Jedan od najtežih životnih zadataka stavljenih pred nas je pronalaženje našega pravog puta, našeg autentičnog načina, jedne suštinski važne stvari koja daje smisao svemu ostalom. Ovaj put ima jedan neophodno važan element: djelovanje u skladu s vlastitom dharmom. Vlastiti nam se pravi put često u potpunosti otkriva tek kad počnemo hodati. Ne možemo ga isplanirati “kod kuće” za “radnim stolom” – on postaje očigledan tek u učionici stvarnoga života.

Dharmička načela su, dakle, dobra polazna točka za naše traganje. U najmanju nas ruku brzo upućuju prema pravom putu. A ipak, ironično, ta polazna točka dharme zadaje nam najviše muke. Dharma podrazumijeva život u skladu s višim načelima, ali mi živimo u okruženju gdje je sebičnost ključna. Prečesto vidimo kako ljudi izdaju svoje ideale, pa čak i druga ljudska bića, kada su njihovi interesi u pitanju. Uz to smo uvjetovani da mislimo uglavnom o sebi i onome što smatramo vlastitom dobrobiti. Zadržati netaknut integritet u adharmičkom okruženju je ozbiljan izazov.

Ipak, kako bih vas ohrabrio da hodate putem dharme, htio bih vam ispričati priču o Sita Devi:

Nakon bitke u Lanki, kada je Gospodin Rama svojom strijelom ubio Ravanu, poslali su Hanumana da svom Gospodinu vrati Sita Devi. Kada je Hanuman stigao u šumu asoke gdje je Sita Devi bila u zarobljeništvu, demonice su još uvijek vršile pritisak na Sita Devi da se odrekne Rame. Kritizirale su Ramu i prijetile Siti. Kad je to vidio, Hanuman ih je poželio ubiti, ali mu je Sita zabranila. Rekla je: “Ja sam bila gost u Lanki. Kako bih, onda, mogla podnijeti da netko ubije moje domaćine? Ja nisam poput onoga lovca.”

Hanuman je odmah htio znati na kojega je lovca Sita Devi mislila. Objasnila je: “Bio nekoć neki lovac koji je ubio mnoge životinje. Dok je jednog dana hodao kroz šumu, primijetio je da ga slijedi veliki tigar. Uplašen, brzo se popeo na stablo. Pogledavši prema gore, prestravio se otkrivši da na grani iznad njega sjedi opasan medvjed. Bio je, jasno, u nedoumici: na zemlji gladni tigar, a nad njim opasan medvjed. Tigar je primijetio lovčevu nevolju i povikao je medvjedu: ’Gurni ga dolje. Tada ću imati nešto za jesti i ostaviti ću te na miru.’ Nakon što je malo razmislio, medvjed je, međutim, rekao: ’Ne mogu to učiniti. On je moj gost.’

Nakon toga je tigar promijenio strategiju i obratio se lovcu: ’Ja samo trebam danas nešto jesti. Čovjek ili medvjed, ne zanima me. Ako gurneš dolje medvjeda, neću te ozlijediti.’ Lovac se odmah popeo i nogama gurnuo medvjeda. Medvjed je, međutim, uspio zgrabiti donju granu i potom se popeo natrag na sigurno.




Pametni tigar je opet promijenio strategiju. ’Zar ne vidiš kakav je nitkov taj lovac? Ni bi nikad smio prihvatiti opasnu kobru. Zato gurni lovca dolje.’ Medvjed je, međutim, opet rekao: ’Ne; možda je lovac pogrešno djelovao – zapravo, cijeli svijet može djelovati pogrešno – ali ja ne moram napustiti svoj put. Nikada neću povrijediti gosta, ma što radio.’

Sita je dodala: ’I zbog toga, Hanuman, zahtijevam od tebe da poštediš demonice. Uvijek se moramo držati dharme. Dharma će nas zaštititi. Ne obaziri se na slučajeve kad se drugi ne drže svoje dharme. Pobrini se da je se ti držiš!’“

Ova me je priča ohrabrila, jer tako jasno pokazuje koliko je važno držati se vlastitoga pravog puta čak i kada drugi oko nas odluče slijediti vlastite interese te naoko djeluju protivno dharmi. Oni koji tako rade nikada nisu uznemireni. Ali kad se odreknemo svoga pravog put samo da ugodimo svojim hirovima ili hirovima drugih, mnogi nas problemi čekaju iza ugla i sigurno ćemo ih sresti.

Sacinandana Swami