Postoji jedna pogrešna ideja koja se nekako uvukla u pojam duhovnosti, a to je da čovjek treba napustiti svoj um kako bi dostigao prosvjetljenje. Ovo je veoma krivo uvjerenje koje je rezultat krivog shvaćanja pojma ‘otići iznad uma’, a koji nam govori kako se istinska stvarnost očituje tek kada se oslobodimo uvjetovanih misli.
‘Otići iznad uma’ ne znači napustiti svoj um, to jednostavno znači da moramo napustiti ono čime smo svoj um spustili na najnižu moguću razinu na kojemu on može djelovati. Čovjek ne može napustiti svoj um ali ga može osloboditi mnogi lažnih ideala i uvjerenja s kojima ga je zatrovao.
Um je taj kojega moramo koristiti kako bi smo dolazili do spoznaja koje nas oslobađaju, no ako je um korumpiran besmislenim mislima, kao što nažalost jeste, mi ne možemo koristiti njegov stvarni kapacitet koji je toliko velik da u ovome trenutku čovjek to ne može niti pojmiti.
Ono što se mora dogoditi da bi osoba dosegnula svoj duhovni cilj je sljedeće.
Kao što svi znamo naš um je podijeljen na dvije sfere djelovanja, na svjesno i podsvjesno djelovanje. Svjesno stanje uma zauzima tek otprilike 5% našeg djelovanja, dok podsvjesni um zauzima preostalih 95%, što nam govori kako mi zapravo skoro pa niti nemamo kontrolu nad svojim životom.
Da bi riješili taj problem mi ne moramo niti možemo napustiti svoj um, mi ga jednostavno trebamo ujediniti na način da postepeno pročišćujemo svoju podsvijest i stapamo ju sa svojom svjesnošću. Jednom kada je taj proces gotov, naša svijest i naša podsvijest se stapaju u ono što se naziva Nadsvijest.
Dakle kao što vidimo tu se ne radi o napuštanju uma već o njegovoj transformaciji ili ujedinjenju koje nas vodi do konačnog oslobođenja, jer zaista ono što nas sprječava da istinski živimo sebe i ovaj život jesu mnoga kriva uvjerenja i strahovi koji upravljaju nama iz naše podsvijesti.
Stoga napustiti svoj um je fraza koju trebamo što prije odbaciti iz razloga jer na našoj podsvjesnoj razini ona stvara sukob između nas i našega uma, a što samo još više produbljuje jaz između naše svijesti i podsvijesti.
Ono što je potrebno jeste to da radimo na svojoj svjesnosti kako bi mogli što više vremena operirati svjesno te na taj način postepeno ulaziti u svoju podsvijest i čistiti ju od sveg onoga smeća koje se tamo nakupilo tokom svih ovih godina.
To ćemo postizati tako što ćemo promatrati svoje reakcije na ono što nam se događa u životu i pokušati ih osvijestiti tako da one više ne upravljaju nama već mi njima, što je zapravo jedini način da se oslobodimo kompulzivnog djelovanja.
Widget not in any sidebars
Nije dovoljno samo truditi se misliti pozitivno nego je također potrebno pozitivnu misao obogatiti vjerom i osjećajem kao da je ona uistinu stvarna, a to možemo samo onda kada se svojim svjesnim umom okrenemo prema istinskim životnim vrijednostima.
Naime kako smo većinu svoga vremena pod utjecajem negativnog sadržaja naše podsvijesti mi svoj fokus usmjeravamo uglavnom na probleme, što rezultira time da gubimo sposobnost pozitivnog razmišljanja i vjerovanja u dobro.
Stoga je potrebno svakodnevno raditi introspekciju kojom ćemo osvijestiti istinu kako nije sve tako negativno u našemu životu i kako su se zapravo mnoge naše želje uistinu ostvarile a da mi toga nismo bili niti svjesni.
Jer uistinu mi propuštamo da vidimo mnogo toga što se dešava u našemu životu iz razloga jer smo prepušteni svojim podsvjesnim uvjerenjima i očekivanjima uslijed kojih ne opažamo stvarnost koja nam se trenutno događa.
Tako na primjer mnogi od nas propuštaju da se raduju osmjehu svoga djeteta ili ljubavi koje ono ima za nas, a sve zbog toga jer svojim umom mi bivamo daleko od života koji nam se događa.
I zaista je vam mogu reći kako naše nezadovoljstvo nije uzrokovano time što nismo postigli sve što smo htjeli, već time što smo u svojim htijenjima mi propustili svoj život i svo ono bogatstvo koje smo zapravo uvijek imali no nismo bili u stanju da ga vidimo.
Da bi svoj um (svijest i podsvijest) transformirali u Nadsvijest mi moramo već danas početi da primjećujemo te naizgled male stvari koje sačinjavaju naš život, mi moramo početi sa apsolutnom iskrenošću promatrati sebe i sve ono što u sebi nosimo, jer to je jedini način da se oslobodimo iluzije svojih strahova i uvjerenja.
Ovoga trenutka mi moramo napustiti svaku misao koja nas vodi u tuđe živote, u predrasude i u sva ona besmislena filozofiranja te se posvetiti isključivo spoznavanju sebe. To je uistinu najviše što pojedinac može pokloniti sebi ali i svijetu, jer zaista onaj koji se probudi nije spasio samo sebe, već i sve one s kojima se njegov život susreće.
Stoga, voljeti sebe nije samo dužnost prema samome sebi već i prema čovječanstvu i sveukupnom životu kome i sami pripadamo. Nemojte propustiti živjeti svoju svrhu, jer na kraju ovoga puta (života) biti ćete ponovno bačeni u zaborav a tko zna kada ćete opet dobiti mogućnost da dođete do ove točke u kojoj znate što vam je činiti.
Stoga činite sada ono što znate da vam je činiti i radujte se svim srcem, jer evo vi ste zaista pred vratima koja vas vode u vječnost, a uz to vi držite ključ u svojim rukama…
Namaste
Anđelko Katinić, samospoznaja.site
36 TAO TE CHING
Lao Tzu: TAO TE CHING
Dragulj kineske filozofije
Tao Te Ching napisan je prije 2500 godina i klasik je kineske kulture no odavno je prerastao granice svog porijekla i danas se svrstava u bezvremenske vrhunce svjetske literarne baštine.
Napisan je na klasičnom kineskom jeziku, slikovnom jeziku koji ne poznaje interpunkcijske znakove, nema aktiv ili pasiv, nema jedninu i množinu, padeže, gramatički rod ni glagolsko vrijeme. Usto, u taoističkoj maniri, neki su dijelovi teksta namjerno nejasni i dvosmisleni, ostavljajući slobodu vlastitog doživljaja i tumačenja. Zbog toga je svaki novi prijevod veliki izazov.
