Stvaranje svijetle budućnosti
Jedna afrička poslovica kaže: “Budućnost nismo naslijedili od predaka, već posudili od svoje djece.” Doista, budućnost pripada našoj djeci-njihova je, a ne naša. Dužnost nam je, obveza, čak i radost da zaštitimo tu budućnost pod svaku cijenu.
Kao duhovni ratnici, trebamo odigrati značajnu ulogu u zaštiti budućnosti. Da bismo sačuvali život na planetu za sljedeći naraštaj, moramo uravnotežiti i integrirati duhovne, metafizičke i materijalne aspekte sadašnje stvarnosti. Prepoznavajući potrebu za prirodnim načinom života, možemo težiti skladnom životu s prirodom potpuno svjesni okoline, shvaćajući plimu i oseku različitih prirodnih ciklusa. Također možemo cijeniti važnost otkrivanja istinske neovisnosti oviseći o Bogu u svim okolnostima, dok istodobno primjenjujemo tehnike duhovnog buđenja u svakodnevnom životu.
Nalazimo se usred ozbiljne promjene globalne svjesnosti, a mnogi će duhovni ratnici odigrati važnu ulogu u tom prijelaznom razdoblju. Udaljavamo se od kulture uzimanja i krećemo prema kulturi davanja. Trebala bi nas radovati činjenica da je ovo vrijeme duhovne žetve i da su mnogi od nas ratari koji će pomoći u ovom dobu žetve. Kad svatko od nas otpusti svoje negativne obrasce, napredujemo duhovno i naša se uloga u ovom ubiranju plodova povećava. S druge strane, ne uspijemo li se osloboditi tih obrazaca i ostanemo podložni svojim nižim nagonima, nanosimo veliku štetu sebi, kao i svijetu. Kao duhovni ratnici, moramo izvršiti svoju dužnost i oblikovati nove misaone obrasce i ponašanja tako da možemo pomoći da se stvore nove zajednice temeljene na zdravim, prirodnim interakcijama.
Sveto umijeće umiranja
Mnoge duhovne kulture imaju duboka učenja o smrti i umiranju. O njima možemo više saznati iz knjiga kao što su Egipatska knjiga mrtvih, Tibetanska knjiga mrtvih, indijska Bhagavad-gita i Bhagavata Purana. Te kulture nisu bile morbidno usredotočene na smrt, već su shvaćale da je smrt prirodni dio životnog ciklusa. Takvi su tekstovi pripremali ljude za drugi svjet i olakšavali im prelazak.
Budući da su se mnoge od tih kultura bavile astrologijom, hiromantijom i drugim intuitivnim praksama, mnogi su ljudi unaprijed mogli procijeniti vrijeme svoje smrti. Tako bi se pripremili moleći se ili posjećujući svetišta i hramove. Kada bi se razboljeli, često bi odlazili na neko sveto mjesto hodočašća te spavali u svetištu ili hramu jer su znali da se njihovo suptilno tijelo, dok se fizičko odmara, može povezati s drugim dimenzijama i tako se pomladiti.
Duhovni se ratnici moraju upoznati s nekom od tih praksa kako bi iz prve ruke shvatili da su dostupne konkretne činjenice o smrti, drugom svijetu i različitim dimenzijama svjesnosti. Sve je to od velike važnosti za sadašnje društvene potrebe.
Veza s prirodom
Istinski duhovna kultura usklađena je sa svemirom, s prirodom i s prirodnim zakonima. U suvremenom društvu, gdje smo okruženi umjetnom okolinom, svi ćemo imati koristi od bližeg odnosa s prirodnim svijetom. Po svojoj prirodi shvaćamo da je prirodna okolina važna za našu krepkost. Ljudi troše novac na iznajmljivanje ili kupovinu imanja s lijepim pogledom, a svoje domove i kuće uređuju tako da izgledaju prirodno. Postavljaju fontane te koriste biljke, zrcala i prirodne pozadine kako bi se dobio osjećaj povezanosti s prirodom.
Važno je provoditi više vremena u prirodi, odlazeći u parkove, šume ili na selo. Možemo komunicirati s elementima te razgovarati s biljkama i kukcima. To nije trivijalan osjećaj. Kad se nalazimo u blizini potoka, rijeka ili vode ili šetamo parkom, imamo osjećaj da se okrepljujemo jer upijamo prirodnu energiju koju nam je umjetna okolina oduzela.
Prirodnije obavljanje stvari također je usklađenije s božanskim redom, što nam omogućuje da budemo transcendentalniji. To je moguće zato što nas prirodan način života čini osjetljivijim i omogućuje nam da komuniciramo s esencijom u nama i oko nas. Veoma je teško biti duhovan kad nas materijalističke želje i navike uhvate u zamku te djelujemo pogrešno, jedemo pogrešno, razmišljamo pogrešno – obmanuti i odvraćeni mnogim umjetnim izmišljotinama ovoga društva. Kako onda možemo težiti transcendenciji?
Prirodni je poredak vrlo jednostavan. Mnogo onoga što nam je društvo dalo umjetno je i potiče nas na požudu za materijalnim stvarima. Što više posjedujemo, što više igračaka imamo, veći je naš tobožnji “uspjeh”. Razvili smo svjesnost koja se temelji na kvantiteti, a ne na kvaliteti. No ipak, sve što je čovječanstvu potrebno za rast, napredak i pravilne društvene i obiteljske interakcije lako je dostupno. Kvaliteta života ovisi o tome kako koristimo i zlorabljujemo ono što smo dobili. Kad ima previše zlouporabe – bilo u ovom ili u prošlom životu – više će nam sile nametnuti oskudicu. Zbog toga često vidimo da su toliki ljudi, čak i “nedužna” djeca, rođeni i ostaju u bijednom siromaštvu.
Život jednostavnosti i samodostatnosti daje moćan lijek za gotovo sve materijalne bolesti jer ne hrani plamenove materijalizma i stvara skladan stav prema Majci Prirodi. Jednostavnost nam pomaže da prepoznamo suštinu života i, budući da ne uzrokuje mnogo izvanjskih čimbenika koji bi nas odvratili, čini nas manje ranjivim na iskušenja. Stječemo veću kontrolu nad okolinom i doživljavamo manje stresa.
Ponovno uspostavljanje istinske kulture
Naša je sadašnja okolina u velikoj mjeri neprirodna, a to neprirodno stanje posljedica je ozbiljne neravnoteže u našem pristupu životu. Moramo vratiti kontrolu nad svojim životom i prebivalištem. Moramo vratiti školske sustave u stanje koje ne zahtijeva detektore oružja, gdje ne mora biti kaosa i krvoprolića dok našu djecu zastrašuju školski drugovi i nastavnici. Moramo vratiti zdrav razum. Da bismo ponovno uspostavili zdravu, prirodnu okolinu, moramo ponovno otkriti božanski sklad i red koji su nam urođeni i izraziti ih u svijetu. Zbog toga je vrlo važno da, kao duhovni ratnici, radimo na samopromatranju i samopročišćenju. Tek tada možemo biti spremni da odigramo ulogu u uspostavljanju prave kulture koja se temelji na toleranciji, poštovanju prema prirodi, jednostavnosti, samodostatnosti i brižnoj zajednici. Kad se jednom uspostavi, takva će kultura ovjekovječiti pozitivan ciklus, zauzvrat potičući razvoj cjelovitih, zdravih, radosnih ljudskih bića i osigurati obećavajuću budućnost.
Bhakti Tirtha Swami
korišteni dijelovi iz knjige “Duhovni Ratnik 3 – Utjeha srcu u teškim vremenima”
DUHOVNI RATNIK III: Utjeha srcu u teškim vremenima
“Tijekom povijesti ljudski je rod prolazio kroz razdoblja velikih nesreća. Misteriozno, a ipak neizostavno, svaki put kad bi te nesreće dostigle presudan stupanj, pojavio bi se veliki vođa ili prorok s moćnom porukom. Ti su se revolucionarni učitelji pojavljivali u različitim rasama, u različitim dijelovima svijeta. Predstavljali su različite religijske sustave, a ipak je istodobno svaka od njihovih poruka sadržavala tri osnovna načela: voli Gospodina svim srcem svojim, voli bližnjega kao samoga sebe i ovaj svijet nije tvoj pravi dom.
Svi smo čuli ove izreke, u jednom ili drugom obliku, toliko mnogo puta da su postale obezvrjeđene u većini društava. Ipak, razmislite na trenutak u kakvo, bismo svijetu živjeli kad bismo ta tri temeljna načela primili k srcu. Pitate se kako se nositi s ovim izazovnim vremenima, te kako pomoći da se ublaže patnje u društvu? Bhakti Tirtha Swami, posvećeni duhovni ratnik, nudi odgovore na ta i mnoga druga pitanja. Ovaj “vodič za preživljavanje” nudi tehnike prijeko potrebne da pomognemo sebi i drugima u ovim kriznim vremenima”.
Knjigu možete naručiti ovdje – http://duhovniratnik.com/duhovniratnik3/
