Vjerojatno je najteže od svega prihvatiti stvari takve kakve jesu. Prihvatiti stvarnost. Pogotovo kad se ona razlikuje od predodžbe u našoj glavi kako bi ta stvarnost trebala izgledati.
Prvi dio života skupljamo dojmove kako stvari izgledaju i kako bi trebale funkcionirati, a onda djelujemo u skladu s predodžbom u glavi. Odstupanja od zacrtanog cilja dovode nas do frustracija, ponekad i ludila. Rijetko preispitujemo svoja mišljenja, vrijednosti i stavove. Vjerojatno cijeli život vrtimo istu matricu u svojoj zoni ugode. Ponekad zona ugode guši. Ponekad nas nešto opali po glavi. Sve nas to tjera na kretanje, promjenu.
Nastojeći pobjeći od stvari s kojima se ne želimo suočiti jer nam to nije nimalo ugodno te koje izazivaju u nama osjećaj strave i očaja stvaramo kaos. Mutimo vodu. Vodu treba ostaviti da se razbistri. Međutim, to je ono što nam je najteže. Ostati sam sa sobom u miru. Nastojimo to izbjeći pod svaku cijenu.
Bol nam pokazuje da nešto nije u redu. Nešto ne vidimo ili odbijamo vidjeti. Odbijamo se suočiti s time jer izvlači teške osjećaje na površinu. Strah, tugu, bol… I stvaramo si patnju. Želimo potisnuti te teške osjećaje duboko u sebi, zakopati ih duboko da nikad ne izrone, međutim, oni se žele iscijeliti. I tu nastaje procjep. Želimo se vratiti sebi. Uvijek sebi, onome što u svojoj suštini jesmo. Da bismo živjeli svoj, autentični život.
Osjećaji su naš kompas. Pokazuju gdje smo, gdje želimo ići, što nam treba, što nas veseli…Dopustite sebi sve svoje osjećaje, tugujte kad ste tužni i veselite se kad ste sretni.
Pomirenje sa stvarnošću započinje prihvaćanjem. Prihvatimo sebe takve kakvi jesmo. Prihvatimo stvarnost. Takvu kakva jest. I shvatimo. Mi smo u redu. Život je u redu. Sve je baš kako treba biti.
Možemo mijenjati svoje odluke, smjer kretanja. Tu smo da učimo, razvijamo se, iskusimo. Bitno je samo da smo iskreni sami sa sobom.
Istina oslobađa.
Melita Bušljeta, life coach
Facebook stranica: https://www.facebook.com/melita.dobarosjecaj/
