Danas mnogi čak ne kažu ni “hvala”. Ponekad neće reći “hvala” jer misle da zaslužuju sve što im dolazi, a očekuju još i više. Drugi ne iskazuju zahvalnost jer nisu svjesni onoga što drugi za njih čine. Nisu u stanju cijeniti i poštivati ono što dobivaju jer ih nedostatak samopoštovanja sprječava da se usklade s ljubaznošću koja im dolazi.
Stupanj sreće i zadovoljstva u životu ovisi o količini zahvalnosti koju njegujemo. Ukoliko smo nezahvalni i uvijek smatramo da zaslužujemo više u životu, bit ćemo nezadovoljni i frustrirani.
Kad jednom shvatimo da u životu imamo i više nego što smo zaslužili, tj zahvalni smo na svakom malom daru koji dobijemo, naš će život biti ispunjen srećom. Zahvalnost je dragocjen način brige za svoje fizičko, mentalno i duhovno zdravlje.
Neprijatelji uma
Neprijatelji uma, kao što su strah, briga, gnjev, žalost, depresija, iluzija, zavist i ljubomora, prirodno će onemogućiti razvijanje zahvalnosti jer ćemo se usredotočiti samo na vlastite izazove ili očekivanja. Strah upućuje na to da ne cijenimo sadašnjost ili prošlost, već previše brinemo o budućnosti.
Dopustimo li iluzijama da nas zarobe, nećemo vidjeti niti doživjeti božanstvenost koja je svuda oko nas. Naprimjer, lažni ego može ponekad navesti čovjeka da misli samo na sebe i razvije takve iluzije o vlastitoj veličini da više ne cijeni druge niti vidi Boga kao najuzvišeniju osobu.
S druge strane, osjećaj nesigurnosti ili kompleksi manje vrijednosti također mogu spriječiti pravilnu zahvalnost. Takva osoba može i primati veliku pomoć od drugih, čak i od Boga, ali neće osjećati zahvalnost jer zbog nedostatka samopoštovanja neće vidjeti te pozitivne situacije u svom životu niti se s njima poistovjetiti. Drugim riječima, ne može vidjeti svijet oko sebe i zato ne zna cijeniti ono što ima.
Neki ljudi ne mogu nikada izraziti zahvalnost unatoč tomu što ih služite i pomažete im. Danas mnogi čak ne kažu ni “hvala”. Ponekad neće reći “hvala” jer misle da zaslužuju sve što im dolazi, a očekuju još i više. Drugi ne iskazuju zahvalnost jer nisu svjesni onoga što drugi za njih čine. Nisu u stanju cijeniti i poštivati ono što dobivaju jer ih nedostatak samopoštovanja sprječava da se usklade s ljubaznošću koja im dolazi.
Nedostatak zahvalnosti
Kao spiritualisti, uvijek bismo trebali živjeti u duhu zahvalnosti. U odnosu s drugim ljudima uvijek trebamo razmisliti i reći: “Hvala. Hvala ti što si mi pomogao vidjeti moju zavidnu prirodu. Hvala ti što si mi pomogao da dublje sagledam svoj lažni ego. Hvala ti što si mi pomogao da dublje zavirim u svoju sebičnost.
Hvala ti što si mi pomogao da shvatim kako da bolje brinem za svoju djecu. Hvala ti što si mi pokazao da trebam postati bolji učenik. Hvala ti što si mi pomogao da pronađem načine djelotvornijeg propovijedanja. Hvala ti što si mi pomogao da shvatim da je svaka situacija prilika za služenje i slavljenje Gospodina. Hvala ti što daješ dobar primjer.”
Kad nismo iskreno zahvalni, ta će nezahvalnost ometati duhovni rast. Ponekad moramo doći na takvu razinu zahvalnosti da jednostavno možemo reći: “Hvala Ti, Gospodine, što si mi dopustio da budem bolestan i pružio priliku da više čitam. Hvala Ti za ovu priliku da budem introspektivniji. Hvala Ti što si mi dao mogućnost da cijenim zdravlje i bolje ga koristim kad ga imam.”
Kad nas netko kudi, možemo mu zahvaliti što nam pomaže da se dublje preispitamo. Kad nas netko slavi, možemo se zahvaliti Gospodinu što nam pokazuje naš veliki ego i što vidimo da ga trebamo smanjiti. Kad se sramotimo, možemo se zahvaliti Gospodinu što nas navodi da budemo ponizni i sprječava da se u potpunosti oslanjamo na vlastite sposobnosti.
Želimo biti zahvalni Gospodinu, Njegovim predstavnicima i svima oko sebe. Možemo osjećati zahvalnost čak i prema onima koji su pali u mayu što nam jasno pokazuju ono što želimo izbjeći.
Prevelik lažni ego
Kad imamo prevelik lažni ego, nećemo cijeniti uzorno ponašanje drugih ljudi. Stoga ćemo se, kad nam pomognu da bolje sagledamo sebe, pokušati sakriti ili ćemo zauzeti obrambeni stav. Međutim, ako se razvijamo duhovno, u našem će se životu zbivati situacije i događaji koji će nam pomoći da vidimo svoj napredak i osjećamo zahvalnost.
Kad istinski duhovno napredujemo, prirodno ćemo postati ponizniji, jer ćemo shvatiti da takav napredak nadilazi naše mogućnosti. Zbog velikog zanosa koji ćemo početi doživljavati, postat ćemo još ponizniji. Iako će mo se zbog takvih iskustava osjećati nedostojnima, još ćemo ih više željeti.
Kako dopuštamo Gospodinu da djeluje kroz nas, događaju se sve pozitivnije promjene, a mi ćemo biti u stalnom iščekivanju sljedećeg iskustva i novih pustolovina.
Ljudi koji su stalno tužni, potišteni, zabrinuti i uznemireni rijetko će istinski osjećati zahvalnost, čak i u duhovnim zajednicama. Neki zbog nedostatka samopoštovanja, lažnog ega, cinizma ili kritiziranja vide samo negativne strane svake situacije; zato propuštaju lijepu stvarnost.
Ljudi često traže pogreške poput štakora koji voli boraviti na prljavim mjestima. Zbog takvih negativnih stavova, neki ljudi traže samo negativnosti, a kad ih pronađu, čvrsto se za njih uhvate.
Zatim se počnu pitati zašto se osjećaju tako neispunjeno i nesretno među drugima. Unatoč toj praznini, čak i u društvu s drugima, ipak će razmišljati samo o svojim planovima, zamislima i materijalnim užicima.
Čak će i spiritualist početnik ponekad zapasti u takvo stanje, meditirajući samo na vlastite želje i potrebe. Međutim, to nije zreo duhovni ratnik jer pravi spiritualisti nikada ne misle samo na sebe.
Bhakti Tirtha Swami, http://duhovniratnik.com
