božjoj, dostižemo duhovna odredišta ili smo osuđeni na povratak u materijalnu egzistenciju, u dosadašnji oblik čovjeka ili nekog drugog živog bića, ili u niže životne vrste, a najgrešniji se čak pretvaraju u minerale. Postoje i drugi planetarni sustavi i drugi oblici života, pa postoji mogućnost da i tamo budemo raspoređeni, sve ovisi, kao što smo rekli, o karmičkom zakonu koji počiva na zaslugama i željama iz prošlog života.

Tomislav Prašević – iz knjige “Tijelo – Kavez za dušu”

Prethodna objavaJesti li znali što sve možete liječiti jabučnim octom?
Slijedeća objavaObitelj godinu dana živjela bez šećera
Tomislav Prašević
Tomislav Prašević, diplomirani je ekonomist koji od najranijeg djetinjstva razvija ljubav prema knjizi. Magisterij organizacije i upravljanja pomaže mu djelomično u načinu razmišljanja i tako se sve više okreće duhovnoj literaturi te počinje studiozno proučavati religije, što mu je nekada bila i maturalna radnja u gimnaziji.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.