Kada se uhvatite u mislima koje vas vode iz vašeg sadašnjeg trenutka, budite svjesni toga da je to još jedan podsvjesni pokušaj bijega od sebe samoga. Na taj način vi ne rješavate ništa po pitanju svoje egzistencije, već se samo dodatno zapetljavate u iluziju identiteta. Nemojte to više dozvoljavati, preuzmite odgovornost u svoje ‘ruke’.
Koliko često svojim mislima odete u sjećanje ili u zamišljeni trenutak kojeg očekujete tamo negdje u budućnosti, nesvjesno bježeći od onoga u čemu se trenutno nalazite. Zaista tek rijetki među nama znaju živjeti u sadašnjem trenutku, što nam govori kako nismo sretni s onim što živimo, nismo sretni sami sa sobom.
Međutim ono što većina nas nikako da razumije je činjenica koja nas uči da rješenje za ono što se sada događa nećemo naći lutajući mislima kroz prošlost i budućnost, jer i to ‘nekad’ koje označava prošlost i budućnost je jednom bilo i ponovno biti će naše ‘sad’.
Najviši aspekt našeg postojanja kojega nazivamo Svjesnost nije ograničen vremenom i prostorom, kao što je to recimo naše tijelo ili naš logički um. Upravo ta neograničena Svjesnost jeste izvor naše sveukupne stvarnosti koja se uvijek odvija u sadašnjem trenutku, dakle u trenutku u kojemu percipiramo sebe i stvarnost koja nas okružuje. To nam govori kako je sadašnji trenutak vječno polazište s kojega u svakome trenutku mi krećemo prema određenom ili neodređenom cilju, što ovisi o razini naše svijesti.
Svijest i Svjesnost nisu jedno te isto, a da bi shvatili razliku između to dvoje možemo slikovito zamisliti svijest kao svojevrsni most koji povezuje ljudski um s višom Božanskom Svjesnošću.
Za razliku od Svjesnosti, u svijesti još uvijek postoje želje i potreba za samoostvarenjem, dok je Svjesnost već samoostvarena i u sebi posjeduje sve užitke i objekte ljudskih želja. Međutim, upravo je naša svijest ta koja posjeduje moć da ‘razbije’ naš logički um i uroni ga u Božansku Svjesnost te nas dovede do onoga što nazivamo ‘prosvjetljenje’.
Kvaliteta našega života, to jest kvaliteta onoga što kušamo u sadašnjem trenutku ovisi o tome u kolikoj mjeri smo osvijestili svoj um i približili ga vječnoj istini koja pripada Univerzalnoj Svjesnosti. Mi u svome bivanju možemo biti prisutni na nekoliko razina koje se najčešće dijele na;
- podsvijest – nesvjesno stanje
- svijest – stanje ‘buđenja’
- nadsvijest – stanje samospoznavanja
- Svjesnost – oslobođena svih stanja
Što smo bliže stanju Svjesnosti to je naša stvarnost sve više pod našom kontrolom, dok s druge strane što smo više predani našoj podsvijesti to imamo manje kontrole nad onim što nam se događa. Dakle stvarnost koju živimo je uvijek odraz našeg unutrašnjeg balansa ili disbalansa.
Sada ćemo skupa proći kroz sve razine naše prisutnosti u svome postojanju kako bi ustanovili na koji način nastaje osobna stvarnost koju živimo, s time da moramo imati na umu da sve dok se nalazimo u prve tri razine (podsvijest, svijest, nadsvijest) mi još uvijek moramo kušati i ono što je rezultat kolektivne svijesti, tek u stanju Svjesnosti mi bivamo oslobođeni onoga što promatramo izvan sebe.
Podsvijest – nesvjesno stanje…
Mnogo puta sam već pisao o podsvijesti i o tome na koji način nastaje njen sadržaj koji u velikoj mjeri upravlja svim našim djelovanjima. Kao što već vrlo vjerovatno znate podsvijest je ispunjena duboko potisnutim impresijama koje su uglavnom rezultat negativnih ili traumatičnih iskustava, proživljenih u ranoj fazi našeg djetinjstva.
Za razliku od svjesnog uma, podsvjesni um ne posjeduje mogućnost razmatranja te stoga on djeluje po principu uvjerenja, što ga čini veoma moćnim iz razloga jer uvjerenje djeluje po principu Vjere koja je najjača stvaralačka energija u čovjeku.
Kada podsvijest jednom prihvati nešto kao istinu, to nešto vrlo brzo postaje stvarnost koju živimo. Izreka koja kaže kako ‘laž izrečena dovoljno puta postaje istina’ je vrlo dobar slikoviti prikaz načina na koji djeluje naša podsvijest. Upravo zbog toga većina ljudi živi u lažima koje su prihvatili za istinu, a rezultat toga je ovaj kaos kojega vidimo u svijetu oko sebe.
To ne znači da je podsvijest nešto što je samo loše, baš naprotiv. Podsvijest isto tako upravlja našim sveukupnim ‘mehanizmom’. Ona upravlja otkucajima srca, disanjem i svim procesima ozdravljenja i oboljenja koji se dešavaju u našem tijelu.
Osnovni zadatak svakoga od nas je taj da osvijestimo svoju podsvijest, to jest da ju svjesnim putem oslobodimo negativnog sadržaja iz kojega nastaju sva ona otrovna uvjerenja koja truju naš život i donose mizeriju i patnju u našu stvarnost. Drugim riječima, mi moramo putem svijesti transformirati svoju podsvijest u nadsvijest.
Svijest – stanje buđenja
Kao što smo rekli, svijest je ‘prostor’ u našem umu koji je pod našom apsolutnom kontrolom. Putem svijesti mi možemo razmatrati i donositi odluke, možemo ulaziti duboko u svoju podsvijest kako bi se u njoj suočili sa svim onim strahovima i uvjerenjima što nam oduzimaju slobodu i radost življenja. Problem je jedino u tome što je zbog jakog utjecaja podsvijesti veoma teško zadržati se u svjesnom stanju onoliko dugo koliko je potrebno da bi se napravila dublja analiza podsvjesnog uma.
Po nekim istraživanjima mi čak 95% vremena bivamo vođeni svojim podsvjesnim umom, a rezultat toga je taj da čak 95% našega života protekne u borbi za egzistencijom dok tek 5% pripada onim trenucima u kojima kušamo sreću i neku vrstu blagostanja.
Da bi se to promijenilo mi moramo kroz rad na sebi doći do stanja u kojemu ćemo početi mijenjati taj omjer. Rad na sebi podrazumijeva iskrenu introspekciju, redovnu meditaciju i duboku kontemplaciju, a sve to skupa predstavlja prvu fazu samospoznaje. Tu se mogu dodati još tehnike afirmacija i autosugestije koje možemo koristiti kao mantru prije spavanja kada je podsvijest najsenzibilnija.
Kod nekih ljudi takve tehnike daju dobre rezultate, no to nikako ne bi trebao biti glavni oblik rada na sebi iz razloga jer nas to ne može dovesti do znanja koje nas oslobađa.
Što više čovjek biva svjesno prisutan u onome što se događa unutar i izvan njega, to će imati dublji uvid u djelovanje svoje podsvijesti te će na taj način dobiti mogućnost da pravovremeno djeluje i napusti sva ona otrovna uvjerenja koja truju njegovu stvarnost. Upravo zbog toga ja volim reći kako je svijest stanje buđenja jer nas uzdiže iz iluzije koju imamo o sebi i životu općenito.
Nadsvijest – stanje samospoznavanja…
Jednom kada osvijestimo i očistimo svoju podsvijest od svih onih otrovnih uvjerenja i navika, naš um postaje jedna kontrolirana cijelina koja se naziva Nadsvijest. Kada dođemo do toga stanja mi ulazimo u posljednju fazu samospoznaje za koju ja koristim riječ ‘Predaja’. U tome stanju ostaju još samo dva stanja prisutnosti, a to su svijest i ego.
Ego je najsuptilniji aspekt ljudskoga identiteta kojega prenosimo iz života u život, samim time on je ujedno i glavni tvorac onoga što nazivamo ‘karma’ , jer na kraju krajeva svako naše djelo biva vođeno željom koja je uvijek posljedica ega.
Ono što moramo znati je to da se ego kojeg imamo u stanju svoga podsvjesnog bivanja uvelike razlikuje od onoga ega kojega imamo kada osvjestimo našu podsvijest i transformiramo ju u nadsvijest. U stanju nadsvijesti naš ego je osviješten i ne može kontrolirati i upravljati naše djelovanje, on i dalje budi želje u nama no mi smo ti koji određujemo naše emocije i radnje.
Međutim, iako se čini kako je takav ego bezopasan ostaje činjenica da sve dok postoji ego u bilo kakvom obliku, ne postoji mogućnost nedualnog iskustva sebe.
Drugim riječima, ego i Bog se nikada ne mogu sresti iz razloga jer ego podrazumijeva ‘Ja’ koje Dušu ( Jivu ) odvaja od Boga. Bog ne može biti podijeljen, a ego je taj koji uvijek djeli, te je stoga ‘Predaja ega’ posljednji čin samospoznaje, čin koji otklanja i posljednji paravan iluzije i uranja našu nadsvijest u polje apsolutne Svjesnosti.
Svjesnost – konačna sloboda…
Kao što sam rekao na početku teksta Svjesnost je naša ultimativna stvarnost koju istinski živimo tek onda kada razbijemo sve iluzije i priče s sebi. Ona je uvijek i sveprisutna, čak i u onim trenucima kada smo se nalazili u najdubljim predjelima svoje nesvjesnosti, jer sve se nalazi u njoj pa čak i iluzija.
Bez obzira na kojoj razini svoga prisustva mi djelovali, ono što u datom trenutku biva dio našeg fokusa, to ulazi u polje Svjesnosti koja zatim oblikuje našu stvarnost po onome što u nju svjesno ili nesvjesno donosimo. Jednom kada se Duša oslobodi svoga duhovnog ega te se ponovno stopi u Božansku Svjesnost, tada više ne postoji mogućnost krivog djelovanja koje je karakteristično biću što se poistovjećuje sa svojim egoističnim identitetom i koje je vođeno željama.
Svjesnost je oslobođena svih vezanosti iako se u njoj nalaze sva iskustva i sva bogatstva, ona je ultimativna stvarnost naše Duše, konačna sloboda našega bića.
Stoga kada se uhvatite u mislima koje vas vode iz vašeg sadašnjeg trenutka, budite svjesni toga da je to još jedan podsvjesni pokušaj bijega od sebe samoga. Na taj način vi ne rješavate ništa po pitanju svoje egzistencije, već se samo dodatno zapetljavate u iluziju identiteta.
Nemojte to više dozvoljavati, preuzmite odgovornost u svoje ‘ruke’ i usmjerite svoju svijest prema onom što se događa unutar vas. Ne ostavljajte sebe za kasnije, jer kasnije ne postoji. Budite odlučni i već sada krenite putem Samospoznaje….
Anđelko Katinić, https://samospoznaja.site/
