Kako bi pobudili zen svijest, budisti su osmislili koane, zagonetke, izreke između učitelja i učenika, primjerice: Kakvo ti je bilo pralice prije no što su te stvorili otac i majka? Kako zvuči pljesak jedne ruke? Mnogo je poznatih zen učitelja, ali jedan je od njih, Kuo-an-Zhi-yuan, oko 1150. g. slikovno prikazao proces duhovnog razvoja u zenu u deset sličica, koje djeluju poput koana. Nazvao ga je Potraga za volom.
Sličice simbolično ukazuju na put dokinuća dualizma, osjećaja odvojenosti sebe od svega što postoji. Vol je pritom simbol prave, Budha prirode čovjeka, tao, a tao je ono što sve povezuje u cjelinu.
Slijedi 10 meditativnih zen sličica:
1. TRAŽENJE VOLA – ovdje se krije prva pogreška; traži se ono što je već u čovjeku! Ovo je sličica koja prikazuje čovjeka koji traga za volom, svojom biti, za koju se čini kao da je odvojena od njega. Tu se krije prva prepreka.
2. OTKRIVANJE TRAGOVA – duhovni tragatelj, učenik, svoju istinsku bit traži posvuda po svijetu, u knjigama, spisima i kod raznih učitelja, i svugdje se nađe pred tisuću krhotina koje ne može sastaviti!
3. NAJPRIJE OTKRIJTE VOLA – ovdje se krije prastaro sjećanje da se mali svjetovni ja i sveobuhvatni duh u biti ne razlikuju (na ovoj sličici čovjek otkriva samo stražnji kraj vola/biti/istine). Potraga za volom je proces!
4. VOL JE UHVAĆEN – a kako ne bi pobjegao, čovjek misli da se mora posvetiti duhovnoj disciplini jer bi vol opet mogao pobjeći, izgubiti se u krdu. Ovo je iluzija odvojenosti, a ujedno i paradoks da se traga za onim što je već tu.
5. PRIPITOMLJAVANJE VOLA – ovo je potreba da se iskustvo spoznaje o jedinstvu opisuje i razvrstava u koncepte; čovjek je taj vol koji jaše sama sebe.
6. POVRATAK NA VOLU – čovjek misli da je njegov duh velik, a tu se krije dualističko razlikovanje jastva od sveobuhvatnog duha. Ovdje progovara ego. Tu se krije izvor sveg zla!
7. VOL UGIBA, A ČOVJEK OSTAJE SAM – zapravo nemamo za čime tragati, ali paradoks je taj što nas život navodi na traganje. Prvi stupanj jest doseći skromnost duha. Kad tragatelj i simbol potrage nestanu, ostaje samo prapriroda, praslika jer razlike između čovjeka i svega što postoji više nema.
8. NESTAJU OBOJICA, ČOVJEK I VOL – ovo je sličica praznog kruga, simbola apsolutnog ništavila kao pratemelja svih pojavnih oblika. Ostaje samo Budhina priroda svega postojećeg. Čovjek je zaboravio sebe, ali se prvo morao spoznati! Nestaju začahurene misli i osjećaji u ljudskim iluzijama!
9. POVRATAK NA POČETAK, IZVORU – nema više razlike između unutarnjeg i vanjskog, nerođenog duha i pojavnog svijeta. Ovdje se krije oslobođenost od dualističkog razmišljanja. Takvo nedualističko stanje svijesti naziva se mushin, nesvjesnost, i moguće ga je opisati samo paradoksom, koanima. Mushin je stanje koje nije svijest, ne-um, postoji kao nepostojeća svijest, bez oblika, naziva, definicija, kako se opet ne bi pobuđivalo usporedbe i parove, odnosno dualizam.
10. DOĆI U GRAD S RUKAMA KOJE DAJU BLAŽENSTVO – ovdje se nalazi duboka spoznaja nedualizma – JEDINSTVO DUHA, nerođenost, svespoznaja, povratak kući.
Sanja Vuković Grbac
