Ako u najmračnijoj tamnici upalimo samo jednu svijeću, onda sav mrak nestaje, bez obzira koliko je bio gust i težak. Samo jedan svjetionik je dovoljan da brod vidi svoj pravac i samo jedan čovjek da povede svijet. Takav čovjek ne niče često, niti svuda i prava je rijetkost upoznati ga i govoriti s njim. Naši prostori su pored čestih nesreća i tragičnih sudbina, uvijek bili plodno tlo za ljude svijetlog uma. Možda su baš zbog kolektivnog pomračenja svijesti oni i birali da se rode ovdje i svojom mišlju osvijetle što se osvijetliti može. Koliko ih je bilo, teško je nabrojati, ali bitno je reći da svijet ne bi bio ovakav kakav sada jest, da njih nije bilo.
Toliko o njihovoj važnosti. Oni koji žive sada i rade za budućnost su često neprimijećeni od aktualne javnosti, kao možda što su bili i njihovi uzori iz prošlih vremena. Vrijeme, ipak, nikome ne ostaje dužno, a pogotovo ne njima, svjetionicima čovječanstva. Prije ili kasnije, svakom će biti odmjereno onoliko koliko je zaslužio.
Gospodin Velimir Abramović, istinski znanstvenik i mislilac kakav se rijetko sreće, polako, ali sigurno utvrđuje svoju poziciju u novoj europskoj metafizici, znanosti, a možda čak i eksperimentalnoj fizici. Kako netko od diplome FDA-a iz filmske režije dođe do teorijskog objašnjavanja vremena, ili od teorije kulture i filozofije do eksperimentalne fizike, teorije relativnosti i tumačenja Teslinih izuma, može biti jasno samo onome tko u sebi ima renesansni duh i um.
U slučaju obitelji Abramović, renesansni duh je izgleda njihov zaštitnik. Čuvena svjetska umjetnica performansa, Marina Abramović je Velimirova rođena sestra.
“Ispričat ću vam najvažniji trenutak u njenom životu”, kaže Velimir.
“Prelazak noćnog mora (Nightsea crossing) je Marinin i Ulayev performans izveden u Amsterdamu 1983. godine s australskim Aboridžinima i tibetanskim lamama, tulkuima. Tulkui nisu ljudski subjekti, nego kozmički kanali, energije inkarnirane na zemlji za ispuniti određenu svrhu.
Do tada se Marina bezuspješno borila sa svojom prošlošću, beogradskom nostalgijom, figurativnim slikarstvom, komunizmom roditelja, klasičnom estetikom i prevelikim nosom, smislom umjetnosti, nepoznatim razlozima vlastite egzistencije … I onda su je, poslije performansa, Tibetanci pozvali u Indiju.
Nisu joj rekli gdje da dođe, samo da dođe. Otišla je i lutala tri dana i noći po Madrasu, i kada je na ulici zastala ispred jogina koji je prolazio, ovaj joj je pogledao dlan, i poslao je u Simlu, u budistički samostan na obroncima Himalaja. Prvi lama koga je susrela, rekao joj je: “Rinpoce vas očekuje.”
Bio je to vrlo stari Rinpoce, jos živi učitelj Dalai Lame u djetinjstvu, koji je vladao moćnom drevnom vještinom brisanja karme. Ušla je u prostoriju, Lama je podigao glavu … i dalje se ničega ne sjeća, osim da je od njega izašla kao netko tko više ne razmišlja, ne želi i ne čeka, nego zna, može i čini. Od tada moja sestra nije više ista Marina. “
Velja, kako ga prijatelji zovu, je profesor emeritus na Sveučilištu u Padovi, Visokoj školi za arhitekturu Bauhaus u Dessau, Odseku za povijest i teoriju kazališta Sveučilišta u Giessenu i Visokoj državnoj školi vizualnih umjetnosti Rijksacademie u Amsterdamu. Dugo vremena je bio profesor i na našim sveučilištima, ali se prije nekog vremena povukao iz profesorskog poziva i u potpunosti posvetio proučavanju vremena i Teslinih izuma.
Njegova bibliografija radova do 1998. godine obuhvaća 175 naslova koji se bave problemima umjetnosti, filma i televizije, a u toku 2002. formulira temelj svojih filozofskih pogleda na stvarnost i logički i metodološki temelji ontologiju vremena kao novu granu europske metafizike koja Vrijeme postavlja za Biće (svijeta).
Radovi su mu objavljeni na engleskom, ruskom, španjolskom i talijanskom jeziku u vodećim međunarodnim časopisima “Science e Storia” (Milano), “New Energy Technologies” (Moskva), “Delfis”, kao i knjigama “Artist Body” (Milano) i “umjetnost naše epohe” (Centar za modernu umjetnost Santiago de Compostela).
Velimir Abramović ne razmišlja o globalnom zagrijavanju, miru u svijetu, krizama, i ostalim pošastima ove planete. On je odmah prešao na suštinu svega.
“Vrijeme je naša muka i nepoznanica i samo pravilnim razumijevanjem vremena i njegovom kontrolom, mi možemo riješiti sve naše probleme.”
I to je tako jasno kada čujete iz njegovih usta. Zašto onda svi ne usmjerimo snage u tom pravcu i riješimo najkrucijalniji problem svih vremena: VRIJEME? Zato što to nije misija za sve, već samo za odabrane. Samo oni koji su naštimani prema kozmičkom satu mogu odgonetnuti tajnu ljudskog sata. Možda neka nova vrsta čovjeka, možda opet samo jedan običan, možda homo luminous. Velja Abramović ima riječ.
Vi ste se upravo vratili iz Španjolske gdje ste radili na knjizi “Osnove znanosti o vremenu”, koja pripada novoj grani metafizike – ontologiji vremena. Kako ste pisali tu knjigu, jeste li je prilagodili čitateljima koji ne vladaju metafizikom, ili će ona biti štivo samo za ljubitelje te oblasti? Koja bi bila osnovna poruka knjige?
Ja se trudim da ono što napišem bude svakome jasno i osnovna poruka bi zapravo bila da je moguće da znanost kontrolira vrijeme, odnosno da je moguća kontrola vremena u biološkim i fizičkim procesima. Drugim riječima, vremeplov je jedna dostižna aparatura. Samo mi ne znamo što je vrijeme, pa ne znamo s čim radimo. Moramo prvo filozofski shvatiti vrijeme da bismo uopće pristupili tehnici i tehnologiji.
Dakle Vi vjerujete da je moguće napraviti vremeplov? Jeste li potvrdu za tu ideju našli, možda u Teslinim radovima i eksperimentima?
Da, njegova tehnologija je praktično vremenska tehnologija, pošto je on radio s nehercijanskim valovima. Nehercijanski valovi imaju trenutni prijenos, na bilo koju udaljenost. Vrlo jednostavna tehnika je u pitanju. On emitira onu valnu duljinu koja je identična distanci na koju se taj val prenosi. Znači, ako trebamo prenijeti val na dvadeset ili trideset kilometara, emitirat ćemo tu valnu duljinu. Uspostaviti ćemo stojeće polje, a onda će nam taj val u stvari služiti kao noseći val za promjenu frekvencije i tako je Tesla, samostojećim valovima, prenosio energiju na način na koji drugi nisu razumjeli.
Ovo o čemu sada govorimo leži u velikim dubinama znanosti. Kako ste od filmske i Tv režije došli baš u područje fizike, Teslinih istraživanja i izučavanja vremena?
Oduvijek me je to zanimalo. Pa film je prije svega vremenska umjetnost. To je i režija također. Što radi redatelj? On u suštini manipulira vremenom, u montaži, tijekom snimanja. Kutovi kamere imaju izravne veze s temporalnim osobinama u radu našeg mozga.
Pa cijela naša vizualna civilizacija koja je počela s filmom, 1895. godine, u stvari je civilizacija koja se u suštini bavi osobinama vremena. Mada mi ne znamo što je vrijeme. Prirodne znanosti nam to još uvijek nisu rekle, filozofija nam to nije rekla, religija nam to ne govori.
Prema mnogim mišljenjima mi sada živimo na kraju vremena. Majanska proročanstva tvrde da dolazi kraj vremena kakvog poznajemo, a američki filozof Terrence McKenna, osnivač teorije noviteta prema kojoj vrijeme ubrzava i cikličnog je karaktera, tvrdi da su Maje bile u pravu i da mi polako ulazimo u stanje singulariteta. Stanje singulariteta bi se moglo objasniti kao istovremeno postojanje u svim točkama prostora i vremena. Što Vi mislite o tome? Da li oni u stvari govore o promjeni naše percepcije vremena?
Ja mislim da se promjene prostora i materije pripisuju vremenu. Jednostavno, vrijeme nema nikakav tok, jer da ima tok, ono bi se kretalo, kada bi se kretalo- imalo bi brzinu, i pošto ne znamo brzinu vremena, mi ni jedan proces ne bi mogli izmjeriti, niti bi ijedan naš sat mogao raditi.
Mi mislimo da vrijeme ima tok, ali to je jedan prirodni zakon i to fundamentalni zakon fizike koji govori o mijenjanju prostora i tvari u vječnoj sadašnjosti. U današnjoj znanosti se brka materija, jezik i sama razina zakona fizike. Primjerice, imate zakon gravitacije, pa ga napišete na ploči i to je matematika, zatim vidite planete koje se kreću oko Sunca i to je materijalna razina djelovanja tog zakona, ali ni jedno ni drugo nije zakon. Sam zakon nije u jeziku, niti ga je moguće izraziti.
On je zapravo ono što smo mi iz znanosti izbacili, a to je duhovna tvar. Mi smo iz znanosti izbacili duh, pa više ne znamo što su prirodni zakoni. Osim toga, u enciklopedijama ćete pročitati da je vrijeme fizička veličina koja se ne definira. Izbacite vrijeme iz fizike i nemate više fiziku. Ako izbacite točku iz geometrije, nemate više geometriju. Po mom mišljenju, fizičko vrijeme je sadašnjost, geometrijsko vrijeme je točka, a nula je aritmetički model vremena. Nula, točka i sadašnjost je sve jedno te isto.
Vi ste osnovali i “Institut za istraživanje vremena”. Koja bi bila osnovna misija instituta i hoćete li se baviti i eksperimentalnim radom u svrhu proučavanja vremena?
Postoji jedan krug ljudi u Srbiji koji se ozbiljno bavi proučavanjem vremena i u tu svrhu se otvara i privatni laboratorij. Teorija je u redu, ali ako nije u sprezi s praksom, odnosno ako se ne može preslikati na realnost i promijeniti je, onda sve pada u vodu.
Tesla je i u ovom slučaju ogromna inspiracija za eksperimentalni rad, jer je on na tehničkoj razini riješio sve, samo to još nije shvaćeno. On je riješio kompletnu tehniku kontrole vremena i ukazao na tehnologiju te kontrole, počevši s patentom daljinskog upravljanja 1898.
Drže vas za jednog od najvatrenijih zagovornika Teslinog lika i djela. Kakvo je Vaše mišljenje o načinu na koji se tretira njegova ostavština? Koristi li se za dobrobit i korist čovječanstva, ili se na nju zaboravlja, ili se možda čak i zloupotrebljava?
Pa ima i zloupotrebljavanja, ali ono što je najvažnije je to što nije objavljenja Teslina kompletna arhiva. Kronološki je trebalo objaviti Teslinu arhivu, bez ikakvog komentara.
Dakle, bez komentiranja akademika Marinčića, jer vi ne znate što je rekao Tesla, a što je on rekao i to zbunjuje.
Englezi su štampali kompletnog Newtona, bez ikakvog komentara. Dvije tisuće stranica Newton piše protiv Svetog trojstva, pisao je alkemiju, teologiju i sve su oni to objavili bez suvremenog komentara nekog Engleza koji bi se pravio pametniji od Newtona. Kod nas se stide Teslinih, po njihovom mišljenju, ludih izjava, kao recimo da unutar Venere postoji civilizacija.
Samo da se objavi tih 60 000 stranica, pa to bi sve knjižnice u svijetu kupile, odmah, u pretplati. Teslin arhiv, pa tko to ne bi kupio? Ali kod nas je situacija takva da je Teslin muzej potpuno zatvoren iz razloga što naplaćuju 50 eura po fotografiji. Tako da siromašni ljubitelji koji pišu o Tesli, moraju platiti 50 eura po fotografiji. Zamislite to!
Što je Tesla mislio o vremenu? Postoje li neki njegovi teorijski radovi na tu temu koje bi mogli iskoristiti?
On se izravno o vremenu nije izjašnjavao, ali postoje njegovi radovi o eteru, gdje je razrađeno kako se materija stvara i rastvara u eteru pomoću lijevog i desnog spina. Tu se radi o cikličnom vremenu, tj. vorteksu vremena koji može imati dva smjera.
Na temelju takvih podataka može se rekonstruirati njegovo poimanje vremena. U svemu što je radio, Tesla je prvo izračunavao ekvivalencije, a to je osnova istovremenosti. Rezultati njegovih izračuna su brojevi čija priroda je isključivo temporalna. Referentna vremena navodio je samo u patentnim prijavama, da bi ga drugi ljudi razumjeli. Imao je potpuno shvaćanje vremena u glavi i izravno ga je primjenjivao u svom radu.
Kad pogledate, matematika koju je koristio je zapanjujuće jednostavna, a rezultati su nevjerojatni.
Zato bi imperativ današnje znanosti trebao biti rješavanje problema vremena.
Vrijeme teorijski izjednačeno s beskonačnošću više nije apstraktan pojam, jer time dobiva supstancijalnost i fizičku interpretaciju. Vrijeme je u stvari beskonačnost, svakodnevno fizički data u ljudskom iskustvu kao sadašnjost.
Milan Bojić
