Ova prezentacija ilustrira veliko kulturno bogatstvo znanja spremljenog u vedskim spisima i njegov odnos s modernim svijetom. Pokazat ćemo, uz pomoć visoko-tehnoloških istraživanja, da su izjave i materijal predstavljeni u drevnim vedskim spisima potpuno suglasni s modernim znanstveno-istraživačkim rezultatima te da, zapravo, otkrivaju visoko razvijeni znanstveni sadržaj.

Tehnike korištene za podržavanje ovih podudaranja su:

  • satelitski snimci riječnog toka rijeke Sarasvati
  • arheologija mora i njena nalazišta drevnog grada Dvarake
  • znanstveni dokazi za izjave šastra
  • lingvističke analize spisa pronađenih na arheološkim mjestima iskopina
  • studije o kulturnom kontinuitetu u svim ovim kategorijama
Max Muller

Rani indolozi željeli su kontrolirati i preobraziti one koji su slijedili vedsku kulturu i zato su naširoko propagirali tvrdnje da su Vede samo mitologija. Max Muller, možda najpoznatiji rani proučavalac sanskrita i indologije, iako je kasnije u životu slavio Vede, u samom početku svojih istraživanja izjavio je da su Vede gore od divljaštva i da Indiju treba prvo pokoriti obrazovanjem jer je njena religija prokleta.

Thomas McCauley, koji je upoznao Indiju s engleskim obrazovanjem, htio je da njene stanovnike učini takvim da budu Indijci po boji i krvi, a Englezi po ukusu, mišljenju, moralnim načelima i po intelektu. Međutim, njemački filozof Arthur Schopenhauer je izjavio da je shvaćanje sanskrita gore navedenih znanstvenika poput shvaćanae mladih
školaraca. Ovi rani indolozi razvili su čak i teoriju arijevske invazije i poricali su indijsku prošlost opisanu u Vedama. Oni su predstavili teoriju da je englesko obrazovanje superiornije od indijskog. Namjerno su pogrešno tumačili sanskritske tekstove kako bi učinili da Vede izgledaju primitivno. Sistematično su se trudili Indijce posramiti svoje kulture. Akcije koje su poduzimali ovi indolozi potvrđuju da su oni bili motivirani na rasnoj osnovi.

Opovrgnuta Teorija arijevske invazije

Najnovija arheološka istraživanja i analize potvrdile su da je teorija arijevske invazije besmislena. Ali, ipak, u mnogim obrazovnim ustanovama i dalje podučavaju ovu  teoriju arijevskih osvajanja unatoč argumentima koji je pobijaju. Teorija arijevske invazije kaže da su indijski arijevci ušli na teritoriju današnje Indije između 1500 i 1200 god. prije Krista. Pokorili su starosjedioce uz pomoć konja i metalnog oružja i donijeli vedsku kulturu i njene spise. Ova teorija arijevske invazije, međutim, oduzima vedske spise njenim pravim nasljednicima i govori im da je izvor njihove kulture došao od strane neprijateljski nastrojenih stranaca.

Teorija arijevske invazije potiče dilemu poznatu kao Frolijev paradoks. S jedne strane imamo opširnu vedsku literaturu bez ijednog arheološkog pronalaska koji bi je mogao potvrditi, a s druge strane imamo 2500 arheoloških nalazišta o civilizaciji koja je postojala oko rijeke Sarasvati, a bez i jednog spisa koji bi pričao njenu povijest. Najnoviji dokazi potvrđuju tvrdnju da su ovo 2 iste civilizacije. Ovo svakako poništava prethodno spomenuti paradoks i čini da sve ima savršen smisao nepristranim istraživačima. Činjenice koje bacaju ozbiljnu sumnju na teoriju arijevske invazije i potvrđuju tvrdnju da izvan Indije i nije postojala nikakva slična civilizacija koja bi došla do Indije i pokorila je invazijom. Nasuprot svemu tome ni u vedama ne postoje dokazi o postojanju takve civilizacije već opisuju slavnu civilizaciju koja se razvijala u dolini rijeke Sarasvati i ostalim dijelovima Indije.

Tako je utvrđeno da ne postoje nikakvi podaci o nekoj stranoj civilizaciji van indijskog teritorija, niti ikakvi arheološki dokazi, ni lingvistički, ni kulturni, čak ni genetski. Postoji više od 2500 arheoloških nalazišta od kojih su dvije trećine u okolici nedavno otkrivenog toka rijeke Sarasvati, koja je presušila. Ova nalazišta pokazuju jedan kulturni kontinuitet koji se poklapa s vedskom literaturom još od rane harapinske civilizacije do današnje Indije. Nekoliko indijskih neovisnih studija o presušenoj rijeci Sarasvati potvrđuju isti vremenski period – 1900 god. prije Krista.

Važnost utvrđivanja razdoblja kada je presušila rijeka Sarasvati je u tome što pomiče prethodno utvrđeni period početka Rg Vede na unatrag i to oko 3000 godina prije Krista, kao što i same Vede to predskazuju. Posljednje utvrđivanje datuma od strane indologa-špekulatora govori o vremenu oko 1500 god. prije Krista i da je to razdoblje arijevske invazije i 1200 god. prije Krista za početak Rg Vede – obje ove teorije sada su pobijene znanstvenim dokazima. Max Muller, glavni arhitekt teorije o arijevskoj invaziji priznao je čistu spekulativnu prirodu svojih analiza Veda, a u svom posljednjem djelu koje je objavljeno nešto prije njegove smrti, napisao je da 6 sustava indijske filozofije imaju svoje vlastito jedinstveno mjesto u svjetskoj literaturi i stoje same za sebe – bez obzira iz kojeg vremena datiraju, 1500 ili 15000 godina prije Krista.

Tako se i dolazi do shvaćanja da je vedska literatura vrlo stara, možda i bezvremena, što dokazuju studije o kulturnom kontinuitetu i lingvističke analize pa čak i genetska istraživanja.

Primjerice, jezik i simbolika pronađeni na harapinskim pečatima vrlo su vedski po prirodi. Pronašli smo na njima simbol om, list ashvate tj.. svetog Banjan drva kao i svastiku ili znak povoljnosti, spomenut na više mjesta u Vedama. Om je spomenut u Mundaka i Katha Upanišadi, kao i u Bhagavad giti. Sveto ashvata drvo je spomenuto u Hajdarija i Šatapatabrahmani kao i u Hajdarija Samhita i Katjajana Smriti. Opisi u spisima ovih harapinskih pečata dokazuju njihovu vedsku autentičnost i povezanost sa sanskrita, tj.. oni su znakovi koji prethode sanskritskom pismu.

Ovaj djelić keramike iz najnižih dijelova harapinskih iskopina s predharapinskim pismom u vezi je sa ila-vartate vara što se odnosi na svetu zemlju koja se nalazi pored rijeke Sarasvati, a opisana je u Rg vedi.

Kao dodatak tome ostali arheološki pronalasci kulturno su usaglašeni, kao na primjer “djevojka kojar pleše” čije narukvice liče na one koje nose žene u severnozapadnoj Indiji danas; tri kamene šiva linge pronađene u Harappi, od strane Ms Heather Watts – 1940. god, čije je obožavanje opisano u Maha Narajana Upanišadi u Yajur Vedi, a to obožavanje se i danas prakticira.

Vede su omalovažavane od strane ranih indologa jer se nisu slagale s njihovim centralnoeuropskim kolonijalističkim pogledom na svijet – mišljenje koje je prouzrokovalo i zavisilo od teorije o arijevskoj invaziji. Činjenica da je teorija o arijevskim osvajanjima bila ozbiljno dovedena u pitanje od strane indologa i filozofa vodi k shvaćanju Veda kao preciznog izvora beskrajnih informacija i kao dodatak tome – korištenje moderne znanosti, satelitskih snimaka i tehnike određivanja vremenskih razdoblja iznalazi dokaze da su drevne izjave Veda, u stvari, činjenice, a ne mitovi, kao što je bilo široko propagirano.

Satelitski snimci visoke rezolucije potvrdili su opise pronađene u Rg Vedi, o drevnoj reci Sarasavati i njenom izvorištu na Himalaji i njenom toku do ušća u Arabijsko more. “Čista u svom toku, od planina do oceana, tekla je rijeka Sarasvati. “ Moćna Sarasvati i njena civilizacija spomenuti su u Rg vedi više od 50 puta, dokazujući da je njeno presušivanje prethodilo nastanku Rg Vede i pomaknulo je prethodno prihvaćeno razdoblje nastanka Rg Vede još dalje u prošlost, bacajući tako još jednu sjenu na razdoblje tzv. arijevske invazije.

Ovaj satelitski snimak jasno pokazuje riječni tok Sarasvati od Himalaja do Arabijskog mora. Vidi se da je rijeka Ind s lijeve strane, obojena u plavo, Sarasvatin tok je u zelenoj boji; crne točke su mnoga arheološka nalazišta, tj. mjesta davnih naselja duž obala sada presušene rijeke Sarasvati. Razdoblje njenog presušivanja – oko 1900 god. prije Krista, potvrđeno je i arheološki, praćenjem glavnih tektonskih pomicanja Zemljinih ploča, koje su se sudarile, što je i dovelo do nestajanja Sarasvatinog izvora i preuzimanja njenih voda od strane drugih rijeka.

Rane studije bazirane na ograničenim arheološkim dokazima vodile su do kontradiktornih zaključaka. Novije nezavisne studije, kao na primjer ona od arheologa James Shaffer-a iz 1993. pokazuju da nema nikakvih tragova osvajanja neke strane civilizacije i da se kulturni kontinuitet može pratiti unazad kroz prošlost i do 1 tisućljeća. Drugim riječima arheologija ne podržava teoriju arijevske invazije.

Arheologija mora također je provodila svoja istraživanja duž indijske obale gdje je drevni grad Dvaraka u Gujaratu. Otkrivala je sve više i više dokaza i potvrda vedskih izjava. Cijeli potopljeni grad Dvaraka, drevna prijestolnica Gospodina Krišne sa svojim masivnim zidovima i građevinama, pronađen je baš kao što je opisano u Mahabharati i drugim vedskim spisima. Sanskrtski stih iz Miosala Parave, iz Mahabharate, opisuje nestanak grada Dvarake u moru: “Budući su svi stanovnici napustili grad, ocean je potopio Dvaraku koja je ponijela sa sobom bogatstva svih vrsta. Koliko god je zemlje da je grad zauzimao, ocean je sve potopio svojim vodama.”

Dvaraka – potopljeni grad

Doktor S. R. Ral, arheolog istraživač iz indije, bio je pionir istraživač arheoloških nalazišta u moru, duž indijske obale. Ti pronalasci potvrđuju opise iz Mahabharate o Dvaraci, kao o velikom, dobro utvrđenom i naprednom gradu-luci, koji je sagrađen na zemlji otetoj od mora i koju je more, kasnije, uzelo natrag. Spomenuto spuštanje i podizanje razine mora tijekom 15 i 16. stoljeća prije Krista, također, je dokumentirano u povijesnim zapisima zemlje Bahrain.

Pružit ćemo samo jedan kratki pogled na masivne zidove Dvarake. Među velikim podvodnim otkrićima tu su i ogromna kamena vrata i njihovo ležište, i još jedan veliki kamen sa zida tvrđave.

Dva, u stijenama klesana, puta prostiru se od obale do mora u prirodnoj luci. Nekolicina starih kamenih stubova za vezivanje brodova dokaz su da je Dvaraka bila grad-luka. Troglavi motiv na ovom pečatu, u obliku školjke, pronađen je na nalazištima Dvarake i podudara se s navodima iz spisa Hari Vamse – da je svaki stanovnik Dvarake nosio mudru tj. oznaku ove vrste. Svi ovi podvodni pronalasci nadalje potvrđuju vjerodostojnost i validnost izjava u vedskoj literaturi.

Potopljeni grad Dwaraka

Osim Dvarake tu je još više od 35 nalazišta koji pružaju dokaze i potvrđuju izjave iz Mahabharate, primjerice – set glinenih posuda za piće, željezni, zlatni i srebrni nakit, terakote i oslikanih glinenih posuda – svi su pronađeni na tim iskopinama. Znanstveno istraživanje o razdobljima iz kojih potječu ovi predmeti slažu se sa periodom indijske povijesti koja nema nikakve veze s teorijom arijevske invazije.

Nadalje, Mača i Vaju Purane opisuju veliku poplavu koja je uništila glavni grad Hastinapur i primorala stanovnike da se presele u Košambi. Zemlja Hastinapure odaje dokaz o ovoj poplavi. Arheološki dokazi o novoj prijestolnici Košambi nedavno su pronađeni i poklapaju se s vremenskim periodom koji odgovara vremenu nakon poplave.

Slično tome, na Kurukšetri, scena velikog rata opisanog u Mahabharati potvrđena je pronalascima metalnih strijela i oružja, a njihova starost znanstveno je utvrđena i datira iz 2800 god. prije Krista, što potvrđuje i Mahabharata. U Mahabharati se također opisuju tri grada koje su dobili Pandave, heroji Mahabharate, pošto su bili prognani i ta tri grada su: Paniprasta, Sonaprasta i Indraprasta, koji je danas dio New Delhija – Puranikela. Ova nalazišta su identificirana i dala su grnčariju i druge antikvitete, koji svi potvrđuju kulturnu sinhroniziranost i vremenski odgovarajuće periode koji se poklapaju s razdobljima iz Mahabharate, tako ponovno potvrđujući izjave Veda.

Vede – najveća privilegija ovog stoljeća

Iako su rani indolozi u svojoj misiji širenja zabluda o Vedama, pričali o njima kao o primitivnoj mitologiji, mnogi od svjetskih mislilaca divili su se Vedama kao velikom izvoru znanja i uzvišenog razmišljanja.

Artur Schopenhauer, slavni njemački filozof, napisao je da se u Vedama susreo s visoko razvijenim dubokim mislima i svetim istinama. Priznati rano-američki pisac Ralf Emerson čitao je Vede svakodnevno. Emerson je napisao: “Naišao sam na veličanstvenu Bhagavad gitu.” Henry David je rekao:” Ujutro kupam svoj intelekt u nevjerojatnoj filozofiji Bhagavad gite, neuporedivoj s literaturom modernog svijeta, koja je u usporedbi s njom trivijalna.” To je bila velika počast koju su Vedama odali Emerson i ostali, što je bio i razlog da postanu poznati kao američki transcendentalisti.

Njihova pisana djela sadrže mnoge misli vedske filozofije. Ostale slavne ličnosti koje su pričale o veličanstvenosti Veda su: Alfred North Whitehead, britanski matematičar, logičar i filozof koji je izjavio da je Vedanta najimpresivniji metafizički tekst koji je ljudski um sposoban pojmiti.

Julius Oppenheimer – glavni izumitelj atomskih bombi – izjavio je da su Vede najveća privilegija ovog stoljeća. Tijekom prve eksplozije atomske bombe Oppenheimer je citirao nekoliko stihova Bhagavad gite iz 11. poglavlja, poput: “Ja sam smrt, uzrok uništenja svijetova.” Kad je Oppenheimer upitan je li ovo prva nuklearna eksplozija, značajno je odgovorio: “Da, u modernim vremenima.” Tako je naglasio da su drevne nuklearne eksplozije također postojale.

Lin Juteng, kineski učenjak i autor, napisao je:” Indija je bila učiteljica Kine u trigonometriji, kvadratnim jednadžbama, gramatici, fonetici, itd.”

Francis Voltair je izjavio: “Sve nam je došlo s obala Gange.”

Iz ovih izjava vidimo da mnogi poznati intelektualci vjeruju da je porijeklo znanstvene misli u Vedama. Vedska literatura sadrži opise naprednih znanstvenih tehnika, ponekad čak i više sofisticirane od onih koje mi koristimo u modernom vremenu.

Suvremeni znanstvenici nisu još uspjeli proizvesti željezo iste kvalitete kao što je željezni stup u Delhiju visok 22 stope, koji je najveći primjerak željeznog predmeta iz tog doba. Ovaj stup stoji kao svjedočanstvo visokorazvijenog znanstvenog znanja metalurgije, koje je bilo poznato u drevnoj Indiji. On datira iz približno 3. stoljeća prije Krista, težak je 6,5 tona i već više od 2 tisućljeća odupire se svakoj hrđi, a izdržao je i izravni udar topništva vojske koja je izvršila invaziju na Delhi 1737. g., predvođena Nadir Šahom.

Vedska kozmologija

Vedska kozmologija je još jedna drevna vedska znanost koja može biti potvrđena modernim znanstvenim pronalascima. Ovo je priznato od strane poznatih znanstvenika i autora, kao što su Karl Segan i Moris Miterling, koji su priznali da kozmologija Veda blislko odgovara suvremenim znanstvenim otkrićima.

Karl Segan je izjavio: “Vedska kozmologija je jedina u kojoj je vremenska skala odgovarajuća vremenskoj skali koju je utvrdila moderna znanost.”

 Nobelovac Lorijet Moris je napisao da je to kosmologija kojoj ni jedna europska koncepcija nije ravna.

Francuski astronom Jean Claude Bejli hvalio je preciznost vedskih astronomskih mjerenja i rekao da je starija od grčke ili egipatske i da se pomicanje zvijezda izračunato 4500 god. ranije ne razlikuje ni za 1 minutu od današnjih tablica.

Devetnaest stopa visok astronomski instrument poznat kao samra jantra izgrađen je od strane učenog kralja Suajdžaj Singa iz Jaipur, i mjeri vrijeme do u 2 sekunde po danu.

Kosmologija i ostala znanstvena dostignuća drevne Indije širila su se do drugih zemalja, zajedno s trgovinom i drugim kulturnim razmjenama. Postoji oko 100 osvrta samo u Rg Vedi na trgovačku razmjenu preko oceana. Ovo je potvrđeno od strane indijskog istraživača R. C. Majmdara koji je izjavio da su ljudi koji su živjeli oko rijeke Sarasvati, trgovali sa Sunom i drugim centrima kulture u zapadnoj Aziji i na Kreti. Kao primjer ovih razmjena nađen je u spisima na Hiliodorskom stupu, koji datira iz 113. god. prije Krista, napravljen od strane Hiliodorisa, grčkog veleposlanika u Indiji, koji se preobratio u vaišnavizam. Dokaza ima i na kovanom novcu iz 2. stoljeća prije Krista, koji pokazuju sliku Krišne i Balarame.

Ovi pronalasci su svjedočanstvo da je Sanatana Dharma prethodila kršćanstvu. To također, potvrđuje vezu između Indije i drugih drevnih civilizacija kao što je grčka i dokazjue postojanje stalne razmjene kako kulturne tako i filozofske i znanstvene.

Grci su, zaista, naučili mnoge divne stvari od Indije…

Voltair, poznati francuski pisac i filozof izjavio je: “Pitagora je otišao do Gange da bi učio geometriju.”

Abraham Seidenberg, autor “Povijesti matematike”, autoritativnog dijela, daje sav kredit Subasutri, kao inspirišućoj matematici drevnog svijeta, od Babilona do Egipta, do Grčke.

Vedska matematika postojala je prije Pitagore

Kao što su izjavili Voltair i Seidenberg, mnoge iznimno važne matematičke koncepcije došle su iz vedske kulture – poput teorema koja nosi ime grčkog matematičara Pitagore – nađene su u Šatapatabrahmani i Shulba Sutri, koja je indijski matematički spis, napisan stoljećima prije nego je Pitagora rođen.

Decimalni sustav, baziran na moći desetke, gdje se nositelj prenosi u sljedeći stupac, prvo je spomenut u Tajtarija Samhita u crnoj Yajur Vedi. Uvođenje nule kao brojčane vrijednosti i oznake za mjesto, koncept beskonačnosti, binarni brojčani sustav bitan za kompjutere, korišten je u vedskim metrima za stihove; zatim,  tehnika pretraživanja slična onoj koju koristi moderni model za pretragu Google – korišteno je u glazbi južne Indije; od imena raga osoba može odrediti note koje ona sadrži iz ovog Katapajati sustava.

Suptilna znanost mantri

Vede, međutim, nisu dobro poznate kao izvor povijesnog i znanstvenog zananja, ali su zato vrlo poznate po širenju suptilnih znanosti o moći mantri. Svi prepoznajemo moć zvuka samog po sebi, koja je vrlo dramatična: visoka frekvencija razbija čašu za piće, tako da možemo lako shvatiti da glasni zvukovi mogu izazvati velike posljedice – široko je rasprostranjeno vjerovanje da mantre mogu dostići skrivene razine energije koji zatim šalju reakcije.

Drevna vedska literatura puna je opisa oružja koja prizivana preko mantri, primjerice, mnoga oružja prizvana su mantrama tokom epskog rata na Krukšetri, i u samoj Bhagavad giti je rečeno: Drevni opis brahmastra oružja ekvivalentan je modernom nuklearnom oružju i to je opisano u vedskoj literaturi.

Kao dodatak svemu, mantre nose skrivenu duhovnu moć koja može proizvesti značajne dobrobiti kada se mantraju pravilno. Same Vede su zvučne vibracije u formi stiha i nose moćne poruke. Duhovni učitelji preporučuju meditativnu praksu kao što je tiha meditacija, tiho recitiranje mantri, a također, i glasno izgovaranje specifičnih mantri.
Klinički testovi su provedeni da bi se ustanovio rezultat mantranja. Tri grupe od 62 subjekta, ženskog i muškog roda, prosječne starosne dobi od 25 godina, mantrali su 25 minuta svakog dana pod striktnom medicinskom kontrolom. Rezultati su pokazali da redovito mantranje Hare Krišna mantre smanjuje stres i depresiju te pomaže u smanjenju loših navika i ovisnosti. Ovi rezultati su u doktorskoj tezi na Sveučilištu države Floride.

Praktikanti duhovne meditacije tvrde da postoje mnoge dobrobiti od redovite meditacije poput povećane ralizacije duhovne mudrosti, unutarnji mir, snažna povezanost s Bogom na duhovnoj osnovi. Ovi učinci mogu se iskusiti praćenjem propisanog duhovnog puta. Većina dokaza data u ovoj prezentaciji je apara vidja tj.. materijalno znanje iz vedske literature. Vede su, međutim, više poznate po svojoj paravidji tj. duhovnom znanju. Još uzvišenije je realizirano znanje vedskih rišija tj. svetih osoba, to znanje je izvan dosega objektivnog znanja moderne znanosti, znanja o vječnoj stvarnosti sat-cid-ananda – vječnost, blaženstvo i potpuno znanje – ali to je već sljedeća prezentacija.

Napisao i ispričao Swami B. B. Višnu (diplomirani fizičar)

Prethodna objavaDnevni Jyotish Horoskop za 21.02.2014.
Slijedeća objavaDnevni Jyotish Horoskop za 22.02.2014.
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.