Umori se duša ponekad…
Umori od boli, borbe i izazova.
Umori se od traganja, pokušaja, lutanja…
A opet svjesna da su to sve iskustva po koja je došla.
Koja je tražila…
Izmori je ponekad borba sa vjetrenjačama.
Svi ti izazovi nemirnog mora…
A opet zna da je lađa stvorena da bi plovila.
Iako joj ponekad treba samo malo mira, malo opuštanja…
Da se šćućuri u sigurnoj luci i osjeti zaštićena.
Voljena, pažena, mažena…
I skupi energije za nova iskustva.
Sve je to ok.
Svi ti usponi i padovi.
Sve te varijacije na temu ovog dara od života.
Ok je probati i odustati.
Ok je promijeniti smjer kretanja.
Ok je shvatiti da to što je jučer bilo najbolji izbor više nema smisla.
I da ima svoj rok trajanja.
Ok je zatvoriti jedna vrata da bi se druga otvorila.
Jer rastemo, mijenjamo se, naša svijest se mijenja…
I percepcija.
Zato je ok iskoračiti, činiti razne izbore.
Skinuti sa sebe sve te (samo)nametnute slojeve.
I dozvoliti duši da bude autentična.
Jer da, duša može ponekad biti umorna.
Ali najteže joj pada kad nije svoja,
kad je stegnuta, ukočena, zatvorena…
I da, možda bi se ponekad samo sklupčala u kut i isplakala.
I to je ok.
Privremeno je i ne mijenja njenu srž, ono tko je ona zaista.
Jer ona zna da je satkana od Ljubavi i Radosti.
I da je došla na ovaj svijet da bi plesala!
Proživjela svoj život po svojim željama!
Iva Bradarić
WEB – Sunčana strana života
Facebook – Sunčana strana
