Svjetski poznat humanist i prijatelj svijeta Mohanji trenutno boravi u zemljama regije i šalje nam snažnu poruku ujedinjenja i zajedničkog djelovanja

Puno puta ste govorili o važnosti svjesnog življenja. Što je to što nas ljude čini drugačijima od ostalih vrsta? Zašto smo tako posebni?

Zašto sebe nazivamo rafiniranom vrstom? Jer imamo sposobnost ispravne identifikacije kakvu nema nijedna druga vrsta. Međutim, i pored tog kapaciteta, i dalje se identificiramo prema svom karakteru, ličnosti, obliku tijela, položaju u društvu.

Moramo shvatiti da su ove identifikacije plitke i privremene. Sve navedeno podložno je promjeni. Sve što je promjenjivo nije prava identifikacija. Ono što je nepromjenjivo, energetski aspekt našeg postojanja, je duša (atma tattva). Kada se počnemo poistovjećivati ​​s aspektom duše, naše druge identifikacije postaju beznačajne. Mi imamo taj kapacitet i zato smo posebna vrsta. A od čega se sastojimo? Imamo fizičko tijelo koje je naše prijevozno sredstvo, struktura koju koristimo za kretanje, stjecanje iskustava i još mnogo toga. Imamo osjetila, koja su povezana s fizičkim tijelom i pomažu nam da iskusimo život. Nadalje imamo tri glavna procesora koji sjede unutar nas poput strojarnice broda i obrađuju podatke koje prikupljamo. To su intelekt, ego i um.

Da bismo hranili fizičko tijelo konzumiramo hranu. Udišemo zrak koji napaja naše sisteme. Pijemo vodu koja stabilizira određene faktore unutar našeg tijela, posebno toplinu. Zatim je tu i konzumacija emocionalne prirode kroz emocije nastale u našim interakcijama. Njih obrađuje naš um. Konzumiramo i znanje. Njega obrađuje naš intelekt. Značajne su i stvari koje posjedujemo, a koje obrađuje ego. Dakle, ova tri procesora sjede unutar nas, dosljedno i kontinuirano obrađujući informacije u našem budnom stanju. Ne vidimo ih, već ih osjetimo i u skladu s tim doživljavamo ovaj život na planeti Zemlji.

Zatim su tu i tri različita stanja koja naizmjenično proživljavamo – budno stanje, stanje sna i stanje dubokog spavanja. U budnom stanju komuniciramo sa svijetom izvana, u stanju sna komuniciramo sa svijetom iznutra, a u stanju dubokog spavanja nemamo nikakvu interakciju sa svijetom. Isključili smo se i punimo baterije. Ovo su tri stanja kroz koja prođemo u 24 sata. Svako od njih je različito i svako ima svoju vrijednost. Postoji i četvrto stanje – stanje svjedoka. Sva ova tri stanja, plus procesori, plus fizičko tijelo – ovo je četvrto stanje svima njima svjedok. Do njega je teško doći ali, kada ga se jednom dosegne, ono predstavlja sasvim drugu dimenziju i cijeli se naš život mijenja.

To četvrto stanje, nazvano turija, vrlo je lijepo stanje u kojem počinjete doživljavati nevezanost i slobodu. Sa sviješću različitim stanjima počinjemo se povezivati ​​sa dubljim aspektima sebe. Počinjemo shvatati energetski aspekt u sebi koji energizira cijelu strukturu – sva tri stanja, ego, intelekt i um, koshe, omotače i sve fizičke aspekte, kao svjedok, bez učešća. Energija koju daje, proizvodi određene efekte koje nazivamo iskustvima života. Radi tih smo se iskustava rodili.

Ovaj energetski aspekt je najtiši, ali bez njega ništa ne funkcioniše. Baš kao što je to slučaj sa strujom bez koje nema ventilatora, ni mašine za pranje veša, nema frižidera. Ništa neće raditi bez struje. Isto je i sa nama – ništa ne funkcioniše bez energije. Dakle, počinjemo identifikovati tu električnu energiju u sebi. To je istinska identifikacija. Gospodar svega, pravi gospodar, vaš lični gospodar je ta struja – energija. Možemo je nazvati dušom, Bogom, kako god želite. Trebate se poistovjetiti s onim što je stvarno i trajno u vama, neuništivo i nepromjenjivo. To je ovaj energetski aspekt. Jednom kad to shvatite i počnete se s njim dosljedno povezivati, dotaći ćete tišinu. A kako pronaći tišinu? Dah je dobro sredstvo za njeno postizanje. Imamo mnogo tehnika i metoda za postizanje tišine, kao što su krije, meditacije, kontemplacija, mnogo različitih tehnika za dostizanje tog određenog stanja, toga da postanemo jedno sa istinom u nama. Ova mogućnost postoji samo kod ljudi. Sva ostala bića mehanički slijede rutinu.

mohanji bosanske piramide

Jednom sam čula kako kažete da „ako slušate svoju dušu, sve će biti u redu, ali vi slušate svoj um“. Jako smo dobro svjesni toga koliko nam je um pretrpan većinu vremena. Kako da ga rasteretimo?

Ispričat ću vam priču koja mi je pala na pamet, a koju sam pročitao dok sam bio tinejdžer. Iz serije je o Sherlocku Holmesu, autora Arthura Conana Doylea. Siguran sam da je većina vas pročitala većinu njegovih djela. Riječ je o iznimno inteligenom Sherlocku Holmesu i doktoru Watsonu koji je uvijek fasciniran inteligencijom gospodina Holmesa. Sherlock Holmes obično ima sposobnost da vidi ono što drugi ne vide, što pomaže u rješavanju misterija bez ikakvog napora. To uvijek fascinira dr. Watsona. U jednoj od priča, dr. Watson upita Holmesa: “Odakle ti ta jasnoća, ta inteligencija, kako to postižeš?” Holmes je odgovorio: „Vidi, moj um je uredan i pospremljen. U njega pohranjujem jedino informacije koje su mi potrebne. Drugim riječima, čuvam samo one od njih koje mogu iskoristiti. Ne pohranjujem ništa slučajno u svom umu. Dakle, bez napora mogu doći do informacije koja mi je potrebna.”

Sada razmislite o svom umu. Koliko informacija ste prikupili i u njemu pohranili, a koje su prilično beskorisne ili će s vremenom postati nebitne? Informacije koje ja imam u svom umu uvijek su svježe i mogu se ponovo koristiti. Toliko različitih informacija svakodnevno ulazi u naš sistem, u naš um – politika, sport, razni detalji života. Ove podatke prikupljamo i nesvjesno ili spontano pohranjujemo. Informacije bitne za zapamtiti miješaju se s njima. Sve se pomiješa. U pravom trenutku iz glave izvući pravu informaciju postaje nemoguće. Razlog nedostatka pamćenja u većini slučajeva je nered našeg uma, to da smo previše pohranili. Gubitak pamćenja obično je povezan s našim opterećenim umom, prevelikim brojem podataka i informacija – što uzrokuje nered. To je otpad u našem životu.

Koliko vremena u životu protraćimo jureći za dugom? Ako uspijemo izbjeći ganjanje iste i ostanemo u stvarnosti svakodnevnog postojanja, naš život će biti uredan i sređen. Fasciniramo se tuđim pričama, mišljenjima, konceptima, iskušenjima i jurimo ih, zaobilaznim putem krećemo u potjeru za njima, da bismo ih pronašli ili iskusili. Često ne stignemo do odredišta, jer ni ne postoji. Duge su lijepe iz daljine, ali pokušate krenuti prema jednoj, približite joj se i vidjet ćete da je to samo vodena para, prilično nevidljiva. Mnoge stvari koje vidite iz daljine gube na vrijednosti kada im se približite. Isto kao kad, kad nešto nemamo, toj stvari pridajemo veliku vrijednost, ali kada je konačno dobijemo, ona za nas izgubi tu vrijednost. To je naš život. I tako živimo svaki trenutak.

Ovo razumijevanje može vam pomoći da se repozicionirate, da odaberete ono što je relevantno, a šta ne u životu. Ako na osnovu praktičnih, realnih kriterija izaberemo relevantno, nebitne stvari možemo spontano ignorisati. Mi smo ono što zaokuplja naš um. Ono što nam zaokuplja um nas koči. To je naš izbor. Možemo zaokupiti svoj um uzvišenim mislima nadsvjesnih stanja. Možemo zaokupiti svoj um velikim stvarima. Ali bit će borbe – borbe s našim željama, urođenom lijenošću, tendencijama i sklonostima. Svi će vas oni pokušati povući lijevo-desno, gore-dole. Moramo se izboriti s njima, jer oni s nama žive. Oni su kao članovi porodice koji u vama vide interes, koji vjeruju da ste upravo za to rođeni. Ne možete ih izbjeći.

Ono što vam zaokuplja um vas čini. Ako vam je ovo jasno, možete odlučiti ispuniti svoj um pravim mislima. U stvari, vi nemate kontrolu nad mislima, one se jednostavno dogode, spontano s vremenom. Ali možemo angažovati naš um, odabrati da bude zaokupljen pozitivnim mislima koje nas regeneriraju i podmlađuju. Možete ga zaokupiti informacijama koje će vas učiniti boljima i poboljšati svijet oko vas. To bi vam se vratilo. Ono što date svijetu, to i dobijete od njega. Kada se predate svijetu, svijet se da vama. Ovo je pod kontrolom svih nas i vi to jednostavno možete odlučiti. Možete kontrolisati ove faktore, to je pitanje stava. Dakle, definitivno možemo odabrati da budemo drugačiji, da budemo svoji, da se povežemo sa svojim najvišim mogućnostima i izrazimo to svijetu. Naša je vrijednost uvijek u onome što dajemo svijetu.

Razvili ste mnoge platforme kako biste služili svijetu – na društvenim mrežama, preveden na mnoge jezike, može se vidjeti vaš slogan „Živim za svijet“.

Vjerujem da je naša najveća ili najvažnija netto vrijednost ljudskog života ono što dajemo svijetu, ne ono što od njega uzimamo. Ovo je moje čvrsto uvjerenje – da je naša netto vrijednost uvijek ono što isporučujemo, a ne ono što uzimamo s ovog svijeta. Zatim su to efektivne godine. To je vrijeme kada živite za svijet, a ne za sebe. Kao djeca i u mladosti stekli smo vještine, pokušavali se pozicionirati u svijetu, zaposliti, zaraditi nešto novca, platiti račune i slično. To je sve bilo za nas, za pojedinca. To nije efektivan život. On bi bio period kada počinjemo vraćati Zemlji, nesebično, bezuslovno i dosljedno. Čvrsto vjerujem da su efektivne godine ono što osobu zapravo čini stvarnom ličnošću.

Svaki se dan moramo pitati – jesam li danas dao sve od sebe? Kada se ujutro probudim, obično se pitam šta još mogu učiniti za svijet. Automatski dobijem ideju o tome šta bih danas trebao raditi i počinjem to sprovoditi u djelo. Moramo imati jasnu svrhu. Obavezno odlučite učiniti nešto veliko za svijet.

Imajući na umu da živimo u vrlo intenzivnom periodu, možete li nam reći kako održavati unutrašnji mir kada smo okruženi sa toliko strahova, agresije, neizvjesnosti i smrti voljenih?

Ako uzmete 24 sata, vidjet ćete da se naš dan sastoji od tri dijela. U jednom komuniciramo s ljudima i vanjskim svijetom. U drugom smo u interakciji sa svojim unutrašnjim svijetom i sanjamo, a u trećem ne komuniciramo ni sa kim. Svakog dana prolazimo kroz ta tri stanja. Najbolji način da se nosimo sa svijetom je da, na primjer, kada komuniciramo sa vanjskim svijetom, to činimo u potpunosti. Kada odemo kući i komuniciramo sa unutrašnjim svijetom, povezujući se sa onim što smo pohranili iz vanjskog svijeta, činimo samo to.

Što se tiče trećeg stanja, u njemu nema šta da se radi jer ste u dubokom snu. Kao prvo i najvažnije, molimo vas da shvatite da naše nije ništa što ne dopustimo da uđe u naš sistem. Ako dopustimo da uđe strah kojeg danas mediji obilato kreiraju, morat ćemo ga se riješiti. Moramo odlučiti šta i koliko uzimamo iz vanjskog svijeta. Kada je u pitanju hrana, na primjer, ne jedemo nešto što nam se ne sviđa. Dakle, iz vanjskog svijeta trebamo uzimati samo ono što nam se sviđa i što bismo željeli zadržati, te vrste emocija. Svijet je danas pun straha, straha od Covida, ljudi umiru. Danas sam čitao jedan izvještaj. Dvije hiljade ljudi umrlo je od komplikacija izazvanih Covid-om. Ali 80.000 ljudi se oporavilo i vratilo se kućama iz bolnica. To nije u vijestima. Oporavak nije u vijestima ali dvije hiljade smrtnih slučajeva je vijest dana. To kod ljudi stvara strah. Šta je sa onima koji su se oporavili? Toliko ljudi se oporavilo. Moramo se usredotočiti na nešto pozitivno. Oko nas uvijek postoji pozitiva, samo trebamo da je detektujemo.

Jedna od najvećih snaga koju ljudi imaju je snaga volje. Jednom kad to shvatimo i budemo koristili volju, na svijetu za nas neće biti prepreka. Svijet će se za nas potpuno otvoriti. Ponekad kad ne možemo ići dalje, to je zato što nam nedostaje volje. Snaga volje je vrlo važna, pogotovo sada. Imamo instinkt za preživljavanjem i to nam uzrokuje strah. Ali ako upotrijebite snagu volje i vjerujete da ćete preživjeti, imate jasnu svrhu u životu, jasnu viziju da ćete učiniti nešto za svijet prije nego što umrete, priroda će vam pomoći. Priroda će vas podržati. Ako zaista vjerujete u sebe i imate jasnu svrhu u životu, strah vas ne može dotaći. Sav strah će nestati.

Kao bića nevjerojatno smo moćni, ali to ne prihvatamo. Volimo vjerovati da smo slabi, ranjivi. To nije istina. Svi smo izuzetno snažni. Kako da se nosimo sa životom? Najprije, trebali bismo naučiti biti fleksibilni u teškim vremenima. Nažalost, zbog Covid-a smo svi u svojim domovima i postali smo poput otoka. Interno se moramo povezati jedni s drugima, pomagati jedni drugima, voljeti se i biti jedna porodica. Svi bismo trebali raditi, razmišljati, povezivati ​​se kao porodica. Imamo energiju i imamo moć, ali zašto se onda osjećamo slabima? Zato što vjerujemo u sve ono što nam mediji plasiraju.

Svaki put kad otvorimo društvene mreže ili gledamo televiziju, tamo nađemo loše vijesti. Dopustimo im da uđu u naš sistem, a nisu istinite. Upravo sam to prikazao, u brojevima. Zašto nije objavljeno da je 80.000 ljudi preživjelo? Zašto ljudima ne prenesemo pozitivnu vijest? Trebali bismo reći ljudima da je mnogo onih koji su preživjeli. Oni koji se boje, zbog straha gube imunitet. Kada ste sigurni u sebe, kažete da ćete preživjeti i imate volje, svijet će vas podržati. Vjerujem da je sve u nama i da sve može promijeniti nas i svijet oko nas. Mi imamo moć transformacije.

Šta nam onda zapravo treba? Snaga volje. I trebali bismo vjerovati u sebe. Naravno, moramo poduzeti mjere predostrožnosti zbog gripe, ali ne bismo se trebali bojati. Mi smo jedna porodica, svi mogu podržati jedni druge. Kada imate snagu volje, imunološki sistem automatski reaguje. Kad je um jak, tijelo odmah reaguje. Kada je um slab, postajemo ranjivi i tada nastaje problem. Moramo održavati svoj um čvrstim i stabilnim. Nadam se da ste shvatili moj odgovor.

Dat ću vam primjer. Kad vidite brod u okeanu, veliki brod u okeanu, on ne tone jer je voda oko njega. Kada brod tone? Kada voda uđe unutra. Sve što je oko nas, ne može uticati na nas, samo ako pustimo da voda uđe u nas, utopiće nas. Dakle, ne dopustite joj da uđe unutra. Kada je voda ušla u Titanic? Kada osoba koja je trebala njime navigirati nije vidjela santu leda na putu i udarila je u nju. Santi leda će biti, zato moramo dobro navigirati. Kako da u tome uspijemo? Na jedan jedini način – prisustvom uma. Budite budni i aktivni. Uvijek budite u sadašnjosti. Šta će biti sutra ne možemo vidjeti, a jučer je već prošlo. Živimo danas i volimo danas.

Koje su još ljudske snage i sposobnosti koje nas mogu provesti kroz period koji nam predstoji?

Bit moje poruke je – ujedinite se, udružite se. Danas lažno izgleda stvarno, a stvarnost izgleda lažno. Dakle, nemojte se zanositi s brdom različitih aktivnosti. Umjesto toga, fokusirajte se na jednu. Postoji izreka: „Onaj ko ide kod mnogih je prosjak. Onaj ko mnogo puta ode kod jednog je tragač.„ Budite pravi tragači, udarajte na isto mjesto, kucajte na ista vrata, hodajte istim putem. To će vam pomoći da se poboljšate i razvijete u velikoj mjeri.

Svima vama koji čitate ove redove želim sjajnu budućnost, veliku stabilnost, mnogo ljubavi, brižljivosti, zaštite ali i predostrožnost je veoma važna. Imajte na umu da je prevencija uvijek bolja od lijeka, zato ne ulazite u interakcije i ne radite stvari koje su neprirodne. Ostanite zajedno, pomažite jedni drugima i okupljajte se kao jedna porodica. Mi jesmo jedna porodica i to je naša snaga. Naša je snaga u ovom zajedništvu. Ovdje smo da jedno drugo držimo za ruku. Ovdje smo da zajedno bijemo ovu bitku, takav stav moramo imati. Budite praktični prije nego produhovljeni.

Ovo je vrlo važno – budite praktični, ljubazni, suosjećajni i nenasilni. Čak i ako ljutnja vrije u vašem srcu, budite mirni, dišite smireno, nemojte se uzbuđivati ​​i nemojte iskaljivati svoju ljutnju na stvari zbog kojih ćete samo žaliti. Izbjegavajte to, izbjegavajte krivnju, usredotočite se na pozitivno djelovanje, pozitivne misli, riječi, ekspresije i moći ćemo učiniti mnogo u ovom svijetu.

Također, tražim od sviju vas da koristite prostor koji imate na raspolaganju za uzgoj povrća, u što većoj mjeri, tako da se u vašem okruženju, na individualnom nivou dešava neki oblik održivosti. Čak i vertikalno, ako imate zid, svi imamo dom, vertikalno možemo uzgajati, na zidovima, male stvari ali to će nam pomoći u svakodnevnom životu. Dakle, važno je sadnjom suzbiti potencijalni nedostatak hrane. Moramo početi danas. Velika nabavka nije praktična, osiguravanje prostora je praktično. Osigurajte prostor, obrađujte ga i iskoristite na što bolji način. Iskoristite svaki mali prostor koji imate i uzgajajte nešto, a onda, ako imate viška, možete dijeliti. Ako nemate zalihe kakve ste imali prije, možete se pouzdati u ovo.

mohanji bosanske piramide