Vede i Purane su prepune opisa zapanjujućih događaja i fenomena koje, s našim poimanjem stvarnosti i vremena, nikako ne možemo shvatiti i logično objasniti. No, prije početka ovog željeznog doba nazvanog Kali-yuga, koja je započela prije 5000 godina, prirodni procesi na našem planetu su funkcionirali posve drugačije za razliku od danas. U Vedama su opisane dvije misli vezane za planetu Zemlju i strukturu svemira općenito. U Surya-siddhanti, Zemlja je opisana kao globus koji je promjera koji se podudara s proračunom suvremenih znanstvenika. Zemlja je, s druge strane, također opisana i kao ravna ploča, po imenu Bhu-mandala!
Kozmologija astronomskih siddhanti
Budući da je kozmologija astronomskih siddhanti prilično slična tradicionalnoj zapadnoj kozmologiji, počet ćemo raspravu o vedskoj astronomiji ukratko opisujući sadržaj tih radova i njihov status u vedskoj tradiciji. Govori se o dva osnovna rada ove škole astronomije – Surya-siddhante i Siddhanta-shiromanija.
Surya-siddhanta je drevni rad na sanskritu kojeg je, prema samom tekstu, izgovorio Surya, polubog sunca, slavnom asuri Mayi Danavi na kraju posljednje Satya-yuge. Surya-siddhanta i drugi slični radovi odigrali su vrlo važnu ulogu u indijskoj kulturi. Oni su redovito bili korišteni za pravljenje kalendara i astroloških proračuna. U Shrimad-Bhagavatamu spomenuto je kako su se u vedsko vrijeme, prije više od 5000 godina, također redovito izrađivala složena astrološka i kalendarska računanja. Zato pretpostavljamo kako su u tom vremenu, kao i u suvremeno doba, morali za to postojati slični ili isti sustavi astronomskih računanja.
Ti radovi su preživjeli ostaci ranije astronomske znanosti koja je bila u potpunosti spojiva s kozmologijom Purana, a u ljudsko društvo su ih proširili deve, polubogovi s drugih planeta i veliki mudraci. S napretkom Kali-yuge, dobom u kojem se trenutno nalazimo, to astronomsko znanje uvelike je bilo izgubljeno. U posljednjim stoljećima razni indijski astronomi preradili su znanje koje je preživjelo i sada je ono prisutno i usklađeno s empirijskim promatranjima. Drugim riječima, to znači da je ono sada ponovno relevantno i iskoristivo u astronomskim i astrološkim proračunima.
Astronomski proračuni
Iako ništa ne znamo o načinima računanja udaljenosti korištenim prije Kali-yuge, oni su morali barem imati jednaki vidokrug i red safistikacije kao metode koje su predstavljene u Surya siddhanti, inače ne bi mogli imati usporedive rezultate. U trenutno pristupačnoj vedskoj literaturi takve su računarske metode predstavljene samo u astronomskim siddhantama i Jyotish shastrama. ltihase i Purane (uključujući i Bhagavatam) ne sadrže pravila za astronomsko računanje, a Vede sadrže samo spis pod imenom Vedanga-jyotish koja je jyotish shastra, astrološka studija, ali je vrlo sažeta i štura.
Slijedi kratki sažetak tema pokrivenih u Surya-siddhanti:
Proračun točnih i netočnih položaja planeta na nebu
Određenje dužine i širine mjesnih nebeskih koordinata
Predviđanje potpunih i djelomičnih eklipsa Sunca i Mjeseca
Predviđanje konjunkcija planeta sa zvijezdama i drugim planetima
Računanje vremena izlaska i zalaska planeta i zvijezda
Računanje Mjesečevih faza
Računanje raznih astrološki bitnih kombinacija planeta
Rasprava o kozmografiji
Rasprava astronomskih instrumenata
Rasprava o vrstama vremena.
Zemlja kao ravna ploha
Zemlja je opisana kao ravna ploča, po imenu Bhu-mandala. Navedeno je da njen promjer iznosi 500.000.000 yojana. Međutim, pažljivo proučavanje vedskih tekstova govori nam da ova “Zemlja” odgovara zapravo ravnini ekliptike. S geocentričnog gledišta, ova je ravnina određena putanjom Sunca oko Zemlje. Ova ravnina je naravno ploča, te stoga promatrano iz tog ugla, vedska književnost nam govori o “ravnoj zemlji”. Ovdje moramo istaći činjenicu da se izraz “Zemlja”, korišten u Vedama, ne odnosi uvijek na naš maleni Zemljin globus.
No, što Vede govore o naseljenosti planeta? Naseljeni planeti su višedimenzionalna, naseljena carstva, a u vedskoj se filozofiji govori kako se protežu unutar i na Zemlji, kao i kroz svemir. Konkretno, pločasta “Zemlja” Bhu-mandala naseljeno je carstvo koje se više ili manje prostire kroz ravninu sunčevog sustava i nije neposredno dohvatljiva našim grubim osjetilima.
Općeniti sanskrtski izraz za takva nastanjena carstva je loka, što se obično prevodi kao “planet” ili “planetarni sustav”. Postoji četrnaest razina loka, sedam viših i sedam nižih. Bhu-mandala ili Bhurloka najniži je od sedam viših planetarnih sustava, te stoga spada u srednje sustave. Sunce, Mjesec i planeti Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn, nazvani su grahama (planetima), te se za njih smatra da su nastanjeni ljudskim bićima. O Uranu, Neptunu i Plutonu gotovo se ništa ne spominje. Ne treba se čuditi kako se za stanovnike Sunca drži da imaju tijela od vatrene energije, a za tijela stanovnika drugih planeta tvrdi se kako su izgrađena od one vrste energije koja je dominantna na pojedinom planetu.
Stanovnici svemira
Purane govore o 400 000 vrsta čovjekolikih bića koja žive na različitim planetima te o 8 000 000 drugih oblika života, uključujući životinje, ptice, biljke, insekte i vodena bića. Od 400 000 čovjekolikih oblika, ljudska bića koja nastanjuju srednji planetarni sustav (uključujući i naš planet) smatraju se najslabijima u svezi s psihofizičkim sposobnostima i tehnologijom koju posjeduju. To se, dakako, uklapa i povezuje sa slikom koja je stvorena iz opisanih susreta s današnjim pojavama NLO-a.
U daljnjim tekstovima koristit ćemo riječ “humanoid”, misleći pri tome na čovjekolika bića koja su opisana u NLO susretima, a koju ćemo češće spominjati u narednom poglavlju. Također, ovu riječ koristit ćemo i za čovjekolike rase opisane u Vedama. U bliskim kontaktima s NLO-ima svjedoci često opisuju humanoide kao bića čudnog ili odbojnog izgleda, no, neka od njih opisana su i kao bića s vrlo lijepim tjelesnim obilježjima.
Vedski humanoidi također podosta variraju što se tiče opisa njihova tjelesnog izgleda. Tako je rečeno da neki od njih, poput Gandharva i Siddha, stanovnika viših sustava, imaju vrlo lijepe ljudske tjelesne oblike. Za druge je, pak, rečeno kako su ružni, zastrašujući ili su bića s vrlo deformiranim udovima i cjelokupnom tjelesnom građom. Tako Vede spominju rasu koja se naziva Kimpurushe. O kakvim je to bićima riječ možemo samo zamišljati budući da sanskrtska riječ kim znači “Je li?”, a purusha znači “čovjek”.
Tijela na različitim planetima
Pogodnost prilagođavanja organizma na različite vrste planeta opisuje se u Brahma-samhiti kao vibhuti-bhinnam. Vibhuti-bhinnam predstavlja odlike svakog od bezbrojnih planeta u svemiru. Svaki planet obdaren je posebnom vrstom atmosfere. Vibhuti znači “posebne moći” dok binnam znači “raznolikost”. Na primjer, stanovnici viših planetarnih sustava, za razliku od stanovnika Zemlje, nemaju bora na svojim tijelima, ni sijedu kosu. Nikada ne osjećaju umor, a znojenje ne daje njihovim tijelima neprijatan miris. Ne pogađa ih starost, bolest ili prerana smrt, ne pate od ledene hladnoće ili jake vrućine, niti njihova tijela gube sjaj. Svi žive vrlo sretno, bez tjeskoba, sve do smrti.
Organizmi koji su se prilagodili atmosferi Zemlje ne mogu opstati u atmosferi drugih planeta. U ovom svemiru postoje različiti planeti i različite atmosfere. Atmosfera rajskih planeta razlikuje se od atmosfere Zemlje. Stanovnici rajskih planeta daleko su superiorniji od stanovnika Zemlje. Standard života, jedenja, ponašanja i govora na rajskim planetima razlikuje se od standarda na planeti Zemlji. Stanovnici rajskih planeta ne jedu tako nisku razinu hrane; sva jela pripremaju se u ghiju, pročišćenom maslacu. Pored toga što imaju vrlo lijepu put i tjelesne crte, stanovnici rajskih planeta lijepo se ponašaju, dugo žive i jedu prvoklasnu hranu u vrlini. To su neke od razlika između stanovnika rajskih planeta i stanovnika Zemlje. Putovanje na te planete u principu je moguće samo promjenom tijela tj. reinkarnacijom.
Putovanje u druge “svjetove”
To se može odnositi na putovanje u druge zvjezdane sustave, putovanje u više dimenzije, ili putovanje u višedimenzionalna područja u drugim zvjezdanim sustavima. Također se znalo kako je moguće napustiti materijalni svemir u cijelosti i putovati kroz stupnjevite razine transcendentalnih carstava.
Kada opisuje ovu vrstu putovanja, vedska književnost ne upotrebljava geometrijsku terminologiju kao što su “više dimenzije”ili “druge razine”. Putovanje u druge svjetove opisano je izrazima doživljaja putnika te suvremeni čitatelj iz ovih opisa neophodno mora zaključiti kako ovo putovanje uključuje mnogo više od samoga kretanja kroz trodimenzionalni prostor.
Kako su ljudi u današnjem dobu privrženi mišljenju da je putovanje neizbježno trodimenzionalno, koristit ćemo u ovom dijelu teksta izraz “višedimenzionalan” u odnosu na vedske opise koji se ne mogu shvatiti trodimenzionalnim pojmovima. Može se dati prigovor kako su drevni ljudi Indije sigurno imali vrlo naivno i neznanstveno shvaćanje zvijezda i planeta, te da stoga nema smisla pretpostaviti da su doista mogli biti u kontaktu s bićima iz takvih područja. Odgovor je da vedski opis svemira osobi zapadnoga shvaćanja zvuči vrlo zbunjujuće i mitološki, jer sadržava misli koje su poprilično strane poznatim zapadnim spoznajama i gledištima. Također, opisi svemirskih podneblja sadrže i mnoštvo ideja koje su temelj današnje suvremene znanosti.
Razmotrimo to ilustrirajući jedan opis iz Purana o putovanju junaka Arjune u svemir: “Nikakvo sunce ili mjesec nije tamo sjalo, ili vatra, ali one su sjajile sjajem svojih zadobivenih zasluga. Ta svjetla koja se primjećuju kao zvijezde čine se sićušnima poput plamenova uljanice uslijed udaljenosti, ali zapravo su vrlo velika. Arjuna ih je vidio blještave i predivne kako vlastitom vatrom gore u svojim srcima. Gledajući ove samoobasjane svjetove, Arjuna, zapanjen, prijateljski je upitao Krishnu, koji mu je odgovorio: ‘Ti ljudi koje si ti vidio ovdje, ljudi su pobožnih djela koji plamsaju u vatri vlastitih srdaca, a dolje sa zemlje izgledaju kao zvijezde.’”
Ovaj odlomak prikazuje današnjim znanstvenicima mješavinu poznatih i nepoznatih elemenata. Mi očekujemo da bi, ukoliko bi putovali između zvijezda, bili predaleko od sunca i mjeseca, te ih ne bi mogli vidjeti. Također mislimo kako su zvijezde golemi samoobasjani svjetovi koji se čine malenima zbog svoje udaljenosti. Međutim, svakako ih ne očekujemo pronaći naseljenim “osobama pobožnih djela”, jer nam se čini vrlo neobičnim obraćati se tim zvijezdama kao osobama. U vedskim tekstovima sasvim je uobičajeno da se zvijezde oslovljavaju kao osobe, a te osobe su obično ili vladari tih zvijezda ili njihovi stanovnici.
Ustaljen kontakt s raznim neljudskim vrstama
U drevnoj vedskoj civilizaciji bio je ustaljen kontakt s raznim neljudskim vrstama. Zvjezdani mudraci i polubogovi redovito bi posjećivali dvorove velikih zemaljskih kraljeva. Između vodećih članova ljudskog društva i predstavnika drugih društava u kozmičkoj hijerarhiji bili su uspostavljeni diplomatski odnosi i zadovoljavajuće međusobno razumijevanje. To je opisano u Shrimad-Bhagavatamu u opisu Rajasuya žrtvovanja (vedski oblik obrednog žrtvovanja) kojeg je vodio kralj Yudhishthira, kralj cijeloga planeta, prije oko 5.000 godina.
Prema ovim zapisima Rajasuya žrtvovanje izvršilo se u gradu Indraprasthi blizu današnjeg New Delhija. Evo kako je opisan taj događaj:
“Svećenici, uzvanici i drugi kvalificirani brahmane pjevali su vedske mantre, dok su polubogovi, božanski mudraci, Pite i Gandharve pjevali molitve i bacali cvijeće… Svećenici su vodili kralja kroz izvođenje završnih rituala patni-sayaje i avabhrithye. Potom su kralj i kraljica Draupadi lijevali vodu za pročišćenje i kupali se u Gangi… Tada je kralj odjenuo novu svilenu odjeću i ukrasio se lijepim nakitom. Svećenicima, uzvanicima, učenim brahmanama i drugim gostima poklonio je ukrase i odjeću. Na razne načine, kralj Yudhishthira, koji je svoj život potpuno posvetio Gospodinu Narayani, stalno je slavio svoje rođake, svoju obitelj, druge kraljeve, svoje prijatelje i dobronamjernike, i sve druge također… Potom je kralj Yudhishthira obožavao visoko učene svećenike, velike vedske autoritete koji su služili kao svjedoci žrtvovanja, posebno pozvane kraljeve, brahmane, kshatriye, vaishye, shudre, polubogove, mudrace, pretke i mistične duhove, te glavne planetarne vladare i njihove sljedbenike te im je na kraju dao dopuštenje da odu, svaki u svoje prebivalište.” (Shrimad-Bhagavatam)
Preci ili Pite stanovnici su Pitriloke, planeta povezanog s reguliranjem transmigracije duša. Gandharve ili anđeli rasa su jako lijepih bića koja spadaju u kategoriju Upadeva, a planetarni vladari prominentni su vođe deva ili polubogova. Fraza “mistični duhovi” odnosi se na Bhute koji su duhovi s prilično negativnim, otuđenim mentalitetom. Izjava da su ta razna bića dobila dozvolu kralja Yudhishthire za odlazak u svoja prebivališta, ne znači kako je on bio njihov vladar. Oni su jednostavno slijedili kozmičku etiketu odnosa s kraljem.
Fenomen bliskih susreta
Postoji lako uočljiva paralela između vedskog pogleda stvarnosti i slike koja izranja iz izvješća o NLO-ima. Svakako, vedska literatura nije bila pod utjecajem znanja o NLO-ima, budući da je čak i najbliže datiranje ključnih vedskih tekstova početak Srednjeg vijeka (iako je takvo datiranje potpuno pogrešno). Ipak je moguće da su vedske informacije utjecale na neke NLO komunikacije. Na primjer, u svojim zabilješkama o NLO kontaktima zapadni autor Eduard Meier spominje životni vijek Brahme dug 311.040.000.000.000 godina. Temeljeno na kontekstu Meierovih referenci, ovaj je podatak vjerojatno zasnovan na teozofskom učenju koje je Meier proučavao. U radovima teozofista i drugih zapadnih mističnih pisaca pojavljuje se određeni broj zapisa iz vedskih spisa iako su ti zapisi poprilično prerađeni u skladu s autorovom slobodnom interpretacijom.
Postoje tri načina na koja je dio tog materijala mogao ući u komunikacije s vanzemaljcima. Prvi je da neki svjedoci mogu opisati lažne načine komunikacija i susreta s vanzemaljcima korištenjem dijela tog materijala koji na široko kruži u popularnim ezoteričnim krugovima. Drugo, postoji mogućnost da takav materijal izroni iz podsvjesnog uma te se suptilno ispreplete s pričom o bliskim susretima koje su doživjeli vjerodostojni svjedoci. To se zove kriptomnezija. Treća mogućnost je da NLO bića mogu preuzeti takav materijal iz ljudske kulture te ga lukavo uvrstiti u poruke koje prenose osobama s kojima komuniciraju.
Zračni napad na Dvaraku
U Vedama je vrlo poznat opis u kojem je kralj ateističke dinastije po imenu Shalva nestao nakon što ga je Krishna pogodio svojim oružjem za vrijeme njegove opsade grada Dvarake. Moguće je daje za to vrijeme kralj Shalva jednostavno postao nevidljiv (Krishna se pojavio prije 5.000 godina kao princ u poznatoj obitelji Yadu dinastije koja je brojala u to vrijeme nekoliko milijardi članova). Međutim, postoje i drugi slučajevi opisani u Vedama u kojima se mogu pronaći brojne zanimljive paralele s današnjim fenomenom NLO-a. Shalva je bio kralj jednog dijela Indije, a živio je prije 5.000 godina. U svom srcu razvio je veliko neprijateljstvo prema Krishni te se zakleo kako će uništili Krishninu prijestolnicu – grad Dvaraku – izgrađenu na moru u blizini zapadnog dijela indijskog potkontinenta. Za ispunjenje svog zločinačkog plana stekao je posebnu letjelicu, vimanu, tako stoje dugo vrijeme raznim obredima i ritualima obožavao poluboga Shivu. Evo kako glasi opis njegove letjelice:
“Zrakoplov koji je Shalva posjedovao bio je vrlo misteriozan. Bio je tako neobičan da bi ponekad izgledalo kao da se na nebu pojavilo mnogo zrakoplova, a ponekad nijedan. Ponekad je zrakoplov bio vidljiv, a ponekad nevidljiv, a ratnici Yadu dinastije bili su zbunjeni kretanjem čudnog zrakoplova. Ponekad bi vidjeli zrakoplov na zemlji, ponekad kako leti u zraku, ponekad kako stoji na vrhu brda, a ponekad kako pluta na vodi. Predivan zrakoplov letio je zrakom poput vrtložnog gorućeg komada drveta – nije bio miran niti za trenutak.” (Izvor sveg zadovoljstva, A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)
Interesantno je istaći kako se u svojim mnogobrojnim djelima prevodilac tog odlomka, A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada, nikada ne poziva na NLO-e ili leteće tanjure. Ipak, karakteristike leta tog “zrakoplova” sliče NLO-ima u mnogočemu. Vozilo sjaji i neobično se kreće, poput komada drveta u vrtlogu. Također se pojavljuje i nestaje. NLO-i su dobro poznati po takvom ponašanju i također su opisani kako slijeću ili lebde nad vodom i potom uzlijeću izravno u nebo.
Shalvina vimana
Kako je Shalva stekao svoje čudesno vozilo? Vrijedno je primijetiti kako je Shalvinu vimanu proizveo tehnološki vrhunski stručnjak s drugog planeta. Evo citata u kojem se to opisuje:
“Davši tako zavjet, budalasti kralj Shalva nastavio je obožavati gospodina Shivu kao svoje božanstvo, jedući šaku prašine svakog dana i ništa više. Slavni gospodin Shiva poznat je kao ‘onaj kojeg se brzo zadovolji’, no tek na kraju godine pojavio se pred Shalvom nudeći mu izbor blagoslova. Shalva je odabrao vozilo koje ne može uništiti nijedan polubog (deva), demoni (asure), ljudi, Gandharve, Urage, niti Rakshase, koje može putovati kud god želi i koje će zastrašiti Vrishnije (pripadnike Yadu dinastije kojoj je pripadao i sam Krishna, op.a.). Gospodin Shiva je rekao: ‘Neka tako bude.’ Po njegovoj naredbi Maya Danava, koji osvaja gradove svojih neprijatelja, napravio je leteći željezni grad zvan Shaubha i darovao ga Shalvi. To nepobjedivo vozilo bilo je ispunjeno tamom i moglo je ići posvuda. Nakon što ga je dobio, Shalva je otišao u Dvaraku sjećajući se kako ga mrze Vrishniji. Opsjeo je grad s ogromnom vojskom, o najbolji od Bharata, uništavajući parkove i vrtove, vile s njihovim vidikovcima, kule, te okružujuće zidove i također javna rekreacijska područja. Iz svoje moćne letjelice bacao je kišu oružja, uključujući kamenje, balvane, munje, zmije i tuču. Pojavio se zastrašujući vihor i zaslijepio je sve smjerove s prašinom. Tako grozno mučen zrakoplovom Shaubhom, Krishnin grad nije imao mira, o kralju, baš kao Zemlja kada su je napala tri zračna grada demona…” (Izvor sveg zadovoljstva, A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)
Iz ovoga vidimo kako Shalva nije zaposlio inženjere da naprave njegov zrakoplov na Zemlji. Na sanskritu postoje opisi mehaničkih, letećih strojeva, sličnih zrakoplovima, za koje se kaže da su ih gradili ljudi. No ipak, koliko nam je poznato, nema podataka koji ukazuju na to da su ljudi ikada gradili vozilo kao što je Shalvino koje je pokazalo takve mistične mogućnosti leta. Interesantno je primjetiti kako je Shalva iz svoje vimane bacao zmije, kamenje i balvane. Bombe nisu spomenute i čini se da, iako je Shalva posjedovao čudesnu letjelicu, nije imao zračnu tehnologiju korištenu u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Očito je da je imao poprilično drugačiju tehnologiju koja se mogla koristiti kako bi utjecala na vrijeme te stvarati vihore, munju i tuču.
Maya Danava – nebeski arhitekt
U ovoj priči, kao i u mnogim drugim, proizvođač vimane bio je veliki graditelj poznat pod imenom Maya Danava. On je inače vladar kraljevstva Danava smještenog na planetu Talatala. Danave su moćna grupa humanoidnih bića koja su poznata po svojoj stručnosti u tehnologiji. Riječ maya znači “energija koja stvara materijalni svemir” a također znači i “energija iluzije”. Maya Danava je tako nazvan jer je stručnjak za manipuliranje s mayom.
Uma, žena gospodina Shive, također je poznata kao Maya Deva ili “božica zadužena za iluzornu energiju”. Ona je također Majka Božica koju obožavaju po cijelom svijetu pod raznim imenima. Budući da je Shiva Umin muž, on je gospodar iluzije i tehnologije. Tako postoji prirodna veza između poluboga Shive, kojem je Shalva prišao kako bi dobio svoju vimanu, i Maya Danave, gospodara iluzije koji ju je proizveo.
Važno je također istaći kako je Shalva zatražio vozilo koje ne mogu uništiti pripadnici različitih vrsta bića koja naseljavaju naš svemir, a to su deve (polubogovi), asure (ateistička bića), Gandharve, Urage ili Rakshase. To su zapravo sve moćne rase humanoida koje su često posjećivale Zemlju u Shalvino doba i on se prirodno želio obraniti od njih.
Shalvino vozilo opisano je kao “željezni grad” i stoga je morao biti metalan u izgledu a u dimenzijama poprilično velik. Kao što ćemo kasnije vidjeti, mnoge vedske vimane opisane su kao leteći gradovi i podsjećaju na ogromne “matične brodove” o kojima se ponekad govori u izvještajima o NLO-ima. Također njegova letjelica opisana je kao “prebivalište tame” ili tamo-dhama. Pri tome “tama” se odnosi na odliku neznanja ili iluzije koja karakterizira materijalni svijet općenito i posebno je povezana u vedskoj literaturi s bićima negativnog karaktera kao što su asure i Danave. Taj spomenuti izraz odnosi se zapravo više na nedostatak duhovnog razumijevanja nego na nedostatak tehničkog znanja.
Priča o Shalvinoj vimani sadrži brojne detalje koji nam mogu dati neki uvid u fenomen NLO-a. Već smo spomenuli sposobnost vimane da postane nevidljiva. Zanimljivo je vidjeti kako se Krishna, djelujući kao običan čovjek ratnik u branjenju svoje prijestolnice Dvarake, suočio s nevidljivošću.
Zvučne strijele
U sljedećem odlomku Krishna govori kralju Yudhishthiri:
“Uzeo sam svoj blistavi luk, najbolji od Bharata, i svojim strijelama odrezao glave Božjih neprijatelja na Shaubhi (Shalvinoj letjelici, op. a.). Ispalio sam strijele koje su izgledale poput otrovnih zmija, visoko leteće i goreće strijele, sa svoje Sarnge (luka) na kralja Shalvu. Potom je Shaubha postala nevidljiva čarobnjaštvom, o ti koji donosiš blagostanje dinastiji Kurua, i zapanjila me. Demoni Danave, s grimasama na licima i raščupanom kosom, vrištali su dok sam ja držao svoje položaje, veliki kralju. Brzo sam ispalio strijelu koja je slijedila zvuk kako bi ih ubio, pa se vrištanje stišalo. Svi Danave koji su vrištali pali su mrtvi, ubijeni blještećim strijelama odaslanim pomoću zvuka.”
Iz tog odlomka možemo vidjeti da, iako je Shalva bio ljudski kralj, na njegovoj su vimani bili groteskni Danave (rasa asura s nižih planetarnih sustava). To naravno ima smisla budući da je Shalva dobio brod od vode Danava. U Vedama postoje mnogi primjeri sličnih saveza između ljudi i drugih humanoidnih rasa. Iako je za suvremene povjesničare sumnjivo da su ikada postojali, očito je kako je ideja o takvim savezima bila uobičajena u drevnoj Indiji.
Gornji odlomak također pokazuje kako lukovi i strijele, koje su koristili branitelji Dvarake, nisu bili primitivni, niti na razini srednjovjekovne tehnologije. Luk se koristio kao sredstvo za ispaljivanje različitih strijela. Te strijele često se opisuju kao “blješteće” ili “suncolike” i u ovom slučaju imale su neku vrstu sustava za vođenje koji im je omogućavao da uz pomoć zvuka pronađu svoj cilj. Jasno, tehnološki razvoj ne mora biti linearan, pa je stoga vrlo moguće kako su neki oblici drevne tehnologije u nekim segmentima čak i napredniji od naše.
Priča 0 strijelama koje “traže zvuk” također pokazuje kako je Shalvina vimana, kada je poslala nevidljiva, i dalje bila fizički prisutna te su se mogli čuti zvukovi koje je stvarala. Postoje brojni slučajevi susreta s NLO-ima gdje se spominju slične indikacije.
Jedan primjer dat je u priči Mauri cea Massea (svjedok bliskog susreta) koju ćemo ovdje ukratko ispričati. Masse je bio uzgajivač lavande, a živi u malom mjestu po imenu Valansole (Francuska). U jutro, 01. srpnja 1965., u 5:45 sati, pušio je cigaretu prije uobičajenog posla na polju. Iznenada, začuo je “zviždukavu buku” te je okrenuvši se ugledao letjelicu oblika “ragbi lopte i veličine automobila”. Letjelica je stajala na šest nogu, a središnja je bila zabijena u zemlju. Pored nje ugledao je dva dječaka, ali kako im se približavao, otkrio je da to nisu dječaci, već neka bića niskog rasta. Na udaljenosti od oko pet metara jedno od tih stvorenja “usmjerilo je spravu u obliku olovke” prema njemu i tako ga paraliziralo. Nakon nekog vremena bića su se vratila u svoju letjelicu i Masse ih je mogao vidjeti kako ga gledaju iz svoga vozila. Noge letjelice su se uvukle i “tiho je otplovila”. Na udaljenosti od dvadestak metara je nestala, ali je iza sebe ostavila tragove prolaska na polju lavande u dužini od 400 metara. Masse je napomenuo kako nova zasađena lavanda više ne raste na mjestu gdje je vozilo stajalo.
Iz ovog opisa razumljivo je kako je vozilo moralo biti fizički prisutno nakon što je postalo nevidljivo s udaljenosti od 20 metara. Prirodan je to zaključak na osnovu tragova na zasadu lavande u dužini od 400 metara. Tako je njegova nevidljivost slična onoj Shalvine vimane. Očito je da su obje uključivale manipulaciju svjetlima ili iluziju vida kako bi skrile svoju prisutnost koja se i dalje mogla otkriti zvukom ili vjetrom.
Nevidljivi NLO
Moć nevidljivosti nije bila ograničena na Shalvinu vimanu u cjelini. Shalva je također bio sposoban osobno postati nevidljiv i putovati u tom stanju na drugo mjesto. Također je mogao projicirati iluzorne oblike. Sljedeći opis pojašnjava nam kako se to dogodilo:
“Gospodin Krishna, u velikom gnjevu, udario je Shalvu u ključnu kost sa Svojim topuzom tako jako daje Shalva počeo iznutra krvariti i tresli se baš kao da će kolapsirati od strašne hladnoće. No prije nego ga je Krishna uspio ponovno udariti, Shalva je postao nevidljiv zahvaljujući svojim mističnim moćima. Za koji trenutak pred Gospodinom Krishnom pojavio se misteriozni nepoznati muškarac. Glasno plačući, poklonio se pred Njegovim lotosovim stopalima i rekao Mu: ‘Budući da si najdraži sin Svoga oca, Vasudeve, Tvoja majka, Devaki, poslala me da Te obavijestim 0 nesretnoj vijesti. Shalva je uhitio Tvog oca i odveo ga silom, baš kao što mesar nemilosrdno odvodi životinju.’ Kad je Gospodin Krishna čuo tu nesretnu vijest od nepoznatog čovjeka, prvo je postao jako uznemiren, baš kao obično ljudsko biće… Dok je Shri Krishna tako razmišljao, Shalva je pred Njega doveo čovjeka koji je odgovarao izgledu Vasudeve, Njegova oca. To su sve bile kreacije mističnih moći Shalve. Shalva se obratio Krishni: ‘Ti nitkove, Krishna! Vidi! To je Tvoj otac koji Te je začeo i čijom milošću si još uvijek živ. Sada samo vidi kako ubijam Tvog oca. Ako imaš ikakvu snagu, pokušaj ga spasiti.’ Mistični žongler Shalva, tako govoreći pred Krishnom, odrezao je glavu lažnog Vasudeve. Potom je bez oklijevanja uzeo mrtvo tijelo i ušao u zrakoplov. Odmah nakon toga, Krishna je shvatio da zapravo nije bilo tijela Vasudeve. To je jednostavno bila iluzija koju je stvorio Shalva koristeći se metodama koje je naučio od Maya Danave.”
Mistični yogiji izranjaju iz Gange
Mi smo razvili ideju da trodimenzionalno područje ne predstavlja totalnost duhovne i materijalne stvarnosti. Jedna od karakteristika takve ideje je da postoje svjetovi ili područja koja su locirana čak ovdje na našem planetu, ali ih ljudska bića ne mogu vidjeti, budući da posjeduju ograničene osjetilne moći. To dokazuje da unutar određenih područja našeg planeta postoje vrlo realna višedimenzionalna područja koja nisu pristupačna nama običnim smrtnicima. Dakle, postoje primjeri višedimenzionalnog povezivanja i uključivanja dva ili više svjetova koji egzistiraju paralelno i istovremeno na istoj lokaciji. Purane nam govore kako su naše oči, uslijed neznanja i gubitka superiornijih osjetilnih moći, prekrivene oblakom iluzije i stoga mi možemo vidjeti samo sekundarnu, fizičku transformaciju te više energije.
Takvi postojeći svjetovi nisu nama vidljivi, ne zbog toga što su sačinjeni od supstanci koja pripadaju izvantrodimenzionalnom prostoru, već razlog njihove skrovitosti leži u postojanju višedimenzionalnog prostora koji je izvan našeg dosega i vidokruga. To mjesto dakle može biti na istom mjestu gdje se i mi nalazimo uslijed postojanja višedimenzionalnog interspoja. No, samo osoba koja posjeduje vrlo razvijene osjetilne moći može biti sposobna percipirati takve paralelne svjetove. Nama, smrtnicima, ostavljena je za sada jedina mogućnost da ih pokušamo zamisliti u svojoj mašti. Ili možemo podosta toga saznati o njima proučavajući vedske spise.
Veliki mudraci i yogiji mogu putovati planetarnim sustavima sve od najvišeg planeta u svemiru koji se naziva Satyaloka, pa sve do Zemlje, i to uronivši se u vodu rijeke Gange. Naime, ovaj svemir sadrži četrnaest planetarnih sustava i podijeljen je u tri svijeta: viši, srednji (kamo spada i naš planet), i niži svijet. Purane tvrde da rijeka Ganga protječe od najviših planeta pa sve do planeta Zemlje. Postoji i razumno objašnjenje koje nam potvrđuje ovu činjenicu, jer kako inače objasniti da njen izvor ni do današnjih dana nije otkriven.
No, vratimo se našem primjeru. U Indiji postoji poznati festival Kumbha-Mela koji se održava svakih dvanaest godina. Postoje brojni svjedoci koji su opisali kako mnogi mistični yogiji, poznati kao Naga-babe, koji inače redovno posjećuju ovaj festival, izranjaju na misteriozan način iz vode rijeke Gange. Nitko nije nikada saznao odakle su zapravo došli i kako su tamo uopće dospjeli. Ovaj oblik putovanja uključuje višedimenzionalnu vezu između različitih lokacija, a rijeka služi kao neka vrsta vodiča koja usmjerava takav izvanplanetarni transport.
Mitovi i legende kao zaboravljena povijest
Purane su prepune opisa zapanjujućih događaja i fenomena koje, s našim poimanjem stvarnosti i vremena, nikako ne možemo shvatiti i logično objasniti. No, prije početka ovog željeznog doba nazvanog Kali-yuga, koja je započela prije 5000 godina, prirodni procesi na našem planetu su funkcionirali posve drugačije za razliku od danas. Osjetilna moć tadašnjih stanovnika je bila na daleko višoj razini. Zemlja je bila tada mnogo intimnije povezana s, nama danas vrlo dalekim, izvanplanetarnim sustavima i njezinim stanovnicima. No, nakon što je započelo ovo doba degradacije, svađe i licemjerja, ili Kali-yuga, polubogovi i viša planetarna bića prestala su komunicirati sa Zemljanima.
Za neko vrijeme, ljudi su još nastavili vjerovati u priče o prijašnjim posjetima zbog postojanja autoriteta tradicije. No, s vremenom, zbog nedostatka i gubitka vjere, prijašnje tradicije su postupno padale u zaborav, da bi danas bile potpuno izgubljene. Takva vjerovanja i starodrevni zapisi proglašeni su u novije vrijeme, od strane oficijelne znanosti, mitologijom i praznovjerjem.
Krunoslav Đurđević
