Ne postoji prazna i besmislena knjiga. Ona je unutarnji dijalog autora, njegova mašta ucrtana između slova u zamišljene slike svijeta pretočenog iz njegove interpretacije. Ona je to i kod čitatelja.
Svrha svake knjige je u poticanju traganja, a ne pronalaženja, bez obzira koje vrste i sadržaja je ona. Čitatelj i knjiga stvaraju specifičan odnos u kojemu je puno toga isprepleteno. To je svijet mašte ili istine, dok istovremeno java pruža otpor. Knjiga u toj buri čitatelju pomaže da sam pronađe svoj mir, uredan balans svog poriva da traga. To je zbog toga što je to vrlo spor medij, može se razvući do u vječnost. Knjiga je dnevnik čitateljevih ambicija, svjesnih ili nesvjesnih, ali u svakom slučaju ona je o njemu.
Pisac ne zna čemu služi njegova ili njezina knjiga. Ona definitivno nije ono što on/a misli. Stvar je u tome da joj oni samo udahnjuju život, budu joj sluge i svrha im je da je pošalju u svijet. Onda ona nastavlja svoje putovanje provociranja, izazivanja, milovanja ili možda da poljupcima tjera na preispitivanje svoje vlastite agresije, smisla ili znatiželje kroz svoj odnos s čitateljem.
Knjiga ima beskrajno mnogo vremena. Ona će čamiti na policama vitrina, knjižnica i tiho vrebati nečije oči. To je tajna njezine moći: beskrajno strpljenje i sposobnost da iz svake nebrojeno puta pročitane rečenice izvuče nešto novo, neko drugo svjetlo, značenje ili znamen. To je njezina najveća lekcija za sve nas koji želimo sve odmah.
Ako čitamo svjesno, i disat ćemo svjesno. Izmijenit ćemo stanje svijesti, i za trenutak, preusmjeriti svoj kritički um na bojno polje sadržaja iz knjige, čiji smo uvijek mi glavni akteri. Pa makar to bila i kuharica, naš otpor i lijenost knjiga će pretvoriti u izazov i nadahnuće.
A to je i smisao, zar ne?
Autor: Nenad Ljubić / “Ljubavi u knjizi”
alternativainformacije.com
