Promatrajući energetsku dinamiku u radu s ljudima, došla sam do zaključka da se neki ljudi vrlo lako i relativno brzo nauče opustiti, dok je drugima to prilično teško. Ponekad jednostavno ne pomaže točno objašnjenje tehnike, uputstva i sve znanje i teorije koje imaju o tome. Dapače, vidjela sam da što su se više trudili, bili su sve neuspješniji i sve više frustirani zbog toga što ne mogu, a željeli su. Htjeli su se opustiti i meditirati, ali nisu znali kako.
Zašto je to tako?
Pa, upravo zbog toga. Zbog tog silnog truda i napora nisu uspjevali. Tu se krije određeni paradoks. Što su se više trudili, sve su manje uspjevali opustiti se. Jer sama riječ „opuštati se“ znači upravo suprotno od „truditi se“. Dakle, tu se ne radi o nikakvom trudu, niti teškom poslu koji „moramo“ odraditi. Nego dapače, tu se pozivamo na nešto sasvim drugačije od onoga na što smo naviknuti i kako smo odgajani i programirani, a ato je da do svega dolazimo trudom, borbom i napornim radom. Ovdje se radi upravo o obrnutom procesu. Ne moramo ništa. I ne moramo na težak način. Ne moramo se truditi i nastojati. Ne moramo „misliti“ kako do toga doći.
Nego na neki način, treba otpustiti kontrolu. Otpustiti sav trud i napor i analitički um. Jednostavno trebamo malo popustiti s kontroliranjem svega. I što manje kontroliramo i što se više prepustimo, tada opuštanje ide sve brže i sve lakše i postaje jednostavno. I tada, sasvim prirodno ulazimo u mir. Jer to je u stvari, naše prirodno stanje i ovako se spontano vraćamo u njega. U tom stanju smo bili kao djeca, samo smo odrastanjem zaboravili kako je to. I sada se samo trebamo sjetiti.
Widget not in any sidebars
Nekim ljudima to ide sasvim lako i prirodno. A nekima veoma teško. Promatrajući klijente spoznala sam kako je onima koji nisu mogli pustiti kontrolu i nisu se uspjevali dovoljno opustiti, bilo s vremenom još gore. Bili su u grču, postajali bi sve nervozniji i napetiji, osjećali su se krivima i nesposobnima što ne mogu i nisu znali kako izaći van iz tog začaranog kruga svojih misli.
Silno sam željela pronaći način da i ti ljudi kojima je teško meditirati uspiju doći do blagodati opuštenog i meditativnog stanja. Tada sam se upoznala s Mindfulness meditacijom i ukomponirala je u svoj program opuštanja i otpuštanja stresa koji vodim već nekoliko godina i koji baš zahvaljujući toj kombinaciji antistres vježbi, svjesnoj prisutnosti i prihvaćanju svega onoga što se dešava u njima, pomaže ljudima da se opuste te da otpuste stres i kontrolu. Mindfulness meditacija me oduševila zbog svoje jednostavnosti te zbog toga što razvija suosjećanje prema sebi, razumijevanje, prihvaćanje i ljubav prema sebi. Uči nas kako da budemo svjesni svega što je unutar nas i svega što se događa izvan nas. I da naučimo prihvaćati ono što se dešava, bez otpora. Na taj način, postajemo svjesni sadašnjeg trenutka, a to je iscjeljujuće. Uz sve to, pomaže nam stvoriti jedan poseban odnos sa samim sobom. Odnos koji se ne temelji na kritiziranju sebe, nego na suosjećanju i empatiji, razumijevanju, prihvaćanju i ljubavi prema sebi. I stalno nas podsjeća da smo u redu baš takvi kakvi jesmo, bez ikakvog osuđivanja sebe i prosuđivanja. Također nas uči da je sve prolazno i samim time da ne moramo biti vezani za to što se trenutno događa, a što nas veoma uznemirava.
Tek kada ljudi smanje svoja pretjerana očekivanja prema sebi ili prema životu, počinju se opuštati i uživati u životu. Kada smanje svoj grozničavi napor i kada se naviknu na prihvaćanje stvari kakve jesu u ovom trenutku, tek tada počinju uživati u ljepoti života i svakodnevnim malim stvarima koje do tada nisu ni primjećivali.
Budući da se ne možemo promijeniti sve dok sebe ne prihvatimo takvi kakvi jesmo, jer to je osnova i dobar temelj za započinjanje naše promjene, zašto da odmah sada ne započnemo s tim. Kada ako ne sada, jer to je sve što imamo, zar ne?
Ivana Bezina – Shanti
https://www.facebook.com/events/169699740488186/
