Toliko puta sam doživjela da..
Mi odlazi iz ruku nešto manje da bi stiglo više.
Da staro nestaje kako bi ustupilo mjesta novom.
I da nema potrebe da se grčevito držim, nego odbacim strah i brige.
Toliko puta me Univerzum iznenadio
i donio mi nešto što se do jučer činilo nemogućim!
Toliko puta da nemam druge nego da mu Vjerujem.
I sada znam da mi ponekad ne ispuni želju jer je premalena, a njegov dar je puno veći.
I da mi zatvara prozorčić kako bih ugledala otvorena vrata.
A putem šalje znakove kako se ne bih obeshrabrila…
Ah, toliko puta…
Toliko puta me probudio kad bih spavajući hodala
i učinio svjesnom ovog čuda od života.
I neizmjernih ljepota ovog planeta.
Toliko puta me izbacio iz cipela od iznenađenja taman onda kad sam želju otpustila…
I dao mi puno više nego što sam se nadala.
Toliko puta da u meni više nema sumnje,
jer sam se bezbroj puta uvjerila da se stvari na kraju poslože.
Ponekad ne onako kako sam željela,
ali na kraju uvijek shvatim da je tako bilo najbolje.
Često mi je prodrmao tlo pod nogama
da bih se razbudila
i shvatila da su se stvari oko mene promijenile na gore,
jer sam ja otvorenih očiju spavala
i nesvjesno ih odobravala…
Ponukao me da kažem – dosta
kad je već voda naveliko prelijevala iz čaše
i da završim odnose koji su odavno ostali bez svrhe.
Jer život nije forma
nego sadržaj.
Nije što netko vidi izvana
nego kako se osjećaš iznutra.
Ne ljuštura sivih zidova
nego unutrašnjost obojena najljepšim bojama.
A koje su?
To ti znaš.
Svatko od nas za sebe.
I ne daj da nitko piše priču tvog života umjesto tebe.
Iva Bradarić
WEB – Sunčana strana života
Facebook – Sunčana strana
