Granice. Velika tema za puno ljudi. Da bismo znali gdje prestajemo mi, a počinju drugi, potrebne su nam granice. Ako su one narušene, slabe ili uopće ne postoje, mi se osjećamo kao da smo preplavljeni drugim ljudima, objektima i događajima. Kao da nemamo kontrolu u svom životu, već kao da se život događa, ali u zastrašujućem obliku.
Postavljanje granica mora početi već u ranom djetinjstvu jer to je temelj na koji se gradi uspješno postavljanje granica u kasnijem životu. Ukoliko je ono izostalo iz razloga što roditelji nisu bili u stanju postaviti čvrste granice jer su sami na neki način bili nesvjesni ili pak su “uletavali” u naš prostor gdje nismo imali slobodu biti mi, u oba slučaja ćemo se osjećati zakinutima jer nismo imali zdrav primjer kako postaviti granice. Naša potreba za autonomijom nije zadovoljena i nismo se razvijali i integrirali kao slobodna bića.
Posljedice u odrasloj dobi uključuju nemogućnost zauzimanja za sebe u širokom spektru; bilo da ne znamo reći ne, bilo da pristajemo na nešto odmah da bismo zadovoljili druge, a da pritom nismo razmislili hoćemo li sami biti oštećeni i sl. Odražava se i na način da možda imamo neke poslove gdje se stalno osjećamo u šah matu, kao da nemamo prava tamo gdje ih drugi s lakoćom ostvaruju, u emotivnim vezama dajemo premalo ili previše. U svakom slučaju, ne živimo život kakav želimo i to nas frustrira, a da nismo ni svjesni o čemu se radi. Dobra vijest je da se postavljanje granica prema drugima može naučiti. Naučiti postaviti granice u odnosu na druge ljude je temelj za uspješan život.
Kako naučiti postaviti granice, gdje početi? Podijeliti ću s vama nešto što je meni pomoglo da naučim postaviti granice. Uzmite neku dužu špagu i napravite krug oko sebe. Zatvorite oči i samo osjetite kakav je to osjećaj kada imate crtu koju nitko drugi ne smije preći. Ako radite ovu vježbu dovoljno dugo, ona će vas osnažiti da se izrazite prema drugima, da iznesete svoju istinu. A naša istina nije ništa drugo doli ono što mi jesmo u biološkom (fizičke granice), psihološkom ( mentalne granice, način na koji percipiramo svijet oko sebe) i emocionalnom smislu (način na koji želimo biti voljeni i voljeti).
Ova vježba je samo početak, ali nezaobilazni dio u učenju postavljanja granica, jer mi prvo sebe moramo moći fizički osjetiti kao odvojene od drugih da bismo prešli na viši nivo psihološkog i emocionalnog odvajanja. Ukoliko zanemarimo taj dio, lako je moguće upasti u klopku koja se zove “razmišljam o nečemu, to znači da to znam i mogu sprovesti u djelo”.
To je proces i promjene se ne događaju preko noći, no, ako ste dovoljno uporni, svakim danom ćete sve više napredovati. P.S. Ne zaboravite oprostiti sebi ukoliko se vratite starim obrascima. Budite suosjećajni i ljubazni prema sebi kao što biste bili prema drugima kada griješe.
Pišite mi kakve ste rezultate imali.
S ljubavlju, Patricija
Napisala: Patricija Simov, trenerica životnih vještina
Stalno se trudiš, a rezultati izostaju?
Upiši se u ŠKOLU ZA ODVAŽNE
