Vede su za većinu svijeta ostale enigmatične iako se u odlomcima često pojavljuju na prvim stranicama raznih udžbenika i monografija filozofije, povijesti i književnosti i to s dignitetom najstarijih spisa čovječanstva. Nerijetko površno prezentirane i nekompletno prikazane, Vede ostaju maglovite, sunovraćene u neka davna, takozvano primitivna vremena koja s našom uzavrelom tehno-civilizacijom naizgled nemaju drugih referenci osim one komparativne koja, naravno, govori u prilog naše progresivnosti. Ali , istina je nešto drugačija; bezvremenska učenja Veda i drevne Indije su još uvijek, barem što se duhovne znanosti tiče – uvijek aktualna, najdetaljnija, univerzalna i neprevaziđena te su oduvijek imala posebnu draž koja očarava milione ljudi i tragača širom svijeta.
Što su Vede?
U indijskoj tradiciji, ezoterično znanje svemira se naziva Veda. Riječ Veda dolazi iz sanskritskog korjena vit, što znači “znati” ili “znanje”.
Porijeklo Veda
Sad dolazimo do nečeg stvarno ezoteričnog, znanstveno neprihvatljivog, ali samo zbog toga što znanost nije dovoljno otvorena za nova iskustva, nove spoznaje, nove percepcije.
Naime, prema vaišnavskoj tradiciji, Vede nije napisao čovjek, već one dolaze od samog Svevišnjeg Bića. Ono se pažljivo prenosi od učitelja na učenika kroz lanac učeničkog naslijeđa koji se naziva parampara. Takve škole koje prenose nepromijenjeno vedsko znanje se nazivaju sampradaye. Ideja je da znanje koje se na takav način prenosi od učitelja na učenika ne smije biti mijenjano jer onda ono gubi svoj integritet, svoji snagu. Samo su priznati učitelji koji su živjeli život kako ga propisuju Vede mogli prenositi vedsko znanje i sama je tada ono lišeno nesavršenosti i pogrešnog tumačenja. Čim čovjek počne tumačiti Vede na svoj način, zbog svoje nesavršenosti, moć znanja koje Vede prenosi nestaje. Zato je od neizmjerne važnosti slušati vede iz vjerodostojnog izvora.
Učeničko naslijeđe
Svevišnja Božanska Osoba je dala izvorno znanje ili Vedu Brahmi, prvom stvorenom biću, a ovaj ga je proslijedio usmenim putem svojim učenicima: Naradi, Vyasadevi,… Prvobitno je postojala samo jedna Veda i nije ju bilo potrebno čitati. Ljudi su bili jako pobožni i čista karaktera te imali toliko dobro pamćenje, dugovječnost i inteligenciju da im je bilo dovoljno jednom čuti od duhovnog učitelja pa da odmah razumiju smisao poruke.
Tako je znanje Veda usmeno prenašano sve do otprije 5000 godina kada pamćenje i životni vijek ljudi bivaju smanjeni te ih je veliki mudrac Srila Vyasadeva zapisao i podijelio radi preglednosti u 4 knjige.
Podjela Veda
Neki znanstvenici priznaju samo 4 originalne Vede kao prave vedske spise, ali Vede same i vedski učitelji ne podržavaju to mišljenje već prihvaćaju vedskim još neke tekstove koji slijede vedsko tumačenje kao što su Purane, Upanishade, Itihase,…Vede (ili sastre) sačinjavaju jedninstvenu cjelinu sa zajedničkim zaključkom (siddhanta).
Više o podjeli Veda saznajte ovdje.
Univerzalnost Veda
Vedska literatura obiluje različitim granama znanja (1130 grana znanja) – u rasponu od materijalnog do duhovnog.
Stihovi svakog od tisuće vedskih tekstova su zapisani po striktnim pravilima poezije i metrike te sadrže informacije o različitim temema: od fizike, matematike, astronomije, medicine, opisa i objašnjenja protoka vremena na nižim i višim planetima, opisa tehnika joge i meditacije do savjeta za kućanstvo, recepte za vegetarijanska jela, upute za državno uređenje, arhitekturu i dizajn, zatim drame, povijesne epove, filozofiju, naučavanja o etiketi, ratnom protokolu, glazbi…
Vede su dakle tako savršeno utemeljene, da omogućuju svim slojevima ljudi, od gotovo ateističkih pa do onih koji slave personalni vid Apsoluta – da se duhovno uzdižu čak i ako nemaju takvih aspiracija. Nekim komentatorima izmiče iz vida ta univerzalnost Veda pa tako nekritički tumače određene djelove ili pak cjelinu Veda kao materijalističke. U stvari, svaki dio Veda ima spiritualnu svrhu i sisteme koji propisuju razna pravila i propise za postupno uzdizanje ljudi s područja osjetilno-materijalnog na poziciju transcendentalnog.
