Nedijagnosticiran, a čest poremećaj: Kako prepoznati narcisoidnu osobu?

Ono što je ironično, jest da ovi ljudi zapravo NE vole sebe! Naprotiv, nedostaje im ljubav prema sebi i to ih čini vrlo opasnim za sebe i druge. Narcisoidni poremećaj osobnosti je patologija koju treba uzeti ozbiljno, to je sveprisutni obrazac grandioznosti u mašti ili ponašanju, potreba za divljenjem ili dodvoravanjem te nedostatak empatije, koji obično počinje u ranoj odrasloj dobi i koji je prisutan u različitim kontekstima, kao što su obiteljski život i posao.  

Većina nas ne razumije što to znači narcisoidno ponašanje. Imamo sliku u našem umu mlade, lijepe djevojke, koja uživa gledajući se u ogledalu, nosi dizajnersku odjeću, ima sređene nokte.

Muški ekvivalent također nosi lijepu odjeću, religiozno posjećuje lokalnu teretanu, i provodi više vremena pred ogledalom sređujući se za izlazak od svoje djevojke, prenosi.

Te su osobe uglavnom mladi ljudi ili tinejdžeri bez nekih odgovornosti izvan škole i s honorarnim poslom s kojim isplaćuju svoju odjeću i make-up. Tijekom vremena, njihove se odgovornosti mijenjaju, i oni počinju doživljavati život i rad. Na taj način brzo prerastu svoje egoistično, narcisoidno ponašanje. Njihove kognitivne sposobnosti sazrijevaju i shvate što je najvažnije u životu – prijatelji i obitelj. Njihova zaokupljenost svojim izgledom jenjava, a izgradnja i stvaranje zdravih međuljudskih odnosa postaje njihov fokus i cilj.

Nažalost, ne prerastu svi svoje djetinje narcisoidne tendencije. Nedostatak ili odsutnost neurološke zrelosti često rezultira osobama koje razvijaju narcisoidni poremećaj osobnosti. Oni, što je ironično, zapravo ne vole sebe. Naprotiv, nedostaje im ljubav prema sebi i osoba vrijednost, što ih čini vrlo opasnim za sebe i druge.

Mnogi pate od depresije, razmišljaju o samoubojstvu, ponavljaju se problemi u odnosima, na poslu ili u školi. Većina nikada neće službeno biti dijagnosticirana. Zato saznanje kako prepoznati osobine i karakteristike osoba s ovim poremećajem nam može pomoći u zaštiti naše obitelji i nas samih.

DSM-IV-TR (Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders) definira narcisoidni poremećaj osobnosti kao “sveprisutni obrazac grandioznosti (u mašti ili ponašanju), potrebu za divljenjem ili dodvoravanjem te nedostatak empatije, koji obično počinje u ranoj odrasloj dobi i koji je prisutan u različitim kontekstima,” kao što su obiteljski život i posao. Dr. Sam Vaknin u svojoj knjizi “Zloćudno samoljublje” daje sljedeći popis 9 narcisoidnih osobina od kojih treba imati najmanje pet da bi se dijagnosticirao NPO.

1. Osjeća se grandiozno i samovažno (npr. pretjeruje u isticanju postignuća, talenata, vještina, poznanstava i osobina do točke laganja, traži da se prizna kao nadređeni bez proporcionalnih postignuća);
2. Opsjednut je fantazijama neograničenog uspjeha, slave, zastrašujuće snage ili svemoći, nedostižnog sjaja, tjelesne ljepote i seksualne izvedbe ili idealne, vječne, osvajačke ljubavi i strasti;
3. Čvrsto je uvjeren da je on (ili ona) jedinstven i poseban, i mogu ga razumjeti, trebaju tretirati ili ga povezivati samo s drugim posebnim ili jedinstvenim, ljudima (ili institucijama) visokog statusa;
4. Zahtijeva pretjerano divljenje, dodvoravanje, pažnju i afirmaciju ili, u nedostatku toga, želi da ga se boje ili da je zloglasan;
5. Osjeća se da ima posebno pravo. Zahtijeva automatsku i potpunu usklađenost sa svojim nerazumnim očekivanjima za posebnim tretmanom;
6. U međuodnosima se ponaša eksploatacijski i koristi druge kako bi postigao vlastite ciljeve;
7. Lišen je empatije. Nije u mogućnosti ili se ne želi identificirati s, priznati, ili prihvatiti osjećaje, potrebe, preferencije, prioritete i izbore drugih;
8. Neprestano zavidi drugima i nastoji povrijediti ili uništiti predmete svoje frustracije. Pati od progona (paranoje), jer vjeruje da ostali osjećaju isto prema njemu (ili njoj) te da će djelovati na sličan način;
9. Ponaša se bahato i oholo. Osjeća se nadređenim, svemogućim, sveznajućim, pozvanim da dijeli savjete, nepobjedivim, imunim, “iznad zakona”. Bjesni kad je frustriran, kad mu se kontrira, ili se suoči s ljudima koji smatraju da je inferioran ili nedostojan.

Iako je NPO uglavnom povezan s muškarcima, on može biti dijagnoza bilo kome bez obzira na ekonomski status, rasu ili spol. Majke, očevi, sestre, braća, radnici i šefovi, nitko nije imun na ovaj poremećaj. Iako mnogi znanstvenici i žrtve osoba s NPO-om ne vjeruju da se osobe s NPO-om mogu izliječiti, NPO je bolest uma izvan normalne patologije društva te je ozbiljna edukacija potrebna.

“Jedna od najvažnijih uznemirujućih stvarnosti nije ta što patologija postoji, već što tako malo javnog patološkog obrazovanja za javnost uopće postoji”, ističe Sandra L. Brown iz The Institute for Relational Harm Reduction and Public Psychopathy Education.

Nažalost, uz nedostatak javnog obrazovanja o NPO-u i drugim patološkim poremećajima, postoji obilje dezinformacija i trivijalizacije NPO-a u medijima.

Na stranicama The Institute for Relational Harm Reduction and Public Psychopathy Education jezgrovito je sažeto zašto je obrazovanje tako važno kada je riječ o poremećajima poput NPO-a:

“Istina je da ništa ne utječe na ‘nepatološke’ ljude kao kad su u vezi s nekim tko ima patološki poremećaj. Bez obrazovanja o onome što poremećaj zapravo jest, kako je nastao, na koga utječe i zašto nanosi štetu drugima, partneri, obitelj i djeca će nastaviti živjeti u u sjeni neizrečene zbunjenosti i boli.”

Pripremila: Suzana Dulčić za atma.hr