Slikam ti sliku. Zamišljam većinu ljudi prilikom upoznavanja? Niz velikih umjetnika. S tolikom preciznošću zamahnu kistom i naprave prvi potez stvarajući remek-djelo. Ne, u ovom slučaju to remek-djelo je samo prividno, toliko je lijepo da vi jednostavno ne možete vjerovati da je to tako. I tako dobivamo naslikanu sliku samo za sebe.
E sada u igru dolaze naša očekivanja. Ako ste imalo lakovjerni kao što sam uvijek bila ja, onda vjerujete u tu sliku. Možda vam zvuči čudno, ali ja sam uvijek vjerovala da su ljudi iskreni. Meni je bilo čudno zapravo, da, zašto netko ne bi bio iskren, zašto se netko ne bi ponašao u skladu s onim što on je?
I tako sam sama sebi nametnula očekivanje po pitanju drugih ljudi i jako jako dugo sam živjela u tom očekivanjima. Smatrajući da je ona slika koju sam prvi put ugledala nepromjenjiva, uopće ne videći dalje.
Ah ta moja glupa očekivanja. Kako uopće očekivati od nekoga nešto? Pa ne možeš ti upravljati drugim ljudima? Sve da se na glavu postaviš, to ne ide. Kroz rad na sebi krenuh promatrati. Spoznah svoja očekivanja i da to apsolutno nikakve veze sa realnošću nema. Također spoznah da je apsolutno banalno očekivati nešto od drugih.
Na taj način zapravo mi sami sebi slikamo savršenu sliku u glavi, a onda kada se razočaramo možemo lako kriviti drugu osobu. Zašto si ovo, zašto si ono? E pa zašto sam ja očekivala da bi itko išta?
Danas živim trudeći se ne očekivati. Prihvaćajući i s razumijevanjem. Moram priznati kada ne očekuješ sve je nekako puno bolje i lakše.
© Marina Knüsel, Jyotish savjetnik i terapeut
Facebook: Marina Knüsel
Instagram: Marina Knüsel
