Usred prekrasnog grada bio je muzej. Pod u muzeju bio je položen mramornim pločicama, a točno u središtu foajea bio je ogroman mramorni kip kao dio prikaza. Mnogi ljudi iz cijelog svijeta svakodnevno su posjećivali muzej i divili se lijepo izrađenom kipu.
Jednu noć, jedna od mramornih pločica na podu počela je razgovarati s mramornim kipom: “Hej kipe, da te pitam nešto… Podrijetlom smo iz istog grada, pokupili su nas iz istog rudnika, prevezli na istom kamionu, donijeli istom kiparu… zašto onda ljudi iz cijelog svijeta dolaze ovamo samo da bi mene nagazili, a tebi se toliko dive i hvale te? To je tako nepravedno.”
Mramorni kip je odgovorio: “Dragi moj prijatelju, sjećaš li se kako smo oboje sjedili jedan pored drugog u kiparskoj radionici u našem izvornom obliku kao mramorni blokovi? I sjećaš li se kako je kipar odlučio prvo raditi na tebi? Počeo je koristiti svoje alate na tebi kako bi od tebe napravio remek-djelo – ali ti si se opirao. Počeo si se raspadati.”
“Naravno da se sjećam”, rekla je mramorna pločica, “Mrzim tog tipa! Kako je mogao koristiti te oštre alate na meni? To je tako boljelo.”
Mramorni kip je nastavio: “Tako je. Kako si se žalio na bol koju su uzrokovali njegovi alati, odlučio je odustati od tebe i umjesto toga počeo raditi na meni. Odmah sam znao da ako želim biti nešto drugačije, moram naučiti podnositi bol. Misleći tako, umjesto da se opirem, podnosio sam svu bol oštrih alata kojima se služio na meni. Dragi moj prijatelju, u životu postoji cijena za sve. Budući da si odlučio odustati na pola puta, ne možeš kriviti nikoga što se sada po tebi gazi. ”
Život, kao kipar, želi od vas napraviti remek-djelo. Pitanje je jeste li spremni podnijeti svaki test, svaki snažan udarac, svaku nevolju, svaki neuspjeh; svu bol koja proizlazi iz ovih kiparskih alata i postati remek-djelo? Gunđate li i raspadate se – postajete obična pločica.
To je ono što odlučuje hoće li vas ljudi gaziti ili će vam se diviti jer ste postali uzor koji žele slijediti.
Gaur Gopal das
