Zašto danas sve više ljudi traži i treba duhovnu pomoć? Zašto su nas uvjerili da ona dolazi izvana? Zašto je toliko govora o mentalnome zdravlju? Zašto nas uče da se treba obraniti od patnje, umjesto da je treba osvijestiti, spoznati razloge, dati joj vremena da se preoblikuje u naše najviše dobro? Najzad, kako duhovno ojačati? Tko će nas poučiti kako prebroditi duhovne krize, doći do istinske sreće, koja proizlazi iz nas samih?
Tko nas je poučio ljubavi, empatiji, altruizmu, prevladavanju patnje u sebi, nezadovoljstva, strahova? Zašto nas se u ovom društvu najviše uči o preživljavanju tijela, ali ne i o važnosti duha koji tom preživljavanju daje smisao? Gdje možemo istinski više naučiti o sebi?
Možda naša osobna vjerovanja i nisu tako autentična, budući da su uvjetovana tradicijom, odgojem i obrazovanjem. Nevjerojatno smo ukalupljeni u ovaj svijet posredstvom društvenih normi. Međutim, sve ono što smo istinski spoznali o sebi došlo je iznutra, iz srca, iz nekog našeg središta bivanja.
Zašto danas sve više ljudi traži i treba duhovnu pomoć? Zašto su nas uvjerili da ona dolazi izvana? Zašto je toliko govora o mentalnome zdravlju? Zašto nas uče da se treba obraniti od patnje, umjesto da je treba osvijestiti, spoznati razloge, dati joj vremena da se preoblikuje u naše najviše dobro? Najzad, kako duhovno ojačati? Tko će nas poučiti kako prebroditi duhovne krize, doći do istinske sreće, koja proizlazi iz nas samih?
Potvrda naše vrijednosti prema mjerilu vanjskog svijeta proizlazi iz toga odrađujemo li dobro svoje životne uloge. Jesmo li bili dobro dijete, uzorit đak, jesmo li dobar roditelj, partner, prijatelj. Jesmo li karijerno uspješni, što posjedujemo? Prema takvim kriterijima se čini kao da svoju vrijednost tek trebamo zaslužiti. Tko nam je rekao da smo vrijedni baš zbog toga kakvi jesmo, bez obzira na kriterije suvremenog društva i postignuća?
Nakon što krenemo u školu, završimo obrazovanje, zaposlimo se, ukoliko nismo pobuđivali duhovnost u nama, kad tad ćemo zapeti u letargiju, depresiju i beznađe. Svakodnevica nas vrlo lako može uvući u ovakva stanja. Svi se ti osjećaji bude ukoliko nismo osvijestili da smo voljeni i vrijedni, bez obzira na izvanjska postignuća. Mi smo prije svega duhovna bića.
Odgojno obrazovni sustav djecu ne poučava tome, kao ni duhovnim vrijednostima ni samospoznaji. Sve je manje empatije među vršnjacima. U vrlo ranoj dobi događaju se ovisnosti, depresije, nesretnost. Imaju li roditelji vremena za svoju djecu?
Koliko smo puta susreli muškarce i žene nezadovoljne sobom, svojim životom, izgledom, statusom u društvu? Žene nastoje ugoditi bližnjima te istovremeno zarađivati za život, biti ravnopravne muškarcima.
Muškarci se još uvijek odgajaju tako da ne smiju pokazivati svoje slabosti i emocije, još uvijek se prilagođavaju na ravnopravnost sa ženama. Zbog svoje nesretnosti imamo kriva uvjerenja o drugima, vidimo ih u lošem svjetlu, jer su oni naš odraz. Često je da se nećemo niti suprotstaviti onima koji nam štete, kako ne bismo od njih izgubili korist.
Duše su u patnji zbog želje za komformističkim materijalizmom i žuđenoga osjećaja moći. Tom žudnjom potiskuju ono što znaju da je duhovno ispravno. Tako muškarci i žene ostaju u samostvorenom sindromu žrtve. Čini se da je mnogo nesretnih, unatoč materijalnom prosperitetu.
Ipak, mnogi ne uživaju u tome jer u sebi nemaju duhovni mir. Sva ta nesretnost u ljudima poziv je za unutarnje promjene. Mnogi uspijevaju doći do vrijednih informacija o tome kako si pomoći, kako se prestati vezati za gomilanje i posjedovanja.
Naš duh vapi za istinskim vrijednostima, za međuljudsku toplinu, vrlinu i jednostavnost. Toliko je kratak ovaj život, a naša svakodnevica se još uvijek vrti u istom krugu. Mnogo je vidova krize oko nas, teških informacija. Stoga, sjetimo se, sve to, kao i ono zbog čega tijekom dana žurimo, nikada ne može biti važnije od nas, od jedinstvene prilike za ovaj život.
Buđenje duhovnosti povratak je u naš centar postojanja, vraća nas istini, ispravnosti. Onaj tko je moralan i dobronamjeran, veseli se tuđoj sreći i zna pomoći, već je prilično slobodan. Potrebno je još samo poraditi na svojim duhovnim energijama, konekciji s božanskim u sebi.
Sanja Vuković Grbac
