Art: Cameron Gray / ParableVisions.com

Što se događa s nama kada nastupi smrt? Je li tada svemu kraj – našim problemima vezanim uz bolesti, starenje, tjeskobu, bol, sreću i nadanja koja smo proživjeli u svom životu? Ili za nas otpočinje jedna nova realnost koja se odvija na drugim višedimenzionalnim razinama?

Ljudi su danas vrlo znatiželjni i često se raspituju o tome koliko točno vremena protječe od trenutka napuštanja tijela do ponovnog rođenja. Zapravo, nema točno određenog vremenskog razdoblja u svezi s time. Uglavnom, o tom pitanju odlučuju dva glavna činitelja: priroda osobene karme i posljednji dojmovi, utisci i impresije osobe prije smrti. Oni mogu varirati od nekoliko stotina godina do čak nekoliko mjeseci. One osobe koje odrađuju nešto od svojih karmi u drugim razinama suptilnih predjela, znatno kasnije ulaze u nova tijela. To razdoblje je zapravo vrlo dugo budući da za vrijeme jedne zemaljske godine prođe svega jedan dan na nebeskoj, višoj dimenzionalnoj razini.

“Vrlo senzualna osoba, sa snažnom žudnjom ili živo biće s jakom materijalnom vezanošću, ponekad se brzo ponovno rađa. Također, to se događa i u slučajevima gdje je život skraćen nasilnom smrću ili iznenadnom neočekivanom nesrećom.” (Kaushitaki- Brahmana Upanishada, 1.2)

Ta osoba ponovno se vraća natrag na zemlju preko kiše, u kišnim kapima, zatim ulazi u prehrambeni lanac jedenjem biljke te se konačno pridružuje sjemenu muškarca koji je pojeo plod te biljke. Čin začeća tako “uvodi” dušu u maternicu gdje će njeno novo tijelo rasti te se tako cijeli proces počinje ponovno odvijati od samoga početka. Sila karme ovdje djeluje u određivanju koji će potencijalni otac jesti koju biljku, garantirajući tako duši skup okolnosti u skladu s njenim prethodnim dojmovima.

U Garbha Upanishadi rečeno je da kada je embrion u maternici star sedam mjeseci, duša tada prima znanje o svojoj prošlosti i budućnosti. Ona zna tko je bila i tko će biti. Kada film njenih prošlih života prođe kroz njen um, ona počinje strahovati te se počinje nemirno micati amo-tamo u maternici. Bog gleda sve to, i kada na kraju duša počne plakati i uzimati Njegovo utočište, On joj podaruje svoju milost. Zapravo, On joj daje uputu o spoznaji so’ ham, što znači “to sam ja – duhovna duša”. Međutim, kada prođe devet mjeseci, dijete se nasilno izbacuje iz maternice svoje majke. U trenutku izlaska, ono počinje plakati. Zaboravlja znanje o spoznaji svjesnosti so’ ham, kojeg je saznala od Boga i u neznanju plače na ham razini, što znači: “Tko sam ja?” Tako duša biva ponovno obmanuta materijalnom iluzijom poznatom kao maya.

Sazrijevanje karme

Karma može na nekoliko načina donijeti plod u astralnim svjetovima ili u budućim rođenjima, ili se pak može uništiti prakticiranjem yoge. Čovjek biva utjelovljen u mjestu u kojem može zadovoljiti predmete svojih želja. Pretpostavimo da u Africi živi siromašan dječak koji u sebi ima veliku snažnu želju da se obogati u Americi. Njegova se želja u ovom rođenju ne može ispuniti. Pretpostavimo također da u Americi živi bogata gospođa koja nema sina i koja ima jaku želju za djetetom. Siromašan dječak može prema zakonu podudarnosti dobiti svoje sljedeće rođenje u Americi kao sin bogate gospođe. On bi tako zadovoljio svoju želju. Bog daje povoljne okolnosti u skladu s prirodom želje čovjeka za njegovim rastom i razvojem.

“Ako pravedan čovjek pati, a u ovom životu nije počinio nikakvo zlo djelo, to je zbog nekog griješnog djela kojeg je počinio u svom prethodnom rođenju. U sljedećem rođenju on će dobiti kompenzaciju za svoja dobra djela. Ako zao čovjek koji dnevno čini mnogo zlih djela trenutno uživa u ovom životu, to je zbog neke dobre karme koju je počinio u svojem prijašnjem životu. U sljedećem će životu dobiti svoju kompenzaciju – patit će. Zakon kompenzacije neumoljiv je i bez olakšica.” (Manuovi zakoni, Zakoni čovječanstva, 11:228)

Pokajanje za grijehe – prayaschitta

Prayaschitta ili pokajanje vrši se radi uništenja grijeha koja smo počinili. U Manuovom zakoniku, drevnom vedskom spisu, možemo pronaći različite vrste prayaschitta za poništenje raznih vrsta grijeha. Tako postoje dvije osnovne vrste prayaschitta:

  1. Izvanredna – Asadharana
  2. Redovna – Sadharana

Izvanredne strogosti, tapasya, propisane su u Manuovom zakoniku kako bismo mogli poništiti reakcije na određene grijehe koje smo počinili. Ako se bilo tko pokaje i  otvoreno prizna svoje manje uvrede, grijeh se neutralizira.

“Vršeći prayaschittu ili pokajanje, vrijeđalac u stvari pati budući da je prisiljen na samokažnjavanje dugim postom ili sličnim tjelesnim ili umnim poteškoćama. No, pokajanje samo po sebi nije dovoljno. Osoba se treba aktivno uključiti u duhovni život i služiti Boga. To je jedini način da se u potpunosti pročisti od grijeha.” (Chandogya Upanishada, V, 10.8-9)

“Neke duše ulaze u maternicu radi utjelovljenja; druge ulaze u nepokretne objekte u skladu sa svojim djelima i mislima.” (Katha Upanishada, II, 2.8.)

“Djelovanje koje se stvara umom i srcem, govorom i tijelom, donosi dobre i loše plodove; najviša, najniža i srednja razina čovjekova postojanja dolazi od njihova djelovanja.”

“Čovjek postaje nepokretnim objektom kao rezultat pogrešaka nastalih prošlim djelovanjem tijela, ptica ili divlja životinja zbog govora, a član jedne od najnižih kasti zbog onih djela učinjenih umom i srcem.”

“Osobe zdrava razuma postaju polubogovima, energične osobe postaju ljudima, a osobe u tami uvijek postaju životinje. To je trostruka razina postojanja.” [Manuovi zakoni, 12:3, 12:9,12:40)

U Bhagavad-giti (14.14, 14.15) spomenuto je da osoba koja umre u guni (suptilna sila prirode) vrline dostiže više planete velikih mudraca, u guni strasti rađa se među osobama koje se bave plodonosnim djelovanjem, a u guni neznanja rađa se u životinjskom carstvu.

Često se postavlja pitanje o tome je li moguće da se čovjek ponovno rodi kao životinja? Odgovor u vedskim spisima je nedvojben i vrlo jasan. Moguće je, govore Vede, kao što je potvrđeno životom mnogih osoba. Jedna od takvih priča opisana je u Shrimad-Bhagavatamu, a spominje velikog mudraca po imenu Jada Bharata koji se ponovno rodio kao jelen.

Upanishade napominju kako Priroda nije ekstravagantna. Ona osobi daje onaj oblik u kojem ona najbolje može zadovoljiti svoje neispunjene želje i žudnje. Ako se u ljudskom obliku stvaraju takve želje i žudnje koje odgovaraju životinjskim animalističkim potrebama, sljedeće će rođenje osobi donijeti degradaciju u životinjski oblik.

Učinak na karakter

“Prema tome, kako netko djeluje, kako se ponaša, takav i postaje. Onaj koji čini dobro postaje dobar, onaj koji čini zlo postaje zao. Osoba postaje krijeposna dobrim  djelovanjem, a loša lošim djelovanjem.” (Brihad-aranyaka Upanishada, IV, 4.6)

Djelovanja proizvode samskare (dojmove) u našoj podsvjesti. Dojmovi se zajedno kombiniraju kroz ponavljanje i oblikuju navike. Nastojanja se razvijaju u navike i karakter. Ukupni zbir čovjekovih nastojanja predstavlja njegov karakter. Naša karma stvara karakter, a karakter stvara volju. Ako je karakter čist i jak, volja će također biti čista i jaka, i obratno.


Widget not in any sidebars

Anuliranje karmičkog sjemena

Od različitih tipova uma, samo onaj koji je pročišćen služenjem Boga slobodan je od svih pritajenih dojmova karme i od svih žudnji. Naša podsvjesna nastojanja ovise o uzroku i posljedici. Ona svoj temelj sadrže u umu, a podražavaju ih osjetilni objekti. Naša sadašnja iskustva rezultati su naše prošle karme.

Postavlja se pitanje: ako znamo ranije počinjene pogreške, možemo li ih ispraviti? Ako je nečija pogreška ispravljena, u nama i dalje ostaje čitava sanchita karma (neočitovana) od prijašnjih rođenja koja će nam dati nebrojena nova rođenja. Dakle, to nije pravilan postupak. Što više njegujemo biljku, to ona brže raste. Što više ispravljamo svoju karmu, to se ona više sakuplja.

Prema tome, moramo pronaći korijen karme i konačno ga presjeći za sva vremena.

25 BHAGAVAD GITA

BHAGAVAD-GITA

Dragulj svjetske književnosti - mudrost bez granica

Istina koju objavljuje je univerzalna i vječna, te je kroz tisućljeća nadahnjivala velike mislioce, teologe i filozofe istoka i zapada; Sokrata, Goethea, Schopenhauera, Einsteina, Junga i mnoge druge.
G.W.F. Hegel: “Bhagavad-gita je sposobna dati nam pravo shvaćanje univerzalnosti i uzvišenost religije.”
Albert Einstein: “Dok čitam Bhagavad-gitu, jedino pitanje koje mi se nameće jest kako je Bog stvorio svemir. Sve ostalo, suvišno je.”

926 stranica, tvrdi uvez, 16 slika u boji

Cijena: 150 kn - Kupi ovdje

Prethodna objavaPogledali ste osobu u oči i ostali zapanjeni? 3 znaka da ste sreli nekoga iz prethodnog života
Slijedeća objavaFeng shui: Svaki prostor ima ime i datum rođenja – Evo kako “nahraniti” i “ozdraviti” dom
Krunoslav Đurđević
Krunoslav Đurđević (1962-2007) bio je propovjednik, predavač vedskoga znanja, urednik nekoliko časopisa iz područja alternative, Jyotish astrolog, kolumnist, glazbenik, pisac, scenarist… Napisao je nekoliko izrazito zapaženih knjiga: “Karma – univerzalni zakon pravde” (1997), “Reinkarnacija” (1997), “Vedska kozmologija” (1998), “Misterija stvarnosti i vremena” (1999), i “Reinkarnacija – mit ili zbilja” (2001). Bio je predsjednik i voditelj “Bhaktivedanta – Udruga za znanost i religiju”. Gostovao je u TV-emisijama poput “Latinice” i “Na rubu znanosti”.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here