Životno iskustvo je univerzalni i neizbježan faktor za svaku živuću osobu. Postoji beskonačno mnogo iskustava koja se mogu iskusiti.
Definira li individualno iskustvo svaku pojedinu osobu? Svakako da ne, ali ipak može znatno utjecati i često utječe na to kako se osoba ponaša te na to kakve će predrasude imati prema vlastitim potencijalnim budućim iskustvima.
Doživi li netko negativno iskustvo, vrlo je vjerojatno da će ta osoba vjerovati kako će svaki mogući podražaj sličnog karaktera poput onoga kojeg je već doživjela rezultirati jednakim negativnim ishodom. Ista je stvar i s pozitivnim iskustvima u obrnutom smislu.
Koliko god različitih osoba može doživjeti neko iskustvo, bilo ono pozitivno ili negativno, svaka osoba drukčije reagira na ono što joj se dogodi, drukčije shvaća i prihvaća pojedine događaje i okolnosti, a samim time, različita su razmišljanja, stavovi te emocionalne reakcije.
U psihologiji postoje više metode učenja i oblikovanja ličnosti. Izdvajaju se kognitivno učenje, učenje po modelu te uvjetovanje koje može biti klasično i operantno. Obično se ove varijante preklapaju te kroz život konstantno oblikuju ličnost.
Kognitivno učenje jest spoznaja i zaključivanje temeljem uviđanja, a učenje po modelu jest odraz socijalne interakcije među ljudima te pojedinca s nekom od životnih pojava. Najbolji primjer za to je kada djeca oponašaju svoje roditelje, a odrasli neke svoje idole npr. političare itd. Uvjetovanje se temelji na nekome podražaju koji stvara određenu reakciju. U početku i podražaj i reakcija bivaju neuvjetovani, a postanu uvjetovani onda kada se neka ista situacija više puta ponovi.
Ličnost se oblikuje kroz iskustvo, a kroz iskustva ljudi prosuđuju život i grade vlastite stavove. Poimanje iskustava razlikuje se od osobe do osobe, prihvaćanje i shvaćanje stvarnosti također, a to čini osnovnu razliku među ljudima. Svaki zaključak, a ponajviše pridodavanje važnosti nekom zaključku dovodi do emocionalne reakcije, bila ona pozitivna ili negativna.
Sve osobe manje-više iskuse trenutke kada olako zaključuju. Evolucija je ljude predodredila da moraju biti brzi u svojim zaključcima i reakcijama kako bi lakše preživjeli te se bolje snalazili. Ipak, negativna strana toga je što je u ovim slučajevima vrlo lako vidjeti nepotpunu i iskrivljenu sliku realnosti koja dovodi do destruktivnog razmišljanja.
Iskustva se ne mogu promijeniti kakva god ona bila, ipak, doživljaj i odnos prema istim može se promijeniti drukčijim ishodištem razmatranja. Postoji izreka ‘Svako zlo za neko dobro’ i zaista, upravo ono negativno ljudima omogućuje da shvate što je ono pozitivno jer to čini osnovnu razliku. Da nema negativnog, ne bi jednostavno moglo postojati pozitivno. U fizici se to naziva razlika potencijala, a priroda je uvijek sklona izjednačavanju tih potencijala što se naziva ravnoteža.
Iskustvo ujedno izvlači i ono najbolje i ono najgore iz ljudi. Sve ovisi o mogućnostima razumijevanja okolnosti i pragu tolerancije događaja, nečijim principima i dosljednosti. Netko tko je prošao kroz tešku životnu situaciju može u sebi stvoriti osjećaje razumijevanja za druge, senzibilizirati se te shvatiti koje su prave životne vrijednosti i više ih cijeniti.
S druge pak strane, neke druge osobe koje su prošle kroz sličnu tešku situaciju mogu postati frustrirane, ljute i bijesne i poželjeti drugima ili samima sebi nanositi patnju. S perspektive klasičnog uvjetovanja u psihologiji, destrukcija svakako dolazi od nekog podražaja bilo da je on uvjetovan nekakvim sličnostima s prijašnjim iskustvima ili j u potpunosti neuvjetovan i spontan. Podražaj stvara reakciju.
Ono što ljude čini sličnim životinjama jest fizička reakcija u smislu da je stres odgovor organizma na neželjene podražaje, izlučuje se adrenalin, razni neurotransmiteri, tijelo se priprema za borbu i u napetom je stanju. Takvo stanje, ukoliko postane kronično, nikako nije dobro za cjelokupno zdravlje organizma. Sada nastupa ljudska svijest i sposobnost rasuđivanja na scenu.
Ovo je najdelikatniji trenutak koji razlikuje ljude od ostalih živih bića. Bez obzira na sve okolnosti, ljudi imaju mogućnost razumjeti podražaje, ignorirati ih, tolerirati ih, korigirati ih, izbjeći ih itd. Osim toga, ljudi kontroliraju propuštanje i procesuiranje informacija u svijest te ih svaka individua obrađuju na sebi svojstven način. Ovo omogućuje nadilaženje podražaja kao nečega što je u određenom trenutku relevantno te shvaćanje da taj podražaj nije toliko važan jer je zasigurno samo kap vode u oceanu svega što se dogodi za vrijeme nečijeg života.
Razmišljati o problemu nije samo po sebi loše, ukoliko se teži nekakvome rješenju, a da se ima na umu da svijet neće propast zbog tog jednog problema. Loše je opterećivati se problemom. Stres blokira mogućnost logičnog razmišljanja, stavlja destruktivne barijere te nanosi svakoj pojedinoj osobi isključivo štetu i na fizičkoj i psihičkoj razini. Koliko god situacija bila teška, prije ili kasnije s njome se potrebno pomiriti, te ukoliko je moguće, pokušati iznaći najbolje i najadekvatnije rješenje za istu. Neprihvaćanje nečega što se dogodilo stvara unutarnji otpor, svijest pokušava promijeniti percepciju događaja koji su se dogodili, ali ne uspijeva samu sebe prevariti. Dolazi do konstantnog napora, a jedina posljedica je da akteri ovakvih situacija ostaju bez energije, razočarani, tužni.
Iskustvo kakvo god ono bilo jest jedinstvena prilika za učenje i individualni rast, a sa sobom nosi realan rizik frustracije i razočarenja. Ne može se promijeniti prošlost, ali iz nje se može izvući pouka. Ne definira iskustvo ljude kao osobe, ali svakako definira neke njihove postupke, misli i emocije, a kako će biti definirane, u mnogočemu svatko odlučuje za sebe.
Autorica teksta: Ellie Leoni
https://ellieleoni.blogspot.com/2018/12/zivotno-iskustvo-je-prilika-za-duhovni.html
