Područje Rusije također ima mnoge zanimljive nalaze koji ga povezuju s vedskom civilizacijom. Tu su vedski hramovi, rezbarije vedskih slika u pećinama , ostaci budističkih manastira, freske i kipovi Višnua i drugih vedskih božanstava, i drugi nalazi te vrste. Navesti ćemo dva zanimljiva nalaza.[1]
Na obali ogromnoga Kaspijskog jezera nalazi se prometna luka Baku, u kojoj možete naći hram Božice Sjaja (Jwalamai), predstavljene u obliku plamenova. Ispod gomila pepela nađeni su natpisi koje su ostavili vedski obožavaoci vatre. Na zidovima hrama je upisana sveta Gayatri mantra, na Devanagari pismu. Sve do vremena 2.svjetskoga rata, usamljeni vedski monah bi se tamo stacionirao, u neizdašnom neljubaznom ambijentu, da bi održavao svetište. Lokalni hinduski trgovci bi mu donosili donacije za njegovo održavanje i održavanje hrama.
U Međunarodnoj Akademiji Indijske Kulture (22-Hauz Khas, New Delhi), izložen je sanskritski tekst Ananga Ayurveda, zajedno s brončanim kipom vedskog božanstva dugovječnosti. Predstavnici akademije, koji su putovali po Sibiru 1968, izvijestili su da su stanovnicima sibirskoga područja također poznati ayurvedski kućni preparati poput prašaka Triphala i Hinganaka. Ljudi imaju i visoko poštovanje prema vodi Gange. Razlog zašto ovo područje drži snažniju vezu s vedskom kulturom nego drugi dijelovi Rusije, kako kaže spomenuta akademija, jest taj što se kršćanstvo nije moglo lako probijati u negostoljubivi ambijent Sibira. Postoji više naznaka o davnom djelovanju indijskih edukatora i medicinski obrazovanih ljudi u ovom području.[2]
Ono što iznenađuje je postojanje Ruske Vede. U svojoj knjizi „Dnevnik putujućeg propovjednika“, na str.57. engleskoga izdanja, Indradyumna Swami (ISKCON – Međunarodno društvo za svjesnost Krišne) opisuje susret sa profesorom A. V. Medvedevim (Uralsko Državno Sveučilište).
U profesorovom uredu su imali zanimljiv razgovor:
– „Problem među našim vođama možda nije toliko u tome da prihvate vaš pokret, koliko u tome da prihvate činjenicu da je vedska kultura možda zaista bila izvorna kultura ovdje u Rusiji. Znate, u Rusiji praktično svi znanstvenici prihvaćaju da je ovdje jednom cvjetala vedska kultura, čiji je centar bio područje rijeke Volge. Rasprava među našim znanstvenicima je samo o tome jesu li Aryani došli iz Indije, ili su izvorno odavde. Postoje mnogi pokazatelji za činjenicu da je vedska kultura ovdje postojala, a najistaknutiji je Ruska Veda.“
– „Ruska Veda?“, ubacio sam se (Indradyumna Swami).
– „Da. Čuvena je u našem narodu. Stara je koliko i Rusija, a priče su upravo poput onih u Vedskim spisima. Središnji lik Ruske Vede je osoba zvana Krišen. On je održavaoc duhovne istine, te je ubica mnogih demona. Njegovo ubijanje vještice i zmije je upravo poput priče o djetetu Krišni koje ubija demone Putanu i Aghasuru (gigantska vještica i giganstka zmija), u Bhagavat Purani. Puna je duhovnih istina. Vedska kultura je nekad postojala po čitavom svijetu. Jeste li znali da u bivšoj Jugoslaviji postoji vrlo drevna pećinska slika s Isusom Kristom u odjeći brahmacrija (vedski monah)? Moja teorija je da je On otišao u Indiju, te između ostalog naučio i mistične moći od tamošnjih yogija. Ovo bi objasnilo zašto On nije umro na križu te je mogao napustiti grob. Indija je oduvijek bila domovina religija.“[3]
Yamuna Jivana das
