Što zapravo znači “uzdizanje svijesti”? To se često prikazuje kao neka vrsta nadljudskog postignuća koje će nam omogućiti duhovne supermoći, ali to zapravo znači da oslobađamo svoju dušu i svijest od nagomilanog tereta.
Što više unutarnje slobode ostvarimo, to postajemo lakši i svjetliji. Postati prosvijetljen se odnosi upravo na to – prosvjetljenje.
Širenje svijesti je proces kojim obasjavamo (olakšavamo) naš teret, tako da se možemo kretati slobodno i nesmetano, kao svjetlosna bića, što i jesmo!
1. Budite ono što jeste u svakom trenutku
Tako jednostavno. Zamijenite pretvaranje svojim prisustvom. Ne morate čekati da se osjećate “dobro”, ili “savršeno”, ili da se nešto dogodi, da biste se opustili u svom vlastitom postojanju.
Ne treba gledati tuđe životne puteve i uspoređivati, suditi ili sumnjati u sebe. Ovakav način razmišljanja ionako predstavlja lažnu sliku o vama.
Bez obzira što osjećate ili kakva je trenutna situacija, samo budite ono što jeste i dopustite da se ostalo događa samo od sebe.
2. Oslobodite se straha od osjećaja
Otkrivati tko smo uopće nije drugačije od otvaranja vrata kuće – kuća je velika metafora za ljudski um. To je veliki korak, jer puštamo svjetlosti da uđe! Ali to što smo otvorili vrata ne znači da smo kuću temeljito i pregledali?
Znači li to nužno da smo posjetili svaku sobu, otvorili svaki ormar, ili čak proveli neko vrijeme u “strašnom” podrumu? Možda smo samo brzo provirili u svaku sobu. Jesmo li posvetili neko vrijeme da ih u potpunosti istražimo, da u njima meditiramo, da ih počistimo i otvorimo prozore kako bismo pustili svjetlost unutra? Jesmo li zadovoljni s tim da vrata ostavimo otvorena za druge ljude kako bi mogli pogledati iza njih?
Svjetlo naše svjesnosti nije ograničeno promatranjem samo onoga što je udobno i prihvatljivo za naš um. Ono je ovdje kako bi obasjalo sve sobe – čak i one prašnjave ormare sa svim starim, emotivno nabijenim teretom. Često se ignorira ono što prikriveno leži unutar svake sobe.
Ali sada vjetrovi promjene otvaraju sva vrata i mnogi od nas osjećaju i ponovno doživljavaju osjećaje od kojih smo se nekada skrivali. Jedino što nas sprječava da vidimo blagoslov dopuštanja promjenama da nam se dogode, je strah od osjećanja.
Kada jednom odlučimo da nas taj strah ne može kontrolirati i definirati, mi prirodno ostavljamo sva vrata otvorenim, znajući da vjetar promjene neće slomiti ono što mi zaista jesmo, već će slomiti samo zastarjele identitete koji ograničavaju našu unutarnju slobodu i mir.
3. Oslobodite se etiketa
Možete li se osloboditi identificiranja? Na primjer, pogledajte zeca, pticu ili cvijet. Skakuće li zec unaokolo razmišljajući o tome da je zec, pjeva li ptica zato što “to ptice rade”, a može li se ljepota nekog cvijeta osjetiti preko njegovog imena, ili se jednostavno osjeća u tišini? Isto vrijedi i za nas.
Ne odbacujmo riječ BIĆE u izrazu “ljudsko biće”. Što manje dopustimo da se određujemo identitetom, više prostora stvaramo našem izvornom postojanju da zasja te ćemo se prosvetljenije i življe osjećati. Zastanite da biste udahnuli sada, u ovom trenutku i poistovjetite se sa životom.
Oslobodite se raznih misli i osjećaja. Ovo je također dobar podsjetnik kada je dopuštanje da osjećamo u pitanju. Trenutno živimo u vremenu gdje mnogo toga izbija na površinu, bilo da su u pitanju sustavi vjerovanja, sputane emocije, traumatični ožiljci, identiteti ili percepcije.
Najlakši način da prođete kroz sve ovo nije samo da se oslobodite straha od osjećaja, već i da ne žurite uvijek u poistovjećivanju s pričama ili emocijama koje se pojave. Ovo može biti izazov, ali pomaže kada znamo da oslobađanje nije nešto što radimo, već nešto što jesmo ispod svega što pokušavamo učiniti.
Ispod mentalne buke, mi smo OVDJE, promatramo što prolazi pored nas i osjećamo sve bez osuđivanja ili poistovjećivanja. Kada se svjesno pomaknemo od poistovjećivanja do odvojenog promatranja, pomičemo se od otpora i zbunjenosti do mira i bistrine.
4. Ne budite strogi prema sebi
“Uzdizanje svijesti” nije ozbiljna misija. Ne zahtijeva se bilo kakvo samoosuđivanje ili razmišljanje na način “Neću uspjeti”. Zapamtite, mi smo ovdje da bismo bili ljudi i da bismo se probudili kroz ljudski oblik – nemojte to negirati.
Mi nismo izgubili mir zato što smo dozvolili sebi da budemo ljudi, već zato što osuđujemo i opiremo se određenim aspektima ljudskosti, dok jurimo i procjenjujemo ostale.
Mi nismo ovdje da bismo stvarali neprijatelje, niti se od nas traži da uništimo svoj ego; jednostavno biramo da postanemo svjesni kako trenutno funkcioniramo i prilagodimo se tome bez trunke osude.
Možemo se definitivno pohvaliti, planeta Zemlja je moćna škola. Ali uz veliku ljubav ‘naše duše’ pokušavaju napraviti preokret, a ne uz osuđivanje.
5. Ne pretvarajte osobni rast u sredstvo pomoću kojeg ćete dobiti sve što poželite
Kada se poistovjetimo s lažnim egom, mi vjerujemo u misao “nedostaje mi i stoga moram popuniti, ali zapravo mi smo cjeloviti i potpuni.
Čak i kada se radi o našem vlastitom duhovnom razvoju, možemo sebe uhvatiti kako razmišljamo “Ako se riješim ovog uvjerenja onda ću moći ostvariti idealnu vezu i da dobiti ono što želim”, ili “Ako se sada oslobodim ovog straha, mogu spriječiti da se on poslije ne pojavi”.
Koliko god da pomak u svijesti doprinosi pomaku u stvarnosti, zadržavanje na očekivanjima još uvijek usredotočuje našu svijest izvan nas samih i na taj način nas drži u stanju u kome mislimo da nešto želimo prevazići.
Obratite pozornost na to kako u stanju iščekivanja mi još uvijek osuđujemo naše trenutno iskustvo – našeg vlastitog glasnika i učitelja – i tražimo nešto “bolje” izvan nas samih. Kada stvarno prevaziđemo strahove i nesigurnosti iz prošlosti, to što ne dobijemo ono što želimo neće utjecati na naš unutarnji mir, jer naš istinski izvor mira je, ionako, unutar nas.
To ne znači da ne možemo imati ono što želimo, već to znači da naša predstava o samima sebi neće ovisiti od ostvarenja želje. U stanju unutarnje slobode, ne samo da će nam se otvoriti više mogućnosti, već ćemo moći i vidjeti!
6. Budite više zainteresirani za vaše reakcije nego za to što ili tko ih je pokrenuo
Ako ćemo uvijek reagirati na isti način na određene scenarije, možda je došlo vrijeme da ispitamo naše reakcije, umjesto toga što upiremo prst u nešto drugo. Mogu vam reći iz iskustva: Nigdje nećete stići ako se usredotočite na vanjske uzroke.
Kada prihvatimo da vanjske okolnosti i drugi ljudi igraju određenu ulogu kako bismo mi razvili svoju svijest, onda ćemo shvatiti da je beskorisno “ubiti glasnika”. Trebali bismo zapravo zahvaliti glasniku na poruci koju nam je donio!
Naravno, želja da reagiramo može biti jaka, ali ovo je savršena prilika da budemo mudri i da ovladamo svojim osjećajima. Ako dozvolimo svojim osjećajima da postoje bez uplitanja u ishod, onda ćemo biti u mogućnosti otrgnuti se od naših reakcija i vidjet ćemo stvari iz više perspektive.
7. Sprijateljite se s nepoznatim
Ah, to strašno nepoznato…, ali što ako nije toliko strašno? Što ako nepoznato u stvari predstavlja ono što mi još nismo stvorili? Super! Mi stvaramo trenutak po trenutak iz polja beskonačnih mogućnosti. Mi smo prirodno promjenjiva bića. Ako se stvarno plašimo nepoznatog, onda bismo sada trebali vrištati od straha jer se tu upravo i nalazimo!
Mi želimo prestati vući prošlost za sobom i projektirati sliku o tome kako bi budućnost trebala izgledati. Kada to radimo, to je kao da gledamo tri kanala koji su postavljeni na jednom zaslonu: naša prošlost, sadašnjost i zamišljena budućnost se prikazuju u isto vrijeme. Ne možemo sve jasno vidjeti!
Međutim, kada se oslobodimo prošlosti i pustimo da nam budućnost ostane nepoznata, sve što nam ostaje za vidjeti je ono što je stvarno: Ovaj trenutak. U ovom trenutku, sve je jasno i svježe, sve nam je dostupno za iskušenje i stvaranje. Sloboda se može osjetiti samo u tom trenutku! Naposljetku, mi se zaplićemo u obrasce zato što stalno projektiramo poznatu prošlost u nepoznatu budućnost.
8. Nemojte previše analizirati
Uvijek težimo vjerovanju da um zna što je najbolje za nas i mi ćemo se iscrpiti u opisivanju nekog trenutka, prošlog događaja ili budućnosti iz svakog mogućeg kuta. Možemo se opustiti: nije posao uma da otkrije kako da primimo uvide.
Um je praktičan alat za izvršavanje zadataka koji se mogu izvršiti SADA, ali nikada nije bio namijenjen da se previše upotrebljava ako nije potrebno. Sva kreativnost, pronicljivost i mudrost, u stvari dolaze s mjesta između naših misli i našeg BIĆA. Možemo uštedjeti dosta vremena ako znamo da se svi odgovori ne nalaze u umu.
9. Budite u svom tijelu
Jedan, ako ne i najučinkovitiji način za povezivanje s trenutkom, umirivanje uma, smanjivanje otpora, odbacivanje osuđivanja, osjećanje svog unutarnjeg vodstva i podizanja svoje svijesti, jeste da se povežete sa svojim tijelom.
Kada se zapletemo u um, primijetite kako se sva naša energija i pažnja rasprše oko naše glave i tijela – ne ovdje, sada i unutar nas. Učinkovit način da se vratimo u stvarnost jeste da se povežemo s onim što je prirodno prisutno – kao što je strujanje našeg daha i samo osjećanje našeg tijela.
To našu svijest izvlači iz bujice kompulzivnog razmišljanja i vodi ju u unutarnje tiho kretanje energije.
10. Slobodno volite
Nosite li barijere i zaštitu oko svog srca, sprječavajući ga da slobodno voli? Mnogi od nas su usvojili vjerovanje da nas ljubav može povrijediti ili da postoje uvjeti koji se trebaju ispuniti prije nego dozvolimo ljubavi da poteče.
Ovo sam shvatila jer sam se često zatvarala kada sam se osjetila odbačeno ili kada mi ljubav nije bila uzvraćena istom mjerom. Sada vidim kako je ovo vrlo isključiva iluzija koja zapravo stvara više napetosti i patnje.
Ako se istinski želimo prosvijetliti, potrebno je ostaviti vrata naših srca otvorena čak i ako to znači oslobađanje nagomilanog bola iz prošlosti.
Ovo ne samo da će osloboditi naše staro shvaćanje uvjetovane ljubavi, već će nam i omogućiti da iskusimo slobodu bezuvjetne ljubavi prema drugima i što je najvažnije – prema sebi.
Istina je, ljubav uvijek lako teče između svih bića bez obzira na vanjski izgled i ulogu. Mi smo sazdani od ljubavi i kroz ljubav smo povezani! Kada se oslobodimo straha od osjećanja i dozvolimo energiji da teče kroz naše srce, shvatit ćemo da nije ljubav ta koja boli.
Bezuvjetna ljubav je naše prirodno stanje; ono što boli su zaštite i uvjeti koje mi gradimo oko nje.
ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
